Otvori glavni izbornik
Ferdinand Meder

Ferdinand Meder (Đurđenovac, 28. ožujka 1940.) hrvatski povjesničar umjetnosti, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Na području zaštite hrvatske kulturne baštine, Ferdinand Meder djeluje od 1970. godine. U početku kao konzervator u Restauratorskom zavodu Hrvatske, a potom u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture.

Školovanje je započeo u rodnom Đurđenovcu, gimnaziju je završio u Osijeku, a 1965. godine diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavao se na pariškoj Sorboni na studiju sociologije umjetnosti gdje je dvije godine pohađao predavanja Jean Cassoua i Pierre Francastela.

Kao konzervator-povjesničar umjetnosti bavio se teorijskim odrednicama konzerviranja i restauriranja graditeljske i umjetničke baštine, evidentiranjem i dokumentiranjem spomenika kulture, posebno glazbenog instrumentarija, populariziranjem hrvatske kulturne baštine organiziranjem izložba, te putem medija i publikacija. Naročito se bavio organizacijskim i upravnim poslovima u djelatnosti zaštite kulturne i prirodne baštine.

Od 1970. do 1991. godine radi kao konzervator u Restauratorskom zavodu Hrvatske; Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture i obavlja dužnost tajnika Savjeta za zaštitu spomenika kulture Republike Hrvatske, bio predsjednik je Društva konzervatora Hrvatske. Od 1979. do danas obnaša rukovodeće dužnosti u konzervatorskoj i restauratorskoj službi, prvo direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture u sastavu Ministarstva kulture, prosvjete i športa, potom ravnatelja Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine; a od lipnja 1997. godine preuzima dužnost ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda, na kojoj je i danas. Inicirao je, organizirao i provodio brojne i različite programe i akcije u cilju zaštite hrvatske kulturne i prirodne baštine. U razdoblju Domovinskog rata kao ravnatelj Zavoda, a potom Državne uprave, naročito se bavio upoznavanjem i senzibiliziranjem domaće i svjetske javnosti s posljedicama ratnih razaranja i uništavanja kulturne i prirodne baštine. Poticao je i sudjelovao je u pružanju međunarodne pomoći za obnovu ratom oštećene kulturne baštine, naročito angažiranjem UNESCO-a i Vijeća Europe, te posebno njemačkih, odnosno bavarskih i francuskih stručnjaka. Kao ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda provodio je objedinjavanje restauratorske djelatnosti u okviru Hrvatskog restauratorskog zavoda kao javne ustanove u vlasništvu države, sukladno odlukama Ministarstva kulture i Vlade Republike Hrvatske.

U to vrijeme intenzivirani su i poslovi na proširenju i unapređivanju restauratorske djelatnosti, naročito formiranjem novih i poboljšanjem postojećih uvjeta za rad Zavoda u Zagrebu, Ludbregu, Osijeku, Dubrovniku, Splitu i u Zadru (ustroj centra za podvodnu arheologiju), te u zadnje vrijeme osnivanjem novih odjela u Rijeci, Zadru i Šibeniku. Ferdinand Meder djelovao je, a djeluje i nadalje kao član u nizu stručnih timova za pojedina pitanja istraživanja i obnove hrvatske kulturne baštine, primjerice kao član stručno savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika. Sudionik je niza međunarodnih skupova i savjetovanja u organizaciji UNESCO-a, Vijeća Europe, Radne zajednice Alpe Jadran, Zajednice podunavskih zemalja, te u delegacijama za suradnju s predstavnicima zaštite kulturne baštine pojedinih europskih zemalja, kao i na brojnim domaćim stručnim skupovima. Zahvaljujući neiscrpnoj radnoj energiji i gotovo nevjerojatnoj upornosti u sprezi s emocionalnom preuzetnošću, posebno u organizacijskim djelatnostima, uspio je hrvatsku restauratorsku praksu dovesti do zavidne razine.


Nagrade i priznanjaUredi

Za svoj rad dobio je više priznanja i hrvatsko odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića, te odličje Ministarstva kulture Francuske.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi