Liparski otoci

(Preusmjereno s Eolski otoci)

Liparski otoci (Eolsko otočje, Liparsko otočje, Lipari) je grupa otoka vulkanskog porijekla u Tirenskom moru, sjeveroistočno od Sicilije. Teritorialno pripada Republici Italiji. Sastoji se od deset što većih što manjih otoka, ukupne površine 121,6 km², od kojih je sedam nastanjeno: Alicudi (najzapadniji i najmlađi), Filicudi, Lipari (najveći površine od 376 km²), Panarea (najmanji površine tek 34 km²), Salina, Stromboli i Vulcano (najjužniji s 12.500 stanovnika).

Liparski otoci (Isole Eolie)
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Liparski otoci (Isole Eolie)
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 2000. (24. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: viii
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/908 UNESCO
Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno
Magnify-clip.png
Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno

Talijansko ime potječe od grčke legende po kojoj je ovo otočje bilo dom grčkog boga vjetra Eola[1]. Prema grčkoj legendi Eolsko je otočje bilo i dom boga Vulkana kao i divova Kiklopa.

Današnji izgled Liparskog otočja je proizvod vulkanske aktivnosti od više od 260 000 godina (kvartar). Lava se na ovom mjestu uzdigla 3.600 metara s dna mora, o čemu svjedoči nekoliko podvodnih vulkana kao što su: Magnani, Vavilov, Marsili, Palinuro, i dva neimenovana. Vulkani Liparskog otočja su predmet proučavanja geologa posljednjih 200 godina, tijekom čega su znanstvenici prisustvovali dvjema erupcijama (Vulcano i Stromboli), te su znanstveni nalazi iz ovog područja nezamjenjivo obogatili znanost vulkanologije.

Zbog toga je Liparsko otočje upisano kao UNESCO-va svjetska baština u Italiji 2000. godine, ali njegovom statusu prijeti nezatvaranje kamenoloma pumice, te novogradnja četiri luke u blizini grada Liparija[2].

Iako su vode koje ga dijele od Sicilije duboke tek 200-tinjak metara, izgleda da živi svijet Liparskog otočja nikada nije imao vezu s ovim velikim otokom. Vegetacija je tipična za Sredozemlje, a od 900 vrsta biljaka četiri su endemske vrste. Uglavnom dominira kultivirani krajolik stepa i napuštenih maslinika i vinograda. Najzanimljivija je fauna u koju se ubrajaju mnoge kontinentalne vrste ptica za koje je ovo najjužnija točka rasprostiranja. Od 40 ptičjih vrsta, čak 10 ih je kritično ugroženih vrsta. Od sisavaca tu obitava 7 vrsta šišmiša od kojih je jedna endemska (Eliomys quercinus leparensis). Tu je i 7 vrsta reptila, te 15 endemskih vrsta beskralježnjaka.

Sicilijansko otočje

Liparsko otočje je danas najpoznatije po brojnim termalnim vrelima i aktivnom vulkanu na otoku Stromboli. Glavna grana privrede je turizam.

Manji nenastanjeni otociUredi

Pored 7 većih otoka, otočje uključuje i mnoštvo manjih nenastanjenih otoka, otočića i hridi: Faraglioni di Lipari, Basiluzzo, Bella, Bottaro, Dattilo, Panarelli, La Canna, Lisca Bianca, Lisca Nera, Pietra del Bagno, Pietra Quaglietto, Scoglio Bastimento, Scoglio Faraglione, Scoglio Giafante, Scoglio Loca, Scoglio Montenassari, Scoglio Nave, Scoglio Sirene, Scoglio Sorcio, Scoglio Spinazzola i Strombolicchio

IzvoriUredi

  1. Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Greco-Roman mythology, str. 15. ISBN 1-57607-094-8.
  2. Eddyburg.it - Le Eolie fuori dai siti Unesco (tal.) Preuzeto 11. ožujka 2012.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Liparski otoci