Edhem Mulabdić

hrvatski i bošnjački književnik

Edhem Mulabdić (Maglaj, 25. prosinca 1862.Sarajevo, 29. siječnja 1954.)[1] bio je hrvatski i bošnjački književnik.[2] Roman Zeleno busenje slovi kao najznačajnije djelo ovog književnika i prvi bošnjački roman.

Edhem Mulabdić
Rođenje25. prosinca 1862., Maglaj
Smrt29. siječnja 1954., Sarajevo
Zanimanjeknjiževnik, prosvjetitelj

Životopis

uredi

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju, a nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobiva posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do siječnja 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Godine 1923. među osnivačima je a od 1929. godine pa sve do smrti i predsjednikom muslimanskoga društva Narodna uzdanica.[2][3] Zauzimao se za približavanje muslimana hrvatskoj nacionalnoj ideji.[2] Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list Behar 1. svibnja 1900. (urednik lista od 1901. do 1906. godine),[4] a 1903. godine osniva i društvo Gajret.

U svome dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman Zeleno busenje slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman.[5] Nova vremena je roman manjega značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela povijesti o kom se u romanu govori. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, bitno je spomenuti i zbirku novela Na obali Bosne. Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima surađivao. Za vrijeme NDH javljao se u mnogim časopisima. 1 Zbog kontakata s vođama NDH bio je izopćen, poslije Drugoga svjetskog rata mu je suđeno, a ostao je i bez svoje mirovine. Umro je u Sarajevu 29. siječnja 1954. godine.

Danas je Mulabdić lektirni pisac i pomalo mu se vraća značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" u cijelosti je posvećena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Djela

uredi

Romani

uredi
  • Zeleno busenje: pripovijest: (s tumačem turskih riječi), Matica hrvatska, Zagreb, 1898.
  • Nova vremena: (slika iz novijeg života u Bosni), Tisak i naklada Prve muslim. nakl. knjižare i štamparije (Muhamed Bekir Kalajdžić), Mostar, 1914.

Pripovijetke

uredi
  • Rukoviet šale, zbirka šaljivih pripovijedaka, Sarajevo, 1893.
  • Na obali Bosne: crtice, zbirka pripovijedaka, Matica hrvatska, Zagreb, 1900.
  • Nesretan unuk
  • Đuro Prepelica
  • Aga i kmet
  • Lov
  • Tahiraga
  • Novo vrijeme

Crtice

uredi
  • Šehiti (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Kućni rahatluk (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Ihtijar Sejfo (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Zekonja (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Bunbar (Behar, br. 2., 1901./1902.)
  • Jedna rotacija (Behar, br. 5., 1904./1905.)
  • Bajram
  • Uspomene u narodu

Novele

uredi
  • Dva trgovca (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Kumovi
  • Garib
  • Nišan
  • Tajno pismo

Članci

uredi
  • Naša djeca prije mekteba
  • Učitelj narodu

Ostalo

uredi
  • Kod starog djeda
  • Osmanlija
  • Bijela medžidija (Behar, br. 1., 1900./1901.)
  • Prvi ezan (Behar, br. 4., 1903./1904.)
  • Na Ilidžu (Behar, br. 5., 1904./1905.)
  • Crtice (Sarajevo, 1907.)
  • Svak na posao (Sarajevo, 1934.)
  • Izabrane pripovijesti (Matica hrvatska, Zagreb, 1944.)
  • Izabrana djela, 2 sv. (knj. 1, Zeleno busenje: roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine; knj 2, Pripovijetke), Svjetlost, Sarajevo, 1974.[6][7][8]

Bilješke

uredi
  1. 1 
»Za NDH kao musliman (koji se ističe "vlastitim živim osjećajem hrvatske pripadnosti" i koji je među prvima pokrenuo "svjesno i otvoreno usmjeren hrvatski pokret među muslimanima", kako je sam pisao) svojim je napisima zauzimao značajno mjesto.«[3]

Izvori

uredi
  1. Edhem MulabdićArhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2014. (Wayback Machine) (avlija.me/portreti) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  2. a b c Hrvatska enciklopedija: Mulabdić, Edhem, pristupljeno 1. siječnja 2015.
  3. a b Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 285.-286.
  4. Životopis Edhema MulabdićaArhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2014. (Wayback Machine) (svjetlopis.web44.net/zivotopisi) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  5. Mulabdić ef. Edhem (bosnjaci.net) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  6. Edhem Mulabdić (biografija) (scribd.com) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  7. Edhem Mulabdić, vrsni pozavalac ljudi i vremenaArhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2014. (Wayback Machine) (avlija.me) (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
  8. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Mulabdić, Edhem, pristupljeno 1. siječnja 2015.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Edhem Mulabdić