Encelad (mjesec)
Enkelad ili Encelad (Enceladus[7]), prirodni je Saturnov satelit koga je 1789. otkrio astronom William Herschel. Ime je vjerojatno dobio po gigantu Enkeladu iz starogrčke mitologije. Ovaj satelit ima i drugo ime, Saturn II. Unutarnji pravilni satelit s promjerom od 498,9 km i ophodnim periodom od 1 dana, 8 sati, 53 minute i 7 sekundi. Ima masu od 8.6·1019 kg.
Enkelad (Enceladus) | |
---|---|
Enkelad - Slika složena slika od dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor: NASA) | |
Otkriće | |
Otkrio | William Herschel |
Datum otkrića | 28. kolovoza 1789. |
Privremena oznaka | Saturn II |
Planet | Saturn |
Grupa satelita | Unutarnji pravilni sateliti |
Orbitalni elementi | |
Ekscentricitet (e) | 0.0045[1] |
Prosječna udaljenost | 238,020 km (xxxx AJ) |
Orbitalni period (P) | 1.370218 d[1] |
Inkl. prema ekvatoru planeta | 0.019° |
Fizičke osobine | |
Srednji promjer | 504.2 km (513×503×497 km)[2] |
Površina | xxxx km² |
Masa | 1.08·1020 kg[2] |
Volumen | xxxx km³ |
Gustoća | 1.61 g/cm³[2] |
Gravitacija na površini | 0.113 m/s² (0.0115 g) |
Brzina oslobađanja | 241 m/s |
Period rotacije | sinkrona rotacija |
Albedo | 0.99 |
Prosječna površinska temperatura |
min: 32.9 K srednja: 75 K max: 145 K[3] |
Atmosferski pritisak | U tragovima, prostorno varijabilan[4],[5]. Sastav: Vodena para 91%[6] Dusik 4%[5][6] Ugljik dioksid 3.2%[6] Metan 1.7%[6] |
Nagib osi | 0° |
Osnovni podaci
urediProsječna gustoća Enkelada je 1,3 g/cm3. Raznim mjerenjima iz svemirske letljelice Cassini-Huygens utvrđeno je da je Enkelad načinjen većinom od leda, vode i možda male količine kamena i metala. Enkelad je jedno on najbjeljih tijela Sunčeva sustava jer njegova površina odbija gotovo 100% Sunčeve svjetlosti. Prosječna temperatura na Enkeladu iznosi -201 °C, dok u blizini aktivnog južnog pola pak iznosi toplijih -93 °C. Ima četiri tigrove pruge boje metvice. Od svih istaknutih pruga najveća i najistaknutija je Damascus Sulcus, s grebenima visokim i do 250 metara.[8]
Zanimljivo područje
urediNa Enkeladu se nalazi zanimljivo područje koje je primjećeno 2005. Područje je specifično po tome što tamni djelovi izgledaju poput pjega na dalmatineru. Veličina tih pjega varira od par desetaka do više stotina metara. Vjeruje se kako se radi o tamnim izbočinama ledenog tla, nastalima pomicanjem leda u dubinu, a uz pjege tu su i procjepi.[9]
Izvor E prstena
urediE prsten je drugi najudaljeniji Saturnov prsten. Proteže se od Mimasa pa sve do Titana. Matematički izračuni pokazali su da je prsten nestabilan, te da mu je životni vijek između 10 000 i 1 000 000 godina. To znači da se E prsten obnavlja jer inače ne bi mogao biti dugovječan. U 1980-ima se prvi put pretpostavilo da je Enkelad izvor E prstena. Tu je pretpostavku potvrdio Cassini-Huygens prilikom prva dva preleta 2005. godine. Enkelad stvara E prsten pomoću gejzira na južnom polu.
-
Snimka E prstena i Encelada u najsjajnijem dijelu, a vidi se i materijal što ga Encelad izbacuje
-
Enceladovi gejziri - usporedba snimki (a i c) s kompjuterskom simulacijom (b i d)
Podzemni globalni ocean i život
urediGlobalni ocean
urediPostoji vrlo velika šansa za ocean vode ispod površine. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerojatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladu. To je dodatan dokaz oceana. Radarski podaci iz 2014. godine otkrili su rezervoar vode ispod južnog pola, dubine 10-ak km.[10] Podaci iz 2015. su dokazali globalni ocean jer je izmjereno da se Enkelad na nekim mjestima titra više, a negdje manje.[11]
Tragovi života
urediPostoje također određene šanse da život uspijeva na Enceladu, zbog oceana. Jedan od najbližih preleta Enceladu Cassini-Huygens napravila je 28. listopada 2015., na udaljenosti od samo 49 km, te je skupio instrumentima neke uzorke iz gejzira te ih analizirao. Na temelju tih podataka 2018. godine nađeni su tragovi organskih molekula težih od 200 atomskih jedinica, makar još nije poznato dolaze li s Enkelada ili s meteora.[12] Prije toga je 2017. otkriven i vodik na Enceladu, te su nađeni tragovi i amonijaka, ugljikovog dioksida te metana.[13]
Izvori
uredi- ↑ a b Celestia Solar System Definition File Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2005. (Wayback Machine). Retrieved March 22, 2006.
