Egipatska revolucija 2011.

Za druga značenja pogledajte Egipatska revolucija.

Egipatska revolucija 2011. niz je prosvjeda, demonstracija, marševa, otkazivanja građanske poslušnosti, nereda i sukoba između prosvjednika i policijskih snaga, koja je započela u Egiptu 25. siječnja 2011. godine, na dan koji se obilježava kao praznik policije. Egipatska revolucija dio je događaja znanih kao arapsko proljeće.

Demonstracije na glavnom kairskom trgu 2011.

Protesti su počeli kao marševi desetaka tisuća ljudi u Kairu, da bi se ubrzo proširili na druge egipatske gradove. Iako su politički motivirane demonstracije bile uobičajene u Egiptu i prethodnih godina, demonstracije s početka 2011. godine odlikuju se masovnošću i činjenicom, da demonstranti potječu iz najrazličitijih socijalnih i vjerskih grupa. Radilo se o najvećim prosvjedima od 1977. godine i tzv. Pobune za kruh, kada je desetine tisuća ljudi prosvjedovalo protiv mjera države, motiviranih pritiscima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, da se obustavi financiranje prehrane za najsiromašnije slojeve.

Demonstracije i neredi smatraju se dijelom širih događanja i prosvjeda koji su krajem 2010. i početkom 2011. godine zahvatili mnoge države u arapskom svijetu. Protesti su započeli tjedan dana poslije nereda u Tunisu, a mnogi demonstranti nosili su zastave Tunisa kao pokazatelj, da su pod utjecajem ovih događanja.

Prosvjednik drži egipatsku zastavu sjedeći na kipu lava.

Prosvjednici su iskazali svoje nezadovoljstvo u vezi s velikim brojem političkih, socijalnih i ekonomskih pitanja kao što su: policijska brutalnost, korupcija, sputavanje slobode govora, visoka stopa nezaposlenosti, nedostatak slobodnih izbora. Ipak glavni zahtjev bila je ostavka egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i uspostavljanje novog režima koji bi, prema zahtjevima prosvjednika, odražavao političku volju egipatskog naroda i osigurao građanske slobode i pravnu državu.

U pojedinim gradovima prosvjedi su imali iznimno nasilan karakter, naročito u Suezu, Aleksandriji i Kairu, gdje je bilo više 800 mrtvih i više tisuća ozlijeđenih prosvjednika i policajaca. Prosvjedi su privukli veliki međunarodnu pozornost, a zahtjevi međunarodnih čimbenika uglavnom se mogu svesti na zahtjev, da se politička situacija razriješi mirnim putem. Velike štete pretrpjela je i egipatska ekonomija, jer je u većem broju gradova gospodarski život privremeno gotovo u potpunosti obustavljen, a politička nesigurnost izazvala je i negativne trendove na međunarodnom financijskom tržištu.

Egipatski predsjednik Mubarak podnio je ostavku 11. veljače 2011. godine i raspisani su demokratski izbori. Situacija se normalizirala i smirila izuzev tragedije na stadionu u Port Saidu 1. veljače 2012. godine.

Na ovim je masovnim događajima zapadni svijet prvi put čuo za jedan nasilni običaj koji je vrlo raširen u arapskim zemljama, koji se događa uglavnom tijekom velikih okupljanja ljudi, poput demonstracija, i kreću se od spolnog uznemiravanja do silovanja. To je taharrush gamea. Na trgu Tahrir skupine muškaraca tijekom u vrijeme rušenja predsjednika Hosnija Mubaraka, pa sve do 2013. seksualno zlostavljale i silovale više žena. U ovom obliku zlostavljanja muškarci prvo okruže jednu ili više žena u krug, pa oni iz unutarnjeg kruga zlostavljaju svoju žrtvu, dok iz vanjskog sprječavaju one koji pokušavaju spasiti zlostavljanu žrtvu.[1]

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. Sloboda.hr izvor: RT/Daily Mail/Telegram, Njemačka policija otkrila nove detalje o seksualnim napadima u Kölnu. Riječ o strašnom arapskom običaju, 14. siječnja 2016. (pristupljeno 14. siječnja 2016.)