Formula 1 - sezona 1950.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950.
	Prvak
Vozač	Nino Farina (Alfa Romeo)
Prethodna sezona	Sljedeća sezona
1949.	1951.

Formula 1 - sezona 1950. je bila 1. sezona u prvenstvu Formule 1. Natjecanje se službeno zvalo Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950., a vozilo se u bolidima Formule 1. Sezona je započela na stazi Silverstone gdje se prva utrka vozila 13. svibnja, a završila 3. rujna na sedmoj utrci sezone na stazi Monza.

Prvak je postao Nino Farina u bolidu Alfa Romeo koji je s tri pobjede u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Italiji, osvojio naslov ispred momčadskog kolege Juana Manuela Fangija koji je također upisao tri pobjede u Monaku, Belgiji i Francuskoj. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Johnnie Parsonsu u Kurtis Kraftu.

Vozači i konstruktori

Konstruktor	Momčad / Sudionik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Alfa Romeo	Alfa Romeo SpA	Alfa Romeo 158 Alfa Romeo 159	Alfa Romeo 159 LBC 1.5 L8s	P	Nino Farina	1–2, 4–7
					Juan Manuel Fangio	1–2, 4–7
					Luigi Fagioli	1–2, 4–7
					Reg Parnell	1
					Consalvo Sanesi	7
					Piero Taruffi	7
Ferrari	Scuderia Ferrari	Ferrari 125 Ferrari 166F2-50 Ferrari 275 Ferrari 375	Ferrari 125 F1 1.5 V12s Ferrari 166 F2 2.0 V12 Ferrari 3.3 V12 Ferrari 375 F1 4.5 V12	P	Luigi Villoresi	2, 4–5
					Alberto Ascari	2, 4–5, 7
					Raymond Sommer	2,4
					Dorino Serafini	7
	Peter Whitehead	Ferrari 125	Ferrari 125 F1 1.5 V12s	D P	Peter Whitehead	2, 6–7
Talbot-Lago-Talbot	Automobiles Talbot-Darracq	Talbot-Lago T26C-DA Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Yves Giraud-Cabantous	1, 4–6
					Louis Rosier	1, 4–6
					Philippe Étancelin	1, 5
					Eugène Martin	1, 4
					Pierre Levegh	5–6
	Ecurie Belge	Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Johnny Claes	1–2, 4–7
	Philippe Étancelin	Talbot-Lago T26C-DA Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Philippe Étancelin	2, 4, 6–7
					Eugène Chaboud	6
	Ecurie Rosier	Talbot-Lago T26C-GS Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Louis Rosier	2, 7
					Henri Louveau	7
	Ecurie Bleue	Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Harry Schell	4
	Raymond Sommer	Talbot-Lago T26C-GS Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Raymond Sommer	5–7
	Ecurie Lutetia	Talbot-Lago T26C-DA	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Eugène Chaboud	5
	Charles Pozzi	Talbot-Lago T26C	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Charles Pozzi	6
					Louis Rosier	6
	Guy Mairesse	Talbot-Lago T26C-DA	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Guy Mairesse	7
	Pierre Levegh	Talbot-Lago T26C-DA	Talbot 23CV 4.5 L6	D	Pierre Levegh	7
Maserati	Officine Alfieri Maserati	Maserati 4CLT-48	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	Louis Chiron	1–2, 4, 6–7
					Franco Rol	2, 6–7
	Scuderia Ambrosiana	Maserati 4CLT-48 Maserati 4CL	Maserati 4 CL 1.5 L4s	D	David Murray	1, 7
					David Hampshire	1, 6
					Reg Parnell	6
	Joe Fry	Maserati 4CL	Maserati 4 CL 1.5 L4s	D	Joe Fry	1
					Brian Shawe-Taylor	1
