Emmanuelle Béart
Emmanuelle Béart (pravim imenom Emmanuelle Béhart-Hasson, Gassin, 14. kolovoza 1963.) francuska je filmska glumica.
Emmanuelle Béart | |
---|---|
Emmanuelle Béart u Cannesu 2000. | |
Rodno ime | Emmanuelle Béhart-Hasson |
Rođenje | 14. kolovoza 1963.[1] Gassin, Var, Provence-Alpes-Côte d'Azur, Francuska |
Zanimanje | glumica |
Godine rada | 1971. - |
Suprug | Daniel Auteuil (1993.-1995.) Michaël Cohen (2008.-[1] |
WWW | |
Stranica | emmanuelle.beart.actricesdefrance.org |
Nagrade César | |
Najbolja sporedna glumica 1987. Manon des Sources | |
Ostale nagrade | |
Nagrada za najbolju glumicu Moscow International Film Festivala 1995. Une femme française Nagrada za najbolju glumicu European Film Awards 2002. 8 femmes Srebrni medvjed Berlinskog filmskog festivala za najbolji individualni umjetnički doprinos 2002. 8 femmes | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Biografija
urediRođena je u Gassinu, mjestu u neposrednoj blizini Saint Tropeza, kao kćer Genevieve Galéa, bivše manekenke grčko-malteško-hrvatskog porijekla, i Guya Béarta, pjevača i pjesnika iz židovske obitelji španjolskih, švicarskih i ruskih predaka.[2] Djetinstvo je provela u Cogolinu (kraj Sainte-Maximea Provansa-Alpe-Azurna obala) i Beauvallonu (Rona-Alpe) zajedno sa svoje tri sestre i tri brata. Za djecu se brinula majka jer je otac rano napustio obitelj. Od rane je mladosti bila slabo zainteresirana za školu, te je imitirajući svoje školske kolege maštala o glumi.
Karijera
uredi1971., u dobi od 8 godina, nastupila je filmu Renéa Clementa La Course du lievre a travers les champs,[3] i također 1976. u filmu Jeana Pourtalea Demain les mômes,[4] zajedno sa svojim bratom Olivierom i svom djecom iz mjesta gdje je živjela. 1980., u dobi od 17 godina, odlazi na 15 dana u Montreal, te odlučuje ostati u Kanadi, zemlji koju smatra svojom drugom domovinom. U Kanadi nastavlja svoje školovanje, uči engleski i diplomira na College Marie de France.[5] Tamo sreće redatelja Roberta Altmana koji ju ohrabruje u njenim nastojanjima da postane glumicom.
1983., vraća se u Francusku i pohađa kratki kurs dramske umjetnosti kod Jeana-Laurenta Cocheta[6] u Parizu. Svojom ljepotom je impresionirala fotografa i redatelja Davida Hamiltona koji joj nudi glavnu ulogu u erotskom filmu Premiers désirs.[7] Za ulogu u drami Un amour interdit (1984.) Jean-Pierrea Dougnaca, nominirana je za César za najobećavajuću glumicu, što joj lansira karijeru filmske, televizijske i kazališne glumice.
1986., za svoju prvu važniju ulogu, zajedno s Yvesom Montandom, u filmu Manon des sources osvaja Césara za najbolju sporednu glumicu. 1991. postiže uspjeh ulogom u filmu La Belle noiseuse[8] Jacquesa Rivettea, glumeći mladu ženu koja pozira gola slikaru Édouardu Frenhoferu (Michel Piccoli). 1995. angažira ju produkcija hollywoodskog filma Nemoguća misija u režiji Briana de Palme, gdje glumi zajedno s Tomom Cruiseom i Jeanom Renoom. Unatoč globalnom uspjehu filma, Hollywood ju nije privukao, te se vratila francuskoj kinematografiji i kazalištu.
Privatni život
uredi1984., na snimanju filma L'Amour en douce Edouarda Molinara, sreće svoj prvog supruga Daniela Auteuila, za kojeg se udaje 1993., godinu dana nakon što im se rodila Nelly. Emmanuelle Béart živi u Parizu zajedno s drugim mužem, francuskim glumcem Michaëlom Cohenon i svoje dvoje djece, Nelly i Yohan (rođen 1995., sin skladatelja Davida Moreaua). Također je poznata kao društvena aktivistica. Veleposlanica je UNICEF-a,[9] te se suprotstavlja francuskim antiimigracijskim zakonima. 1996. izaziva senzaciju kada je prilikom javne podrške ilegalnim imigrantima, zajedno s grupom imigranata okupirala crkvu u Parizu, što je izazvalo nasilnu reakciju policije.[10]
Izabrana filmografija
uredi- La Course du lièvre à travers les champs (1971.)
- Demain les mômes (1975.)
- Premiers désirs (1983.)
- Un amour interdit (1984.)
- L'Amour en douce (1984.)
- Manon des sources (1986.)
- La Belle Noiseuse (1990.)
- Il viaggio di Capitan Fracassa (1990.)
- Nemoguća misija (1996.)
- Histoire de Marie et Julien (2002.)
Televizijske uloge
uredi- D'Artagnan et les trois mousquetaires (2005.)
Kazalište
uredi- La Répétition ou l'amour puni - Jean Anouilh, redatelj Bernard Murat, Théâtre Edouard VII (1986.)
- Dvostruka nevjera - Marivaux, redatelj Bernard Murat, Théâtre de l'Atelier, Festival d'Anjou (1988.)
- Mizantrop - Molière, redatelj Jacques Weber, Théâtre de Nice, Théâtre de la Porte Saint Martin (1989.)
- On ne badine pas avec l'amour - Musset, redatelj Jean-Pierre Vincent, Théâtre des Amandiers, Nanterre (1993.)
- Jouer avec le feu - August Strindberg, redatelj Luc Bondy, Théâtre des Bouffes du Nord, Théâtre Vidy-Lausanne, Théâtre de Nice (1996.)
Izvori
uredi- ↑ a b Biography for Emmanuelle Béart. the Internet Movie Database
- ↑ Emmanuelle Beart Biography (1965-). Film Reference. Pristupljeno 11. svibnja 2009.
- ↑ Full cast and crew for La course du lièvre à travers les champs (1972). the Internet Movie Database
- ↑ Demain les mômes (1976). the Internet Movie Database
- ↑ [http:/www.gala.fr/les_stars/leurs_bio/emmanuelle_beart LEURS BIO Emmanuelle Béart] Provjerite vrijednost parametra
|url=
(pomoć). gala.fr - ↑ Biographie de Jean-Laurent Cochet. evene.fr
- ↑ Premiers désirs (1984). the Internet Movie Database
- ↑ La belle noiseuse (1991). the Internet Movie Database
- ↑ Biographie Emmanuelle Beart. unicef
- ↑ Fighters Against the Power" - The Struggle Of the "Sans-papiers. ncadc.org.uk
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć)
Vanjske poveznice
uredi- emmanuelle.beart.actricesdefrance.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. prosinca 2006. (Wayback Machine)
- Emmanuelle Béart u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
- Yahoo! Movies
- Allmovie Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- emmanuellebeart.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2009. (Wayback Machine)
- hcs.harvard.edu Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- Foto galerija - geocities.com/emmanuellebeart2