Egzon
Egzon ili ekson (od grč. ἔξω: izvan, vanjski)[1] jest kodirajuća sekvencija koju sadrži eukariotski gen. Drugi dio jest nekodirajuću DNK koja predstavlja introne.[2] Kad su znanstvenici gotovo u potpunosti uspjeli sekvencirati ljudski genom 2003. godine, uvidjelo se da se broj gena i bjelančevina ne poklapa, što je potvrdilo teoriju da jedan gen kodira više bjelančevina, a ne samo jednu. I egzoni i introni se prepisuju kad se mRNK stvara po DNK kalupu. Introne potom izrezuju bjelančevine odgovorne za nastajanje takozvane zrele mRNK iz koje potom procesom translacije (prevođenja) stvaraju bjelančevine. Egzoni se u procesu izrezivanja introna mogu različitim redoslijedom povezati. Baš zato nastaju različite mRNK, a time i različite bjelančevine.[3] Egzon je bilo koji dio gena koji će kodirati završni dio zrele RNK koju je proizveo taj gen nakon što su introni uklonjeni izrezivanjem RNK. Pojam egzon se odnisi i na niz DNK unutar gena i odgovarajućem nizu u prijepisima RNK. U izrezivanju RNK, introni su uklonjeni a egzoni su kovalentno združeni jedan drugome kao dio stvarajuće zrele glasničke RNK. Kao što cijeli skup gena neke vrste tvori genom, cijeli skup egzona tvori egzom. Granicu egzona i introna kod izrezivanja (splicinga) predstavlja mjesto izrezivanja (splice site, Spleiß-Stelle)[4]
Vidi uredi
- stupičarenje egzona (exon trapping)
- stupičarenje gena (gene trapping)
- Morpholino
- preslagivanje egzona (exon shuffling)
- prekinuti gen (interrupted gene)
- izvjestiteljski gen
- insercijska DNK
- razvojna biologija
- sekvenciranje cijelog genoma
- cistron
- otvoreni čitajući okvir (open reading frame, ORF)
- neprevedeno područje ( untranslated region, UTR)
- prekursorska mRNK (precursor messenger ribonucleic acid)
- hnRNK (heterogeneous nuclear ribonucleic acid)
- mjesto izrezivanja (splice site, Spleißstelle)
- spliceosom
Izvori uredi
- ↑ Hrvatska enciklopedija Egzon. LZMK. Zagreb (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
- ↑ Hrvatska enciklopedija Gen. LZMK. Zagreb (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
- ↑ Biologija.com.hr Matea Konjević: Od otkrića DNK do primjene genske terapije, 14. studenoga 2011. (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
- ↑ Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer: Biochemie. 6 izd., Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg 2007. ISBN 978-3-8274-1800-5. (freier Volltextzugriff).