Otvori glavni izbornik

Euro obveznica, je međunarodna obveznica denominirana u valuti koja nije izvorna u zemlji u kojoj je izdana. Euro obveznice se također naziva vanjskim obveznicama[1] Može se kategorizirati prema valuti u kojoj je izdana. London je jedan od centara tržišta euro obveznica, s tim da je Luksemburg glavni centar za popis tih instrumenata.[2] Euro obveznicama se može trgovati diljem svijeta - primjerice u Singapuru ili Tokiju. Ne smije se miješati sa Europskim obveznicama, odnosno euroobveznicama predloženim obveznicama koje bi bile izdane u eurima a bile bi poduprene od strane svih zemalja Eurozone[3]

Euro obveznice se nazivaju prema valuti u kojoj su denominirane, na primjer, Euroyen i Eurodollar su obveznice denominirane u japanskim jenima i američkim dolarima. Euro obveznice su prvobitno bile u obliku obveznice na donositelja, plative donositelju i također su bile oslobođene poreza po odbitku. Banka je nositelju kupona plaćala dospjelu kamatu i obično se nije vodila službena evidencija. Riječ ''euro obveznica'' (engl.eurobond) skrojio je Julius Strauss.

Prve euro obveznice izdala je 1963. godine talijanska mreža autocesta Autostrade[4], koja je izdala 60.000 obveznica po cijeni od 250 USD za svaki petnaestogodišnji kredit od 15 milijuna USD, plaćajući godišnji kupon od 5,5%. Emisiju su organizirali londonski bankari grupe S. G. Warburg.[5][6] i kotirale su na Luksemburškoj burzi. Allen & Overy, jedan od londonskih Magic Circle odvjetničkih društava, bili su odvjetnici na transakciji. Njihova je koncepcija uglavnom bila reakcija protiv uvođenja poreza za izravnanje kamata u SAD-u (riječ je o porezu kojim se oporezuje kupnja stranih vrijednosnica, kojeg je uveo Predsjednik John F. Kennedy kako bi američkim investitorima bilo manje profitabilno ulaganje u strane vrijednosne papire)[7]. Cilj poreza bio je smanjiti deficit platne bilance SAD-a smanjenjem američke potražnje za inozemnim vrijednosnim papirima. Pomoću Euro obveznica Amerikanci su mogli zaobići skupi porez, a Europljani su mogli zadržati otvoren pristup američkom kapitalu.

Većina euro obveznica sada su u "elektroničkom", a ne fizičkom obliku. Obveznice se drže i njima se trguje unutar jednog od clearing sustava (najčešći su Euroclear i Clearstream). Kuponi se plaćaju elektroničkim putem koristeći clearing sustave nositeljima euro obveznica (ili na njihovim računima).

IzvoriUredi

  1. Michael Bowe. Eurobonds;, str. 15 pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. ISBN Eurobonds; Michael Bowe.
  2. (17. kolovoza 2014.)"Monthly Reports | World Federation of Exchanges" pristupljeno 3. siječnja 2019.
  3. "Q&A: Bonds, project bonds and eurobonds", BBC News, objavljeno 23. svibnja 2012. pristupljeno 3. siječnja 2019. (engleski)
  4. History of the Autostrade Group pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  5. (19. lipnja 1963.)"$15M. Autostrade Loan, Consortium Headed By Warburgs". The Times 104 (1446): 568. 10.2307/950033 pristupljeno 3. siječnja 2019.
  6. Per H. Hansen (1. ožujka 2012.). "High Financier: The Lives and Time of Siegmund Warburg. By Niall Ferguson. New York: Penguin Press, 2010. xxi + 548 pp. Illustrations, notes, bibliography, index. Cloth, $35.00. ISBN: 978-1-594-20246-9.". Business History Review 86 (01): 193–195. 10.1017/s0007680512000141 pristupljeno 3. siječnja 2019.
  7. "Subterranean capitalist blues", The Economist, objavljeno 25. listopada 2013.. 0013-0613 pristupljeno 3. siječnja 2019.