FK Željezničar Sarajevo

bosanskohercegovački nogometni klub
(Preusmjereno s FK Željezničar)
Ovo je glavno značenje pojma FK Željezničar Sarajevo. Za druga značenja pogledajte Željezničar.
»NK Željezničar« preusmjerava ovamo. Za druge klubove s ovim imenom, pogledajte Željezničar.

FK Željezničar (prethodno NK Željezničar) bosanskohercegovački je nogometni klub iz Sarajeva. Osnovan je 1921. godine. Do sada ima sedam naslova prvaka države. Jedan iz sezone 1971./1972., kada su postali prvaci SFRJ, a šest su iz razdoblja neovisne BiH kada su prvacima postali u sezonama 1997./98., 2000./01., 2001./02., 2009./10., 2011./12. i 2012./13. Šest su puta osvajali kup i triput superkup BiH.

FK Željezničar Sarajevo
Puno ime Fudbalski klub Željezničar Sarajevo
Nadimak Željo, plavi
Osnovan 19. rujna 1921.
Igralište Stadion Grbavica, Sarajevo
Kapacitet 13.449
Predsjednik Jusuf Tanović
Trener Bruno Akrapović
Liga Premijer liga BiH
2022./23. 3.
Domaći dres
Gostujući dres
Treći dres

Povijest uredi

Prva nogometna lopta u Bosnu i Hercegovinu donesena je davne 1903. godine, no nogomet se u Sarajevu počeo igrati 1908. godine. Prvi klub osnovan na prostorima BiH bila je srednjoškolska momčad sarajevske Gimnazije. Klub je ubrzo dobio ime Osman. Osnivači ovog nogometnog kolektiva bili su: Emil Najšul, Feodor Lukač, Stevo Janković, Zdravko Jeftanović i Borislav Poluga. Nakon osnivanja prve momčadi, ubrzo se osnivaju narodni klubovi, poput srpske Slavije, hrvatskog SAŠK-a i muslimanskog ŠK. Otpor narodnim klubovima pružaju radnici Željeznice, tako da je prva višenarodna radnička momčad osnovana 1912. godine, a zvala se Sarajevo–Hajduk.

U rano je proljeće željeznički radnik Dimitrije Dimitrijević dobio ideju o osnivanju novog kluba. Ubrzo je ideja ostvarena, ali javili su se problemi oko igrališta. Igralo se i treniralo u Egzirciru pa je klub dobio ime Željezničar, nitko nije slutio tih dana da će klub doseći današnji ugled. Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. rujna u 16 sati. Na igralištu je bilo 500 navijača, a SAŠK je pobijedio 5:1. Prvu natjecateljsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu sarajevskog podsaveza gdje su još nastupali Troja, Šparta i Barakohba. Prvu pobjedu u službenim utakmicama plavi su zabilježili protiv Barakohbe. Rezultat je bio 7:0.

Prvi naslov prvaka države uredi

Bile su to najslavnije godine momčadi s Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971./72. osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Bila je to sezona u kojoj su izabranici Milana Ribara vodili mrtvu utrku s beogradskom Crvenom zvezdom. Na kraju su "plavi" skupili 59, a Beograđani 49 bodova.

Željezničar je pretrpio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali neriješeno. Najbolji strijelac Željezničara u ovoj sezoni bio je Josip Bukal s postignutih 14 golova, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže suparničkih vratara. Slobodan Janjuš, vratar "plavih" te je godine postao rekorder po do onda najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim prvenstvima (20).

Prvačku generaciju činili su: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić.

