Filicudi

Filicudi
	Otok
	Pogled iz zraka na Filicudi s južne strane
Položaj
Koordinate	38°34′12″N 14°34′12″E / 38.57000°N 14.57000°E
Smještaj	Tirensko more
Država	Italija
Otočje	Liparski otoci
Fizikalne osobine
Površina	9.5 km2
Najviši vrh	Monte Fossa Felci (774 m) m
Stanovništvo
Broj stanovnika	235
	Filicudi Filicudi na zemljovidu Sicilije

Filicudi je jedan od 8 talijanskih otoka u Tirenskom moru koji čine Liparske otoke, niz vulkanskih otoka sjeverno od Sicilije. Otok je administrativna podjedinica općine Lipari.

Zemljopis uredi

Otok pokriva površinu od 9.5 km2. na otoku su 2 manja naselja: Pecorini Mare i Valdichiesa. Tlo na otoku je pogodno za uzgoj vina, maslinovog ulja, pšenice i povrća. Oko 3/4 otoka (oko 7 km²) je 1997. proglašeno rezervatom prirode.

Najviši vrh na otoku je Monte Fossa Felci (774 m), a drugi veći vrhovi su Monte Montagnola (349 m)i Monte Terrione (278 m). Na lokalitetu Capo Graziano se nalaze ostaci vile iz brončanog doba, iz 2. tisućljeća pr. Kr. Uz obalu je vulkanska stijena u obliku stupa, La Canna, koja se izdiže 74 metra iznad mora.

Povijest uredi

Pogled na otoke Alicudi i Filicudi

Suvremeno ime otoka, "Filicudi", nastalo je iskrivljenjem antičkog grčkog imena otoka - Phoenicusa (Fenički otok). Otok je, kao i ostali Liparski otoci, naseljen još u neolitiku, oko 3000 godina pr. Kr. Arheološki pronalasci pokazuju da je otok tijekom brončanog doba dobio nove stanovnike. Prije dolaska Starih Grka, otok je stoljećima bio napušten. Osim grčkih, na otoku se mogu naći i ostaci iz vremena vladavine Rima i Bizanta.

Popis stanovništva iz 1971. donosi podatak o 270 stanovnika. Otprilike jedna trećina njih je 25. svibnja iste godine napustilo otok kad je talijanska policija odlučila na Filicudiju smjestiti 18 poznatih vođa talijanske mafije koji su čekali suđenje pod optužbama za organizirani kriminal.^[1] Do 31. svibnja i ostali stanovnici su napustili otok u znak protesta, a na otoku su ostali samo optuženi kriminalci i policija koja ih je čuvala.^[2]

Od 1970-ih, otok je postao popularno odredište za fotografe i umjetnike kao što su Sergio Libiszewsky, Ettore Sottsass, pisac Roland Zoss, i urednik Giulio Einaudi. Njihovi su radovi popularizirali otok i učinili ga popularnom turističkim odredištem.

Poznate osobe uredi

John Bonica (rođen 1917), anesteziolog i profesionalni hrvač
Roland Zoss (rođen 1951), pisac i skladatelj

Poveznice uredi

Izvori uredi

↑ Many Quit Island as Reputed Mafiosi Begin Exile (Published 1971). The New York Times (engleski). 29. svibnja 1971. 0362-4331. Pristupljeno 17. prosinca 2020.
↑ LAST OF ISLANDERS LEAVING IN PROTEST (Published 1971). The New York Times (engleski). 1. lipnja 1971. 0362-4331. Pristupljeno 17. prosinca 2020.

Vanjske poveznice uredi

[1] Many Quit Island as Reputed Mafiosi Begin Exile (Published 1971). The New York Times (engleski). 29. svibnja 1971. 0362-4331. Pristupljeno 17. prosinca 2020.

[2] LAST OF ISLANDERS LEAVING IN PROTEST (Published 1971). The New York Times (engleski). 1. lipnja 1971. 0362-4331. Pristupljeno 17. prosinca 2020.

[1]

[2]