Formula 1 - sezona 1950.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950.
F1 red-black.png Prvak
Vozač Flag of Italy.svg Nino Farina
(Alfa Romeo)
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1949. 1951.

Formula 1 - sezona 1950. je bila 1. sezona u prvenstvu Formule 1. Natjecanje se službeno zvalo Svjetsko automobilističko prvenstvo 1950., a vozilo se u bolidima Formule 1. Sezona je započela na stazi Silverstone gdje se prva utrka vozila 13. svibnja, a završila 3. rujna na sedmoj utrci sezone na stazi Monza.

Prvak je postao Nino Farina u bolidu Alfa Romeo koji je s tri pobjede u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Italiji, osvojio naslov ispred momčadskog kolege Juana Manuela Fangija koji je također upisao tri pobjede u Monaku, Belgiji i Francuskoj. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Johnnie Parsonsu u Kurtis Kraftu.

Vozači i konstruktoriUredi

Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke
 
Alfa Romeo
Alfa Romeo SpA Alfa Romeo 158
Alfa Romeo 159
Alfa Romeo 159 LBC 1.5 L8s P   Nino Farina 1–2, 4–7
  Juan Manuel Fangio 1–2, 4–7
  Luigi Fagioli 1–2, 4–7
  Reg Parnell 1
  Consalvo Sanesi 7
  Piero Taruffi 7
 
Ferrari
Scuderia Ferrari Ferrari 125
Ferrari 166F2-50
Ferrari 275
Ferrari 375
Ferrari 125 F1 1.5 V12s
Ferrari 166 F2 2.0 V12
Ferrari 3.3 V12
Ferrari 375 F1 4.5 V12
P   Luigi Villoresi 2, 4–5
  Alberto Ascari 2, 4–5, 7
  Raymond Sommer 2,4
  Dorino Serafini 7
Peter Whitehead Ferrari 125 Ferrari 125 F1 1.5 V12s D

P

  Peter Whitehead 2, 6–7
 
Talbot-Lago-Talbot
Automobiles Talbot-Darracq Talbot-Lago T26C-DA
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D   Yves Giraud-Cabantous 1, 4–6
  Louis Rosier 1, 4–6
  Philippe Étancelin 1, 5
  Eugène Martin 1, 4
  Pierre Levegh 5–6
Ecurie Belge Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D   Johnny Claes 1–2, 4–7
Philippe Étancelin Talbot-Lago T26C-DA
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D   Philippe Étancelin 2, 4, 6–7
  Eugène Chaboud 6
Ecurie Rosier Talbot-Lago T26C-GS
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D   Louis Rosier 2, 7
  Henri Louveau 7
Ecurie Bleue Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D   Harry Schell 4
Raymond Sommer Talbot-Lago T26C-GS
Talbot-Lago T26C
Talbot 23CV 4.5 L6 D   Raymond Sommer 5–7
Ecurie Lutetia Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D   Eugène Chaboud 5
Charles Pozzi Talbot-Lago T26C Talbot 23CV 4.5 L6 D   Charles Pozzi 6
  Louis Rosier 6
Guy Mairesse Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D   Guy Mairesse 7
Pierre Levegh Talbot-Lago T26C-DA Talbot 23CV 4.5 L6 D   Pierre Levegh 7
 
Maserati
Officine Alfieri Maserati Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P   Louis Chiron 1–2, 4, 6–7
  Franco Rol 2, 6–7
Scuderia Ambrosiana Maserati 4CLT-48
Maserati 4CL
Maserati 4 CL 1.5 L4s D   David Murray 1, 7
  David Hampshire 1, 6
  Reg Parnell 6
Joe Fry Maserati 4CL Maserati 4 CL 1.5 L4s D   Joe Fry 1
  Brian Shawe-Taylor 1
Enrico Platé Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P   Toulo de Graffenried 1–2, 4, 7
  Prince Bira 1–2, 4, 7
Scuderia Achille Varzi Maserati 4CLT-48
Maserati 4CLT-50
Maserati 4CL
Maserati 4 CL 1.5 L4s P   José Froilán González 2, 6
  Alfredo Pián 2
  Nello Pagani 4
  Toni Branca 4
Scuderia Milano Maserati 4CLT-50 Maserati 4 CL 1.5 L4s P   Felice Bonetto 4
Antonio Branca Maserati 4CL Maserati 4 CL 1.5 L4s P   Toni Branca 5
Paul Pietsch Maserati 4CLT-48 Maserati 4 CL 1.5 L4s P   Paul Pietsch 7
 
