Otvori glavni izbornik

Federiko Benković (Dalmacija, 1667. - Gorica, 8. lipnja 1753.), talijanski i hrvatski barokni slikar i grafičar posljednji u nizu naših slavnih Schiavona. Oko njegova imena, prezimena kao i mjesta rođenja postoje brojne nepoznanice. Neki ga navode i zovu Federico Bencovich ili Federico Bencovic, ali po nekima je njegovo ime Federigo , Federighetto, Ferighetto a prezime; Dalmatino, Schiavon. Ono što je potpuno sigurno je to da je bio sa istočne strane Jadrana. Njegovo rodno mjesto je nepoznanica, po nekim izvorima to bi mogao biti Omiš, pa Šibenik, ali i otok Brač, po nekim indicijama Dubrovnik, Venecija ili Verona?.

Federiko Benković
barok
Federiko Benković
Rođenje Dalmacija, 1667.
Smrt Gorica, 8. lipnja, 1753.
Vrsta umjetnosti slikarstvo - grafika
Utjecao rokoko
Poznata djela Žrtvovanje Isaka, Galerija Strossmayer, Zagreb, Blaženi Petar Gambacorta oltarna pala u crkvi Sv. Sebastijana, Venecija
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Slikarstvo je učio prvo učio u nekoj od brojnih venecijanskih slikarskih botega, a to mu je omogućio njegov rođak Gaetano Benković - Orsino, bečki dvorski pjevač. Od 1695. uči u Bologni kod slikara Carla Cignania. Kao učenik mu pomaže kod oslikavanja freski na kupoli katedrale u Forlìu.

Prvi njegov samostalni rad je slika iz 1705. Junona na oblacima, za salon u Palazzo Orselli Foschi u Forlìu. Nakon toga znamo da je radio u botegi Giuseppea Maria Crespia, ovdje se zbližio sa slikarom Piazzettom, zatim se 1710. vraća u Veneciju. Ovdje je prijatelj, učitelj i suradnik slikarice Rosalbe Carriere, slikarice nježnih pastelnih portreta venecijanskog rokokoa.

Međutim u Veneciji nema mjesta za njega, svađa se sa Piazzettom (koji mu je izgleda bio direktni konkurent) i G.B.Tiepolom, tako da niti ima posla niti prijatelja među kolegama.

Zato se okreće ka Beču i austrijskim zemljama, gdje je bolje primljen, tako da 1715., postaje dvorski slikar princa Franza Lothara von Schönborna biskupa iz Bamberga, za koga je trebao napraviti četiri velika ulja na platnu, koja su trebala dopuniti njegovu galeriju u dvorcu Pommersfeldern: Apolon odire Marsiju (ovo djelo je nestalo), Hagara i Ismael u pustinji, Žrtva Ifigenie i Abraham žrtvuje Izaka. Na ovim slikama vidi se virtuoznost Benkovićeva kista, koji se koristio i znanjima svojih kolega Piazzette i Sebastiana Riccia, i njihovim načinom slikanja širokim i grubim (često nedovršenim) potezima kistom, kod oslikavanja pozadina i manje važnih detalja slike. Na taj način uz njegovu vještu paletu tamnih i svijetlih tonova, njegova djela imala su dodatnu dramatičnost.

Nakon toga pratimo ga u Beču, pa zatim u Veroni, a 1724. boravio je u Milanu. 1726. napravio je jedno od svojih najljepših djela Blaženi Petar Gambacorta, za venecijansku crkvu Sv. Sebastijana. U Veneciji tog vremena Benković nije imao narudžaba, pa ga opet zatičemo u Beču 1730. gdje ga više cijene i ima posla.

1734. prihvaća posao kod vicekancekara princa Friedricha Karla von Schönborna, biskupa Bamberga i Würzburga. Za dvorsku crkvu u Würzburgu naslikao je; Arkanđeo Mihael i Bezgrešno začeće ( ova djela su nažalost izgubljena). Za dvorsku rezidenciju u Würzburgu 1735., naslikao je četiri velika platna; Mojsija i Aron pred Faraonom, Žrtva Jeftina , i Salamonov sud (izgubljena) i Jakob i Rahela (izgubljena). Iz Würzburga ga je izgurao konkurent Tiepolo.

Između 1735. i 1740. radi i po Italiji, o tome nam svjedoči njegova oltarna pala Polaganje u grob u župnoj crkvi u Borgo San Giacomo. Izgubivši svoje kontakte po Beču, i marginaliziran od strane konkurencije a i naručitelja, proveo je svoje posljednje dane u rezidenciji grofa Attemsa u Gorici. Tu nastaju njegova posljednja djela, Bogorodica sa svecima (Graz, zbirka Attems), Bogorodica sa redovnicima (Milano, Museo del Castello), Oslobođenje Petrovo (Graz, zbirka Attems).