	Enrico Platé	Maserati 4CLT-48	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	Toulo de Graffenried	1–2, 4, 7
					Prince Bira	1–2, 4, 7
	Scuderia Achille Varzi	Maserati 4CLT-48 Maserati 4CLT-50 Maserati 4CL	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	José Froilán González	2, 6
					Alfredo Pián	2
					Nello Pagani	4
					Toni Branca	4
	Scuderia Milano	Maserati 4CLT-50	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	Felice Bonetto	4
	Antonio Branca	Maserati 4CL	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	Toni Branca	5
	Paul Pietsch	Maserati 4CLT-48	Maserati 4 CL 1.5 L4s	P	Paul Pietsch	7
ERA	T.A.S.O. Mathieson	ERA E	ERA 1.5 L6s	D	Leslie Johnson	1
	Peter Walker	ERA E	ERA 1.5 L6s	D	Peter Walker	1
					Tony Rolt	1
	Cuth Harrison	ERA B	ERA 1.5 L6s	D	Cuth Harrison	1–2, 7
	Bob Gerard	ERA B ERA A	ERA 1.5 L6s	D	Bob Gerard	1–2
Alta	Joe Kelly	Alta GP	Alta 1.5 L4s	D	Joe Kelly	1
	Geoffrey Crossley	Alta GP	Alta 1.5 L4s	D	Geoffrey Crossley	1, 5
Simca-Gordini	Equipe Gordini	Simca-Gordini T15	Simca-Gordini 15C 1.5 L4s	E	Robert Manzon	2, 6–7
					Maurice Trintignant	2, 7
Cooper-JAP	Horschell Racing Corporation	Cooper T12	JAP 1.1 V2	D	Harry Schell	2
Maserati-Milano	Scuderia Milano	Maserati 4CLT-50	Milano 1.5 L4s	P	Felice Bonetto	6
					Franco Comotti	7
Ferrari-Jaguar	Clemente Biondetti	Ferrari 166S	Jaguar XK 3.4 L6	P	Clemente Biondetti	7
Milano-Speluzzi	Scuderia Milano	Milano 1	Speluzzi 1.5 L4s	P	Felice Bonetto	7
Vozači i konstruktori koji su nastupali sa bolidma IndyCara na 500 milja Indianapolisa
Konstruktor	Momčad / Sudionik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Kurtis Kraft-Offenhauser	Wynn's Friction Proofing	Kurtis	Offenhauser 4.5 L4	F	Johnnie Parsons	3
		Kurtis Kraft 3000	Offenhauser 3.0 L4C	F	Freddie Agabashian	3
	John Zink	Kurtis Kraft 3000	Offenhauser 4.5 L4	F	Cecil Green	3
	Granatelli-Sabourin	Kurtis Kraft 3000	Offenhauser 4.5 L4	F	Pat Flaherty	3
	Hinkle	Kurtis Kraft 3000	Offenhauser 4.5 L4	F	Jack McGrath	3
	Wolfe	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Joie Chitwood	3
	Grant Piston Ring	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Walt Faulkner	3
	Pete Wales	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Johnny McDowell	3
	Morris	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Jerry Hoyt	3
	Merz Engineering	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Sam Hanks	3
	Brown Motor Co.	Kurtis Kraft 2000	Offenhauser 4.5 L4	F	Duke Dinsmore	3
Deidt-Offenhauser	Blue Crown Spark Plug	Deidt	Offenhauser 4.5 L4	F	Bill Holland	3
					Tony Bettenhausen	3
	Howard Keck	Deidt	Offenhauser 4.5 L4	F	Mauri Rose	3
Moore-Offenhauser	Blue Crown Spark Plug	Moore	Offenhauser 4.5 L4	F	Lee Wallard	3
Lesowsky-Offenhauser	Blue Crown Spark Plug	Lesovsky	Offenhauser 4.5 L4	F	George Connor	3
Nichels-Offenhauser	Russo-Nichels	Nichels	Offenhauser 4.5 L4	F	Paul Russo	3
Marchese-Offenhauser	Bardahl	Marchese	Offenhauser 4.5 L4	F	Myron Fohr	3
Stevens-Offenhauser	Belanger Motors	Stevens	Offenhauser 3.0 L4C	F	Duane Carter	3
Silnes-Offenhauser	Tuffy's Offy	Silnes	Offenhauser 4.5 L4	F	Mack Hellings	3