Međunarodni uspjesi uredi

Najveći međunarodni uspjeh Željezničar je postigao u sezoni 1984./85. Te je sezone Željezničar pod vodstvom Ivice Osima bio nadomak završnice Kupa UEFA. U prvom kolu ždrijeb je odredio da Željezničar igra s bugarskim Slivenom. Bugari su slavili na svom terenu 1:0, da bi u uzvratu u Sarajevu doživjeli debakl, 5:1 za Željezničar. Drugo kolo donosi švicarski Sion. Nakon "mršave" pobjede na Grbavici od 2:1, u drugom susretu Željezničar je uspio sačuvati minimalnu prednost, odigravši neriješeno (1:1). Šesnaestina završnice i put u Craiovu (Rumunjska), kod Universitatee, koja je dvije godine ranije igrala u poluzavršnici Kupa UEFA. Univerzitatea bila je bolja s 2:0. Očekivalo se da je ta prednost neuhvatljiva. No, Željo je tada zaista bio veliki klub, na vrhuncu slave. Rumunji su ispraćeni s četiri pogotka u mreži. Ulazak među osam bio je veliki uspjeh. Na Grbavici su svladani uvijek neugodni Bjelorusi. Dinamo iz Minska su porazili rezultatom 2:0. U drugoj utakmici Željezničar je očuvao prednost igrajući neriješeno 1:1. U poluzavršnici je Željezničarov protivnik bio mađarski Videoton, nepoznanica u europskom nogometu. No taj je sastav do tada eliminirao velikane poput Manchester Uniteda, PSG-a i beogradskog Partizana kojeg je porazio s čak 5:0. U prvoj utakmici u Mađarskoj rezultat je bio 3:1. U uzvratu Željezničar je vodio 2:0 do 87. minute, rezultat koji ga je vodio u finale, no Mađari su svoj prvi prelazak preko centra iskoristili za postizanje pogotka i tako izbacili Željezničar iz europskog natjecanja. Boje Željezničara u Europi branili su: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Ćilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić, Samardžija.

Željezničar je igrao i u Kupu prvaka, i to nakon osvojenog naslova 1971./72. U sezoni 1972./73. Željo je igrao protiv engleskog Derby Countyja i izgubio obje utakmice, u gostima 0:2, dok je na Koševu gdje je igran uzvratni susret bilo 1:2.

Nakon uspostavljanja Premijer lige BiH, Željezničar je stalni sudionik europskih natjecanja. Najveći poslijeratni uspjeh postignut je u sezoni 2002./2003. kada je Željezničar došao do 3. pretkola Lige prvaka. Najprije je pobjeđen islandski Akranes ukupnim rezultatom 4:0. Nakon toga Željo je u 2 utakmice bio bolji od norveškog predstavnika Lillestroma da bi na kraju pred 40.000 gledatelja na stadionu Koševo Željezničar ugostio engleski Newcastle. Željezničar je ispao ukupnim rezultatom 5:0. Nakon ispadanja iz Lige prvaka Željo nastavlja natjecanje u Kupu UEFA, ali nesretno ispada od španjolske Malage ukupnim rezultatom 0:1.

Iako je u sezoni 2004./2005. izborio sudjelovanje u Kupu UEFA zbog nedobivanja UEFA-ine licence Željezničaru je uskraćen izlazak u Europu.

Ime kluba uredi

Klub je formiran pod imenom RŠD Željezničar (Radničko športsko društvo). Kasnije (u SFRJ) bio je poznat pod imenom FK Željezničar, a bio je dio SD Željezničar, športskog društva koje je uključivalo i klubove drugih športova. Od 1993. do 2000. nosio je ime Nogometni klub Željezničar (NK Željezničar), a zatim je ime promijenjeno u današnji i već ranije korišteni naziv FK Željezničar.

Stadion uredi

Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953. tri puta obnovljen. Prvo od 1968. do 1976. kada je napravljena sjeverna tribina, zatim je obnovljen nakon reintegracije Grbavice kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004./2005. kada su na sjevernu i južnu tribinu postavljene stolice čime je kapacitet stadiona smanjen na 12.000 mjesta. Novoizgrađena istočna tribina stadiona Grbavica otvorena je 1. travnja 2017., a otvaranje je bilo na utakmici protiv tuzlanske Slobode. Kapacitet stadion Grbavica sada iznosi 13.449 sjedećih mjesta.[1]

 
Stadion Grbavica s 12.601 gledatelja u proljeće 2017. godine.[2]

Poznatiji igrači uredi

Rekordi uredi

  • najuvjerljivija pobjeda: Željezničar – Barkohba 18:2
  • najuvjerljiviji poraz: 1:9  NK Dinamo Zagreb – Željezničar 9:1 (29. rujna 1946.)
  • najuvjerljivija pobjeda u prvoj ligi SFRJ: Željezničar – NK Maribor 8:0 (29. kolovoza 1971.)
  • najuvjerljiviji poraz u prvoj ligi SFRJ: NK Dinamo Zagreb – Željezničar 9:1 (29. rujna 1946.)
  • najviše službenih nastupa za Željezničar: Blagoje Bratić (343)
  • najviše postignutih golova za Željezničar: Josip Bukal (127)

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi