Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva

car Svetog Rimskog Carstva te hrvatsko-ugarski i češki kralj

Ferdinand II. (Graz, 9. srpnja 1578.Beč, 15. veljače 1637.), rimsko-njemački car (1619. – 1637.), ugarsko-hrvatski i češki kralj (1618. – 1637.) iz dinastije Habsburg. Bio je kao Ferdinand III. i austrijski nadvojvoda.

Ferdinand II.
Ferdinand II.
rimsko-njemački car
Vladavina 1619. – 1637.
Prethodnik Matija
Nasljednik Ferdinand III.
ugarski-hrvatski kralj
Vladavina 1618. – 1625.
Prethodnik Matija
Nasljednik Ferdinand III.
češki kralj
Vladavina 1617. – 1637.
Prethodnik Matija
Nasljednik Ferdinand III.
Nadvojvoda Donje Austrije, Gornje Austrije i Unutrašnje Austrije
Vladavina 1619. – 1637. (Donja Austrija)
1619. – 1623. (Gornja Austrija)
1590. – 1637. (Unutr. Austrija)
Prethodnik Albert VII. (Dnj. i Grnj. Austrija)
Karlo II. (Unutr. Austrija)
Nasljednik Ferdinand III. (Dnj. i Unutr. Austrija)
Leopold V. (Grnj. Austrija)
Supruge Marija Ana von Wittelsbach
Djeca Kristina
Karlo
Ivan Karlo
Ferdinand III., car Svetog Rimskog Carstva
Maria Anna
Cäcilia Renata
Leopold Wilhelm
Dinastija Habsburg
Otac Karlo II. Štajerski
Majka Marija Ana von Wittelsbach
Rođenje 9. srpnja 1578., Graz
Smrt 15. veljače 1637., Beč

Njegov otac Karlo II. Štajerski bio je trećerođeni sin Ferdinanda I. tako da je Ferdinand mogao doći na vlast tek po izumrijeću potomaka prvorođenog sina Ferdinanda I. Maksimilijana II. Smrću Matije 20. ožujka 1619. godine, koji ga je odredio za nasljednika, Ferdinand je okrunjen za cara. Njegova žestoka katolička politika dovodi do izbijanja Tridesetogodišnjeg rata koji je pri njegovom dolasku na vlast bio u začetku.

Godine 1630. je, unatoč odluci Hrvatskog sabora izdao Vlaški zakon (Statuta valachorum) u kojem Vlasi naseljeni u Križevačkoj, Koprivničkoj i Ivanićkoj kapetaniji zadržavaju svoje povlastice, koje su imali u Osmanskom Carstvu. Niti njegova smrt 15. veljače 1637. godine nije uspjela zaustaviti Tridesetogodišnji rat. Naslijedio ga je sin Ferdinand III.

Vanjske poveznice uredi