Kalendar

1	2	3	4
Velika nagrada Velike Britanije III RAC Grand Prix d'Europe	Velika nagrada Monaka XI Grand Prix Automobile de Monaco	500 milja Indianapolisa XXXIV 500 Mile Race	Velika nagrada Švicarske X Grosser Preis der Schweiz
Staza: Silverstone	Staza: Monaco	Staza: Indianapolis	Staza: Bremgarten
Mjesto: Silverstone, Ujedinjeno Kraljevstvo	Mjesto: Monte Carlo, Monako	Mjesto: Speedway, Indiana, SAD	Mjesto: Bern, Švicarska
Datum: 11. – 13. svibnja	Datum: 19. – 21. svibnja	Datum: 13. – 31. svibnja	Datum: 2. – 4. lipnja
Dužina staze: 4,649 km	Dužina staze: 3,181 km	Dužina staze: 4,023 km	Dužina staze: 7,280 km
Broj krugova: 70	Broj krugova: 100	Broj krugova: 138	Broj krugova: 42
Vrijeme na dan utrke:	Vrijeme na dan utrke:	Vrijeme na dan utrke:	Vrijeme na dan utrke:
5	6	7
Velika nagrada Belgije XII Grand Prix de Belgique	Velika nagrada Francuske XXXVII Grand Prix de l'ACF	Velika nagrada Italije XXI Gran Premio d'Italia
Staza: Spa-Francorchamps	Staza: Reims-Gueux	Staza: Monza
Mjesto: Stavelot, Belgija	Mjesto: Gueux, Francuska	Mjesto: Monza, Italija
Datum: 16. – 18. lipnja	Datum: 31. kolovoza – 2. srpnja	Datum: 1. – 3. rujna
Dužina staze: 14,120 km	Dužina staze: 7,815 km	Dužina staze: 6,300 km
Broj krugova: 35	Broj krugova: 64	Broj krugova: 80
Vrijeme na dan utrke:	Vrijeme na dan utrke:	Vrijeme na dan utrke:

Sažetak sezone

Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1947. godine, osnovana je kategorija Formule 1 za Grand Prix utrke. Nakon nekoliko prijelaznih godina, uspostavljeno je Svjetsko automobilističko prvenstvo vozača, ono što danas zovemo Formulom 1.

Ideja, dakako, nije bila nova. Prvo Svjetsko automobilističko prvenstvo za konstruktore zapravo je održano još 1925. I tada je, baš kao što će biti slučaj četvrt stoljeća kasnije, dominantan bio Alfa Romeo, samo da bi se momčad nakon te jedne sezone povukla iz natjecanja. Prva titula ostala je njena, a prvaci su kasnije bili još Bugatti i Delage, a onda se sve urušilo i AIACR, FIA-in prethodnik, nije više imao što bodovati.

Godine 1931. pokrenuto je Europsko automobilističko prvenstvo kao zamjensko natjecanje, sada u konkurenciji vozača. Vozilo se s prekidima do izbijanja Drugog svjetskog rata. Prvi naslov prvaka je osvojio Ferdinando Minoia, a nakon njega titule su osvajali još Tazio Nuvolari, Bernd Rosemeyer i, triput, Rudolf Caracciola. Bilo je to vrijeme dominacije njemačkih Srebrnih strijela, a još i danas traju polemike o tome tko je trebao osvojiti titulu u prekinutom prvenstvu 1939., Mercedesov Hermann Lang ili Auto Unionov Hermann Paul Müller.

Kada je nakon rata ponovo pokrenuto utrkivanje za Veliku nagradu, u njemu neko vrijeme nije bilo Srebrnih strijela, jer je Nijemcima bilo zabranjeno sudjelovanje. To je Alfa Romeove tvorničke bolide učinilo gotovo nepobjedivima. Modeli 158 znani pod nadimkom Alfetta nisu samo izvučeni iz skrovišta u kojima su proveli rat, nego su bili i značajno dorađeni. Regulativa nove Grand Prix kategorije, od 1947. nazvane potpuno novim nazivom Formula 1, predviđala je ili kompresorske motore od 1,5 litre ili atmosferske motore trostruko veće zapremine. Alfa Romeova tvornica iz Milana, u državnom vlasništvu još od Duceova vremena, imala je značajno veće resurse od konkurenata koji su se mogli nadati pobjedi samo ako ne bi bilo niti jedne Alfette na startu.

Alfina tvornička momčad bila je nedodirljiva. Jean-Pierre Wimille smatran je najvećim vozačem tog vremena, a on, grof Carlo Felice Trossi i Achille Varzi naprosto su pobjeđivali sve pred sobom. A onda su zaredale tragedije. Varzi je poginuo na Bremgartenu 1948., Wimille na stazi Palermo u Buenos Airesu početkom sljedeće godine, dok je Trossi umro od raka u svibnju 1949. Unutar godine dana, nestala je čitava Alfa Romeova nepobjediva trojka. Momčad se još jednom povukla iz utrka, kojima je te 1949. počeo vladati Ferrari, no kada je objavljeno da počinje novo natjecanje - Svjetsko prvenstvo vozača 1950., Alfa Romeo je najavio da će se vratiti utrkama, s ostarjelom, ali unatoč tome vrlo konkurentnom Alfettom 158. Momčad je okupila trojicu vozača kojima je prezime počinjalo istim slovom.

Nino Farina, bivši Nuvolarijev momčadski kolega i član izvorne momčadi Scuderia Ferrari, vratio se u veliku Alfettu kako bi vodio momčad 1950. Farina je nastupao za Alfa Corse od 1938. do 1940., a među bolidima koje je vozio se nalazila i Alfetta 158. Drugi vozač momčadi bio je Luigi Fagioli, talijanski automobilistički veteran koji je bio jedan od posljednjih preostalih vozača koji su se utrkivali u Srebrnim strijelama - dominantnim njemačkim automobilima tridesetih. S 52 godine, Fagioli je bio jedan od najstarijih vozača na gridu. Treće potpisivanje Alfa Romea bilo je kasno i pomalo neočekivano. Nakon što je početkom godine pobijedio na Velikoj nagradi Paua i Velikoj nagradi San Rema, neprvenstvenim utrkama Formule 1, Alfa Romeo je potpisao najboljeg argentinskog vozača Juana Manuela Fangia, kojeg je, nakon dominacije u Argentini, automobilski klub Argentine (Automóvil Club Argentino) poslao da ih predstavlja u Europi gdje je brzo ostavio trag.

Ferrari je zadržao vozačku postavu iz 1949. - Alberta Ascarija i Luigija Villoresija, no glavni suparnik Alfa Romea, izostao je s popisa za prvu utrku na Silverstoneu. Danas možda zvuči čudno, ali nitko tada nije mogao naslutiti da će novo prvenstvo zaživjeti, a kamoli koliko će postati važno. Ferrari je naprosto zaključio kako se ne isplati slati tvorničku momčad u Englesku, na superbrzu stazu na kojoj ionako nema osobitih šansi protiv snažnijih Alfetta, koje su u tom trenutku razvijale već preko 350 KS. Osim toga, Enzo Ferrari je bio i nezadovoljan početnim novcem koji su Britanci bili spremni platiti momčadima. pa je na kraju svega, Ferrari umjesto utrke na Silverstoneu, izabrao utrku Formule 2 koja se u isto vrijeme održavala u Monsu.

---

Velika nagrada Velike Britanije

Bilo je sunčano i suho, ne i vruće. Ugodan kasnoproljetni dan u središnjoj Engleskoj, na jugu Northamptonshirea. Danas legendarna staza, Silverstone je tada bio jedan od mnogih napuštenih vojnih aerodroma preostalih nakon završetka rata. Prva je utrka ondje održana dvije godine ranije, a staza se — ponajprije zbog odličnog zemljopisnog položaja, dovoljno blizu najvećim engleskim gradovima da privuče publiku iz svih njih — počela nametati kao najozbiljniji kandidat za novi spiritualni dom britanskih utrka. Onaj pravi, stari, Brooklands, nepovratno je uništen tijekom rata i priča o kompetitivnim natjecanjima na njemu već je bila zauvijek gotova. Mada prave staze još nije ni bilo, razne bačve goriva dugo su služile kao markeri zavoja na nekadašnjoj pisti. Silverstone je dobio čast ne samo da ugosti Veliku nagradu Velike Britanije, nego je toj utrci te sezone dodijeljena i prestižna titula Velike nagrade Europe za tu sezonu, počasne titule koja je pedesetak godina dodjeljivana samo po jednoj utrci godišnje.

Kao što je već rečeno, Ferrari se nije pojavio na utrci, dok je Alfa Romeo uputio jednokratni poziv jednom od najboljih britanskih vozača, Regu Parnellu, za njegov domaći Grand Prix. Gianbattista Guidotti se također pojavio na gridu, kao zamjenski peti vozač za Alfa Romeo, no nije nastupio.

Maserati je imao osam bolida na utrci, no samo je Louis Chiron predstavljao tvorničku momčad Officine Alfieri Maserati. Od ostalih Maseratijevih bolida, tu je bila Scuderia Ambrosiana, koja je angažirala lokalne vozače, Davida Hampshirea i Davida Murraya, dok su za momčad Enrico Platé nastupali barun Emmanuel de Graffenried i tajlandski princ B. Bira. Svih pet vozača nastupalo je u bolidu Maserati 4CLT/48, dok je Felice Bonetto ušao u modificiranu šasiju 4CLT/50 za momčad Scuderia Milano. Joe Fry i Brian Shawe-Taylor su nastupali u zastarjeloj šasiji Maserati 4CL.

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	9
2.	Luigi Fagioli	6
3.	Reg Parnell	4
4.	Yves Giraud-Cabantous	3
5.	Louis Rosier	2

---

Velika nagrada Monaka

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	9
2.	Juan Manuel Fangio	9
3.	Luigi Fagioli	6
4.	Alberto Ascari	6
5.	Louis Chiron	4

---

500 milja Indianapolisa

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	9
2.	Juan Manuel Fangio	9
3.	Johnnie Parsons	9
4.	Luigi Fagioli	6
5.	Bill Holland	6

---

Velika nagrada Švicarske

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	18
2.	Luigi Fagioli	12
3.	Juan Manuel Fangio	9
4.	Johnnie Parsons	9
5.	Bill Holland	6

---

Velika nagrada Belgije

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	22
2.	Luigi Fagioli	18
3.	Juan Manuel Fangio	17
4.	Louis Rosier	10
5.	Johnnie Parsons	9

---

Velika nagrada Francuske

Poredak vozača nakon utrke
1.	Juan Manuel Fangio	26
2.	Luigi Fagioli	24
3.	Nino Farina	22
4.	Louis Rosier	10
5.	Johnnie Parsons	9

---

Velika nagrada Italije

Poredak vozača nakon utrke
1.	Nino Farina	30
2.	Juan Manuel Fangio	27
3.	Luigi Fagioli	24
4.	Louis Rosier	13
5.	Alberto Ascari	11

Utrke

Rd	Velika nagrada	Prvo startno mjesto	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
1	Velika nagrada Velike Britanije	Nino Farina	Nino Farina	Alfa Romeo
2	Velika nagrada Monaka	Juan Manuel Fangio	Juan Manuel Fangio	Alfa Romeo
3	500 milja Indianapolisa	Walt Faulkner	Johnnie Parsons	Kurtis Kraft-Offenhauser
4	Velika nagrada Švicarske	Juan Manuel Fangio	Nino Farina	Alfa Romeo
5	Velika nagrada Belgije	Nino Farina	Juan Manuel Fangio	Alfa Romeo
6	Velika nagrada Francuske	Juan Manuel Fangio	Juan Manuel Fangio	Alfa Romeo
7	Velika nagrada Italije	Juan Manuel Fangio	Nino Farina	Alfa Romeo

Sistem bodovanja

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto	Bodovi
1.	8
2.	6
3.	4
4.	3
5.	2
Najbrži krug	1

• Samo 4 najbolja rezultata u 7 utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Rezultati utrka

VN Velike Britanije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 2 Nino Farina Alfa Romeo 2 h 13 min 23,6 s 1. 9 2. 3 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 2,6 s 2. 6 3. 4 Reg Parnell Alfa Romeo + 52,0 s 4. 4 4. 14 Yves Giraud-Cabantous Talbot Lago-Talbot + 2 kruga 6. 3 5. 15 Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 2 kruga 9. 2 Najbrži krug Nino Farina - 1 min 50,6 s

VN Monaka Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 34 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 3 h 13 min 18,7 s 1. 9 2. 40 Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 7. 6 3. 48 Louis Chiron Maserati + 2 kruga 8. 4 4. 42 Raymond Sommer Ferrari + 3 kruga 9. 3 5. 50 Prince Bira Maserati + 5 krugova 15. 2 Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 1 min 51,0 s

Indianapolis 500 Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 1 Johnnie Parsons Kurtis Kraft-Offenhauser 2 h 46 min 55,97 s 5. 9 2. 3 Bill Holland Deidt-Offenhauser + 1 krug 10. 6 3. 31 Mauri Rose Deidt-Offenhauser + 1 krug 3. 4 4. 54 Cecil Green Kurtis Kraft-Offenhauser + 1 krug 12. 3 5. 17 Joie Chitwood Tony Bettenhausen Kurtis Kraft-Offenhauser + 2 kruga 9. 1 1 Najbrži krug Johnnie Parsons - 1 min 9,77 s

VN Švicarske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 16 Nino Farina Alfa Romeo 2h 02 min 53,7 s 2. 9 2. 12 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 0,4 s 3. 6 3. 10 Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 1 krug 10. 4 4. 30 Prince Bira Maserati + 2 kruga 8. 3 5. 34 Felice Bonetto Maserati + 2 kruga 12. 2 Najbrži krug Nino Farina - 2 min 41,6 s

VN Belgije Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 10 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 47 min 26,0 s 2. 8 2. 12 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 14,0 s 3. 6 3. 14 Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 2 min 19,0 s 8. 4 4. 8 Nino Farina Alfa Romeo + 4 min 5,0 s 1. 4 5. 4 Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 6. 3 Najbrži krug Nino Farina - 4 min 34,1 s

VN Francuske Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi 1. 6 Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 57 min 52,8 s 1. 9 2. 4 Luigi Fagioli Alfa Romeo + 25,7 s 3. 6 3. 14 Peter Whitehead Ferrari + 3 kruga 18. 4 4. 44 Robert Manzon Simca Gordini-Gordini + 3 kruga 12. 3 5. 16 Philippe Etancelin Eugène Chaboud Talbot Lago-Talbot + 5 krugova 4. 1 1 Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 2 min 35,6 s

VN Italije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	10	Nino Farina	Alfa Romeo	2 h 51 min 17,4 s	3.	9
2.	48	Dorino Serafini Alberto Ascari	Ferrari	+ 1 min 18,6 s	6.	3 3
3.	36	Luigi Fagioli	Alfa Romeo	+ 1 min 35,6 s	5.	4
4.	58	Louis Rosier	Talbot Lago-Talbot	+ 5 krugova	13.	3
5.	25	Philippe Etancelin	Talbot Lago-Talbot	+ 5 krugova	16.	2

Najbrži krug

Juan Manuel Fangio - 2 min 0,0 s

Poredak

Mjesto	Vozač	Bodovi
1.	Nino Farina	30	9	–		8	3	–	8
2.	Juan Manuel Fangio	27	–	9		–	8	8	–
3.	Luigi Fagioli	24	6	–		6	6	6	4
4.	Louis Rosier	13	2	–		4	4	–	3
5.	Alberto Ascari	11		6		–	2		3
6.	Johnnie Parsons	9			9
7.	Bill Holland	6			6
8.	Prince Bira	5	–	2		3			–
9.	Peter Whitehead	4						4	–
10.	Louis Chiron	4	–	4		–		–	–
11.	Reg Parnell	4	4					–
12.	Mauri Rose	4			4
13.	Dorino Serafini	3							3
14.	Yves Giraud-Cabantous	3	3			–	–	–
15.	Raymond Sommer	3		3		–	–	–	–
16.	Robert Manzon	3		–				3	–
17.	Cecil Green	3			3
18.	Philippe Étancelin	3	–	–		–	–	1	2
19.	Felice Bonetto	2				2		–
20.	Eugène Chaboud	1					1	–
21.	Joie Chitwood	1			1
22.	Tony Bettenhausen	1			1
Mjesto	Vozač	Bodovi

• Luigi Fagioli je osvojio ukupno 28 bodova, ali samo 24 boda osvojena u četiri najbolje utrke su se računala za prvenstvo vozača.