ERA
T.A.S.O. Mathieson ERA E ERA 1.5 L6s D   Leslie Johnson 1
Peter Walker ERA E ERA 1.5 L6s D   Peter Walker 1
  Tony Rolt 1
Cuth Harrison ERA B ERA 1.5 L6s D   Cuth Harrison 1–2, 7
Bob Gerard ERA B
ERA A
ERA 1.5 L6s D   Bob Gerard 1–2
 
Alta
Joe Kelly Alta GP Alta 1.5 L4s D   Joe Kelly 1
Geoffrey Crossley Alta GP Alta 1.5 L4s D   Geoffrey Crossley 1, 5
 
Simca-Gordini
Equipe Gordini Simca-Gordini T15 Simca-Gordini 15C 1.5 L4s E   Robert Manzon 2, 6–7
  Maurice Trintignant 2, 7
 
Cooper-JAP
Horschell Racing Corporation Cooper T12 JAP 1.1 V2 D   Harry Schell 2
 
Maserati-Milano
Scuderia Milano Maserati 4CLT-50 Milano 1.5 L4s P   Felice Bonetto 6
  Franco Comotti 7
 
Ferrari-Jaguar
Clemente Biondetti Ferrari 166S Jaguar XK 3.4 L6 P   Clemente Biondetti 7
 
Milano-Speluzzi
Scuderia Milano Milano 1 Speluzzi 1.5 L4s P   Felice Bonetto 7
Vozači i konstruktori koji su nastupali sa bolidma IndyCara na 500 milja Indianapolisa
Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke
 
Kurtis Kraft-Offenhauser
Wynn's Friction Proofing Kurtis Offenhauser 4.5 L4 F   Johnnie Parsons 3
Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 3.0 L4C F   Freddie Agabashian 3
John Zink Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F   Cecil Green 3
Granatelli-Sabourin Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F   Pat Flaherty 3
Hinkle Kurtis Kraft 3000 Offenhauser 4.5 L4 F   Jack McGrath 3
Wolfe Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Joie Chitwood 3
Grant Piston Ring Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Walt Faulkner 3
Pete Wales Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Johnny McDowell 3
Morris Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Jerry Hoyt 3
Merz Engineering Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Sam Hanks 3
Brown Motor Co. Kurtis Kraft 2000 Offenhauser 4.5 L4 F   Duke Dinsmore 3
 
Deidt-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Deidt Offenhauser 4.5 L4 F   Bill Holland 3
  Tony Bettenhausen 3
Howard Keck Deidt Offenhauser 4.5 L4 F   Mauri Rose 3
 
Moore-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Moore Offenhauser 4.5 L4 F   Lee Wallard 3
 
Lesowsky-Offenhauser
Blue Crown Spark Plug Lesovsky Offenhauser 4.5 L4 F   George Connor 3
 
Nichels-Offenhauser
Russo-Nichels Nichels Offenhauser 4.5 L4 F   Paul Russo 3
 
Marchese-Offenhauser
Bardahl Marchese Offenhauser 4.5 L4 F   Myron Fohr 3
 
Stevens-Offenhauser
Belanger Motors Stevens Offenhauser 3.0 L4C F   Duane Carter 3
 
Silnes-Offenhauser
Tuffy's Offy Silnes Offenhauser 4.5 L4 F   Mack Hellings 3

KalendarUredi

1 2 3 4
  Velika nagrada Velike Britanije
III RAC Grand Prix d'Europe
  Velika nagrada Monaka
XI Grand Prix Automobile de Monaco
  500 milja Indianapolisa
XXXIV 500 Mile Race
  Velika nagrada Švicarske
X Grosser Preis der Schweiz
       
