Egzorcist (kršćanstvo)
Za druga značenja pogledajte egzorcist.Egzorcist (srlat. exorcist ← grč. eksorkistḗs: onaj koji zaklinje, "zaklinjač, bajač" ≃ eks- "iz" + hórkos: zakletv, hórkidzō "zaklinjem"; grč. eksorkismós: zaklinjanje),[1][2] zaklinjač[3] je osoba koja je primila treći od pet nižih stupnjeva svećeničkog reda[1] i daje joj vlast vršiti egzorcizam.[2] Reforma Drugog vatikanskog sabora nije zadržala ovu nižu crkvenu službu.[3]
Stupanj i služba u koje se neka osoba uvodi u red egzorcista zove se egzorcistat.(lat. exorcistatus od exorcista "zaklinjač")[4] Uveo ga je papa Higin, kad je uveo "manje" Božanske službe radi ispomoći Crkvi i "većim" službama. Dok u "veće", koje su uspostavili apostoli spadaju đakonat, prezbiterat (svećenstvo) i episkopat (biskupska služba), u manje spadaju ostijarij, lektor, egzorcist, akolit i subđakon. Egzorcist onemogućava i istjeruje demone.[5][6]
U ranom kršćanstvu su se ove niže službe nazivale i nižim redovima. Dio je do kraja ostao samostalna služba, dok je dio ostao kao "stuba" prema svećeništvu. Svim su se kandidatima za svećeništvo dijelile posebnim obredom, koji je po sebi već prestao biti znakom. Stoga ga je Drugi vatikanski sabor i dokinuo. Premda je dio služba ostao, gubitak je što se često pri podjeljivanju tih služba izostavlja i liturgijski obred. Egzorcistima se vlastitim obredom podjeljivao. Imao je zadaću prije krštenja predmoliti određene formule izgona đavolske sile. Razlog je vjerovanje da je prije krštenja zbog istočnog grijeha čovjek u vlasti Zloga. Danas tu službu obavlja svećenik. Nije ograničena samo na obred krštenja, nego i na posebnu službu istjerivača demona, zlih duhova iz osoba i mjesta.[3]
Izvori uredi
- ↑ a b Hrvatski jezični portal egzòrcist, Znanje.hr i Srce.hr (pristupljeno 10. travnja 2017.)
- ↑ a b Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Egzorcist, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 215
- ↑ a b c Zvonik br. 179 Andrija Kopilović: Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Liturgijski znakovi sakramenata - Niži redovi u crkvi, Subotica: rujan 2009. (pristupljeno 10. travnja 2017.)
- ↑ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Egzorcistat, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 215-216
- ↑ Sveci.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. travnja 2017. (Wayback Machine) Sveti Higin (pristupljeno 10. travnja 2017.)
- ↑ Katolički tjednik Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. travnja 2017. (Wayback Machine) Mirko Ikić: 11. siječnja. Sv. Higin, papa (pristupljeno 10. travnja 2017.)
Vanjske poveznice uredi
- Zvonik, br. 177-178 Andrija Kopilović: Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Liturgijski znakovi sakramenata - Sakrament svetog reda: biskup, prezbiter i đakon, Subotica: srpanj-kolovoz 2009.
- Zvonik, br. 180[neaktivna poveznica] Andrija Kopilović: Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Liturgijski znakovi sakramenata Subotica: listopad 2009.