Boja	Značenje
5	Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5	Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
–	Vozač nije osvojio bodove u utrci
	Vozač nije nastupao na utrci

Statistike

Vozač	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto
Nino Farina	3	-	-	2	3	197
Juan Manuel Fangio	3	-	-	4	3	179
Johnnie Parsons	1	-	-	-	1	115
Luigi Fagioli	-	4	1	-	-	8
Alberto Ascari	-	2	-	-	-	2
Bill Holland	-	1	-	-	-	8
Dorino Serafini	-	1	-	-	-	-
Louis Rosier	-	-	2	-	-	-
Reg Parnell	-	-	1	-	-	-
Louis Chiron	-	-	1	-	-	-
Mauri Rose	-	-	1	-	-	15
Peter Whitehead	-	-	1	-	-	-
Walt Faulkner	-	-	-	1	-	-
Raymond Sommer	-	-	-	-	-	5

Konstruktor	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto
Alfa Romeo	6	4	2	6	6	384
Kurtis Kraft-Offenhauser	1	-	-	1	1	115
Ferrari	-	2	1	-	-	2
Deidt-Offenhauser	-	1	1	-	-	23
Talbot Lago-Talbot	-	-	2	-	-	5
Maserati	-	-	1	-	-	-

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi VN Velike Britanije Giuseppe Farina 3 VN Monaka Giuseppe Farina Juan Manuel Fangio 0 Indianapolis 500 Giuseppe Farina Juan Manuel Fangio Johnnie Parsons 0 VN Švicarske Giuseppe Farina 6 VN Belgije 4 VN Francuske Juan Manuel Fangio 2 VN Italije Giuseppe Farina 3 Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo Datum Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor 10. travnja XI Pau Grand Prix Pau Juan Manuel Fangio Maserati 10. travnja II Richmond Trophy Goodwood Reg Parnell Maserati 16. travnja V San Remo Grand Prix Ospedaletti Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 30. travnja IV Grand Prix de Paris Montlhéry Georges Grignard Talbot-Lago 15. lipnja XII British Empire Trophy Douglas Circuit Bob Gerard ERA 9. srpnja IV Gran Premio di Bari Lungomare Giuseppe Farina Alfa Romeo 13. srpnja IV J.C.C. Jersey Road Race Saint Helier Circuit Peter Whitehead Ferrari 16. srpnja XII Circuit de l'Albigeois Circuit d'Albi Louis Rosier Talbot-Lago 23. srpnja I Grote Prijs van Nederland Circuit Zandvoort Louis Rosier Talbot-Lago 30. srpnja III Grand Prix des Nations Geneva Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 7. kolovoza I Nottingham Trophy Retford Gamston Airport David Hampshire Maserati 12. kolovoza IV Ulster Trophy Dundrod Circuit Peter Whitehead Ferrari 15. kolovoza XIX Coppa Acerbo Pescara Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 19. kolovoza I Sheffield Telegraph Trophy Retford Gamston Airport Cuth Harrison ERA 26. kolovoza II BRDC International Trophy Silverstone Giuseppe Farina Alfa Romeo 30. rujna III Goodwood Trophy Goodwood Circuit Reg Parnell BRM 29. listopada X Gran Premio de Penya Rhin Pedralbes Circuit Alberto Ascari Ferrari 17. prosinca Chilean Grand Prix Pedro de Valdivia Norte Circuit Juan Manuel Fangio Ferrari Izvori Vanjske poveznice Službena stranica Formule 1 Formula 1.com Formula 1 1950. - Stats F1 Indianapolis 500 1950. - Racing Reference Nedovršeni članak Formula 1 - sezona 1950. koji govori o sezoni Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.