Staza: Silverstone Staza: Monaco Staza: Indianapolis Staza: Bremgarten
Mjesto: Silverstone, Ujedinjeno Kraljevstvo Mjesto: Monte Carlo, Monako Mjesto: Speedway, Indiana, SAD Mjesto: Bern, Švicarska
Datum: 11.13. svibnja Datum: 19.21. svibnja Datum: 13.31. svibnja Datum: 2.4. lipnja
Dužina staze: 4,649 km Dužina staze: 3,181 km Dužina staze: 4,023 km Dužina staze: 7,280 km
Broj krugova: 70 Broj krugova: 100 Broj krugova: 138 Broj krugova: 42
Vrijeme na dan utrke:   Vrijeme na dan utrke:   Vrijeme na dan utrke:     Vrijeme na dan utrke:  
5 6 7
  Velika nagrada Belgije
XII Grand Prix de Belgique
  Velika nagrada Francuske
XXXVII Grand Prix de l'ACF
  Velika nagrada Italije
XXI Gran Premio d'Italia
     
Staza: Spa-Francorchamps Staza: Reims-Gueux Staza: Monza
Mjesto: Stavelot, Belgija Mjesto: Gueux, Francuska Mjesto: Monza, Italija
Datum: 16.18. lipnja Datum: 31. kolovoza2. srpnja Datum: 1.3. rujna
Dužina staze: 14,120 km Dužina staze: 7,815 km Dužina staze: 6,300 km
Broj krugova: 35 Broj krugova: 64 Broj krugova: 80
Vrijeme na dan utrke:   Vrijeme na dan utrke:   Vrijeme na dan utrke:  

Sažetak sezoneUredi

Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1947. godine, osnovana je kategorija Formule 1 za Grand Prix utrke. Nakon nekoliko prijelaznih godina, uspostavljeno je Svjetsko automobilističko prvenstvo vozača, ono što danas zovemo Formulom 1.

Ideja, dakako, nije bila nova. Prvo Svjetsko automobilističko prvenstvo za konstruktore zapravo je održano još 1925. I tada je, baš kao što će biti slučaj četvrt stoljeća kasnije, dominantan bio Alfa Romeo, samo da bi se momčad nakon te jedne sezone povukla iz natjecanja. Prva titula ostala je njena, a prvaci su kasnije bili još Bugatti i Delage, a onda se sve urušilo i AIACR, FIA-in prethodnik, nije više imao što bodovati.

Godine 1931. pokrenuto je Europsko automobilističko prvenstvo kao zamjensko natjecanje, sada u konkurenciji vozača. Vozilo se s prekidima do izbijanja Drugog svjetskog rata. Prvi naslov prvaka je osvojio Ferdinando Minoia, a nakon njega titule su osvajali još Tazio Nuvolari, Bernd Rosemeyer i, triput, Rudolf Caracciola. Bilo je to vrijeme dominacije njemačkih Srebrnih strijela, a još i danas traju polemike o tome tko je trebao osvojiti titulu u prekinutom prvenstvu 1939., Mercedesov Hermann Lang ili Auto Unionov Hermann Paul Müller.

Kada je nakon rata ponovo pokrenuto utrkivanje za Veliku nagradu, u njemu neko vrijeme nije bilo Srebrnih strijela, jer je Nijemcima bilo zabranjeno sudjelovanje. To je Alfa Romeove tvorničke bolide učinilo gotovo nepobjedivima. Modeli 158 znani pod nadimkom Alfetta nisu samo izvučeni iz skrovišta u kojima su proveli rat, nego su bili i značajno dorađeni. Regulativa nove Grand Prix kategorije, od 1947. nazvane potpuno novim nazivom Formula 1, predviđala je ili kompresorske motore od 1,5 litre ili atmosferske motore trostruko veće zapremine. Alfa Romeova tvornica iz Milana, u državnom vlasništvu još od Duceova vremena, imala je značajno veće resurse od konkurenata koji su se mogli nadati pobjedi samo ako ne bi bilo niti jedne Alfette na startu.

Alfina tvornička momčad bila je nedodirljiva. Jean-Pierre Wimille smatran je najvećim vozačem tog vremena, a on, grof Carlo Felice Trossi i Achille Varzi naprosto su pobjeđivali sve pred sobom. A onda su zaredale tragedije. Varzi je poginuo na Bremgartenu 1948., Wimille na stazi Palermo u Buenos Airesu početkom sljedeće godine, dok je Trossi umro od raka u svibnju 1949. Unutar godine dana, nestala je čitava Alfa Romeova nepobjediva trojka. Momčad se još jednom povukla iz utrka, kojima je te 1949. počeo vladati Ferrari, no kada je objavljeno da počinje novo natjecanje - Svjetsko prvenstvo vozača 1950., Alfa Romeo je najavio da će se vratiti utrkama, s ostarjelom, ali unatoč tome vrlo konkurentnom Alfettom 158. Momčad je okupila trojicu vozača kojima je prezime počinjalo istim slovom.[1]