- ↑ a b c C. C. Porco et al., Science 311, 1393 (2006).
- ↑ J. R. Spencer et al., Science 311, 1401 (2006).
- ↑ M. K. Dougherty et al., Science 311, 1406 (2006).
- ↑ a b C. J. Hansen et al., Science 311, 1422 (2006).
- ↑ a b c d J. H. Waite et al., Science 311, 1419 (2006).
- ↑ Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 245.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 13. lipnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2019. Pristupljeno 23. lipnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/golemi-ocean-na-saturnovu-mjesecu-krije-zivot-20140404
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2019. Pristupljeno 23. lipnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ https://www.tportal.hr/tehno/clanak/novo-otkrice-na-saturnovom-mjesecu-enkeladu-uzbudilo-je-znanstvenu-zajednicu-jesmo-li-sami-u-svemiru-foto-20180630
- ↑ https://www.telegram.hr/zivot/nasa-je-upravo-objavila-da-na-saturnovom-mjesecu-enceladusu-postoje-uvjeti-za-stvaranje-zivota/
- Brown, Robert H. 2006. Composition and Physical Properties of Enceladus' Surface. Science. 311 (5766): 1425–1428
- Castillo, Julie C.; Matson, D.L.; Johnson, T.V.; Lunine, J.I.; McCord, T.B.; Sotin, C.; Thomas, P.C.; Turtle, E.B. 2005. 26Al in the Saturnian System - New Interior Models for the Saturnian satellites. Eos Trans. AGU. 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-01. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2007. Pristupljeno 11. travnja 2006.
- Castillo, J. C.; Matson, D.L.; Sotin, C.; Johnson, T.V.; Lunine, J.I.; Thomas, P.C. 2006. A New Understanding of the Internal Evolution of Saturnian Icy Satellites from Cassini Observations (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2200
- Dougherty, M. K.; Khurana, K.K.; Neubauer, F.M.; Russell, C.T.; Saur, J.J.; Leisner, J.S.; Burton, M.E. 2006. Identification of a Dynamic Atmosphere at Enceladus with the Cassini Magnetometer. Science. 311 (5766): 1406–1409
- Hansen, Candice J.; Esposito, L.; Stewart, A.I.F.; Conwell, J.; Hendrix, A.; Pryor, W.; Shemansky, D.; West, and R. 2006. Enceladus' Water Vapor Plume. Science. 311 (5766): 1422–1425
- Matson, D.L.; Castillo, J.C.; Sotin, C.; Johnson, T.V.; Lunine, J.I.; Davies, A.G.; McCord, T.B.; Thomas, P.C.; Turtle, E.P. 2006. Enceladus' Interior and Geysers - Possibility for Hydrothermal Geometry and N2 Production (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2219
- Pappalardo, R.T.; Nimmo, F. 2006. Diapir-Induced Reorientation of Enceladus (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2113
- Porco, C.C. 2006. Cassini Observes the Active South Pole of Enceladus. Science. 311 (5766): 1393–1401
- Rathbun, Julie A.; Turtle, E.; Helfenstein, P.; Squyres, S.; Thomas, P.; Veverka, J.; Denk, T.; Neukum, G.; Roatsch, T.; Wagner, R.; Perry, J.; Smith, D.; Johnson, T.; Porco, and C. 2005. Enceladus' global geology as seen by Cassini ISS. Eos Trans. AGU. 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-03. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2008. Pristupljeno 11. travnja 2006.
- Rothery, David A. 1999. Satellites of the Outer Planets: Worlds in their own right. Oxford University Press. ISBN 0-19-512555-X
- Spahn, Frank. 2006. Cassini Dust Measurements at Enceladus and Implications for the Origin of the E Ring. Science. 311 (5766): 1416–1418
- Spencer, J. R. 2006. Cassini Encounters Enceladus: Background and the Discovery of a South Polar Hot Spot. Science. 311 (5766): 1401–1405
- Turtle, Elizabeth et al. Enceladus, Curiouser and Curiouser: Observations by Cassini's Imaging Science Subsystem. Cassini CHARM Telecon. 28 April 2005. (Adobe Acrobat file).
- Verbiscer, Anne; French, RC; McGhee, CA. 2005. The opposition surge of Enceladus: HST observations 338-1022 nm. Icarus. 173: 66–83. DOI:10.1016/j.icarus.2004.05.001
- Waite Jr., J. Hunter. 2006. Cassini Ion and Neutral Mass Spectrometer: Enceladus Plume Composition and Structure. Science. 311 (5766): 1419–1422