Nakon smrti, Benković je pao u potpunu anonimnost, zbog tog su mnoga njegova djela pripisivana drugim umjetnicima; Piazzetta, Cignani i drugim sjevernotalijanskim slikarima. Tek u XX st. je njegov osebujan slikarski izričaj ponovno prepoznat i cijenjen.

ZanimljivostiUredi

Abraham žrtvuje Izaka, je monumentalna slika koju je Benković radio za dvorac Pommersfelden u Njemačkoj, a danas se nalazi u Strossmayerovoj Galeriji u Zagrebu. Čudesan je put prošla ova slika, došla preko Francuske (iz dvorca je odnesena kao dio ratnoga plijena Napoleonovih vojnika) i Engleske (kupljena je u aukcijskoj kući Sotheby), zahvaljujući Društvu prijatelja Strossmayerove galerije, koje ju je godine 1936. kupilo i napokon smjestilo u Zagreb. Sve do tog vremena, ova slika je pripisivana venecijanskom slikaru Piazzetti.

DjelaUredi

 
Benkovićeva slika Oslobođenje Sv. Petra iz zatvora
  • Bergantino, župna crkva, oltarna pala Gospa od karmela među svecima, oko 1710., često pripisivana i G. C. Crespiu
  • Zagreb,Galerija Strossmayer, Žrtvovanje Isaka, oko 1720.
  • Berlin, Staatliche Museen, Bogorodica i sveci, 1730.1735.
  • Bologna, Pinacoteca Nazionale, Blaženi Petar Gambacorta, gravura, oko 1728.
  • Borgo San Giacomo, Verolanuova, Brescia, crkva del Castello: Polaganje u grob, oko 1735.
  • Crema, crkva Sv. Trojstva: Ekstaza Sv. Franje Paulskog, 1724.
  • Madone, Bergamo, župna crkva, Hagara u pustinji; Žrtvovanje Isaka, oko 1718.
  • München, Pinacoteca, Herkul i Onfale, oko 1725.
  • Pommersfelden, Dvorac Weißenstein, Hagara i Ismail u pustinji; Žrtvovanje Ifigenije, oko 1715.
  • Senonches, Francuska, župna crkva, Raspeće Sv. Andrije i Sveci, oko 1710-16
  • Sibinj, Rumunjska, Muzej Brukenthal, Sv Petar liječi oboljelog; Sokratova dilema, ulja, oko 1740.
  • Stuttgart, Staats-Galerie, Poklonstvo kraljeva, oko 1725.
  • Tomo, Feltre, župna crkva, Bijeg u Egipat, oko 1709.
  • Venecija, oltarna pala u crkvi Sv. Sebastijana: Blaženi Petar Gambacorta, oko 1726.
  • Venecija, Gallerie dell’Accademia, Autoportret, oko 1735.
  • Venecija, Museo Correr, Bijeg u Egipat, crtež, oko 1720.
  • Beč, Albertina: Bijeg u Egipat, Odmor na bijegu u Egipat', oko 1745.; crteži: ; Ekstaza Sv. Franje Asiškog; Smrt Sv. Benedikta
  • Omiš, Sv. Franjo Paulski

BibliografijaUredi

  • Kukuljević, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb 1858.
  • Schneider,Uz Benkovićeve slike, Hrvatska revija 1937.
  • Kruno Prijatelj, Benković, Zagreb 1952.
  • Enciklopedija Likovnih Umjetnosti, Leksikografski zavod FNRJ, I svezak, str. 328 - 329, Zagreb 1960.
  • Zanetti,Descrizione della citta di Venezia,Venecija 1733.
  • Zanetti,Della pittura veneziana,Venecija 1771.
  • Moschini,Guida per la citta di Venezia,Venecija 1815.
  • Nagler,Neues allgemeines Kunstlerlexikon,Linz 1835.
  • Tschischka,Kunst und Altertum in dem osterreicheschem Kaisertum,1836.
  • Stix-Frulich Bum,Die Zeichnungen der venezianischen Schule, Wien 1926.
  • Fischer,Kuhrfurst Lotar Franz von Schonborn und seine Gemaldegalerie,Bamberg 1937.
  • Donati,Federico Bencovich detto "Ferigheto Dalmatino", Archivo storico per la Dalmazia IV,21,1927.
  • Palucchini,Federico Bencovich,Rivista d'Arte III,1932.
  • Palucchini,Profilo di Federico Bencovich,La critica d'arte I,1936.
  • Roberto Longhi, Un ignoto corrispondente del Lanzi sulla Galleria di Pommersfelden, in «Paragone», III, 1950.
  • Rodolfo Pallucchini, La pittura veneta, Milano, 1995.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Federiko Benković