Nino Farina, bivši Nuvolarijev momčadski kolega i član izvorne momčadi Scuderia Ferrari, vratio se u veliku Alfettu kako bi vodio momčad 1950. Farina je nastupao za Alfa Corse od 1938. do 1940., a među bolidima koje je vozio se nalazila i Alfetta 158. Drugi vozač momčadi bio je Luigi Fagioli, talijanski automobilistički veteran koji je bio jedan od posljednjih preostalih vozača koji su se utrkivali u Srebrnim strijelama - dominantnim njemačkim automobilima tridesetih. S 52 godine, Fagioli je bio jedan od najstarijih vozača na gridu. Treće potpisivanje Alfa Romea bilo je kasno i pomalo neočekivano. Nakon što je početkom godine pobijedio na Velikoj nagradi Paua i Velikoj nagradi San Rema, neprvenstvenim utrkama Formule 1, Alfa Romeo je potpisao najboljeg argentinskog vozača Juana Manuela Fangia, kojeg je, nakon dominacije u Argentini, automobilski klub Argentine (Automóvil Club Argentino) poslao da ih predstavlja u Europi gdje je brzo ostavio trag.

Ferrari je zadržao vozačku postavu iz 1949. - Alberta Ascarija i Luigija Villoresija, no glavni suparnik Alfa Romea, izostao je s popisa za prvu utrku na Silverstoneu. Danas možda zvuči čudno, ali nitko tada nije mogao naslutiti da će novo prvenstvo zaživjeti, a kamoli koliko će postati važno. Ferrari je naprosto zaključio kako se ne isplati slati tvorničku momčad u Englesku, na superbrzu stazu na kojoj ionako nema osobitih šansi protiv snažnijih Alfetta, koje su u tom trenutku razvijale već preko 350 KS. Osim toga, Enzo Ferrari je bio i nezadovoljan početnim novcem koji su Britanci bili spremni platiti momčadima. pa je na kraju svega, Ferrari umjesto utrke na Silverstoneu, izabrao utrku Formule 2 koja se u isto vrijeme održavala u Monsu.


  Velika nagrada Velike Britanije
Uredi

Bilo je sunčano i suho, ne i vruće. Ugodan kasnoproljetni dan u središnjoj Engleskoj, na jugu Northamptonshirea. Danas legendarna staza, Silverstone je tada bio jedan od mnogih napuštenih vojnih aerodroma preostalih nakon završetka rata. Prva je utrka ondje održana dvije godine ranije, a staza se — ponajprije zbog odličnog zemljopisnog položaja, dovoljno blizu najvećim engleskim gradovima da privuče publiku iz svih njih — počela nametati kao najozbiljniji kandidat za novi spiritualni dom britanskih utrka. Onaj pravi, stari, Brooklands, nepovratno je uništen tijekom rata i priča o kompetitivnim natjecanjima na njemu već je bila zauvijek gotova. Mada prave staze još nije ni bilo, razne bačve goriva dugo su služile kao markeri zavoja na nekadašnjoj pisti. Silverstone je dobio čast ne samo da ugosti Veliku nagradu Velike Britanije, nego je toj utrci te sezone dodijeljena i prestižna titula Velike nagrade Europe za tu sezonu, počasne titule koja je pedesetak godina dodjeljivana samo po jednoj utrci godišnje.

Kao što je već rečeno, Ferrari se nije pojavio na utrci, dok je Alfa Romeo uputio jednokratni poziv jednom od najboljih britanskih vozača, Regu Parnellu, za njegov domaći Grand Prix. Gianbattista Guidotti se također pojavio na gridu, kao zamjenski peti vozač za Alfa Romeo, no nije nastupio.

Maserati je imao osam bolida na utrci, no samo je Louis Chiron predstavljao tvorničku momčad Officine Alfieri Maserati. Od ostalih Maseratijevih bolida, tu je bila Scuderia Ambrosiana, koja je angažirala lokalne vozače, Davida Hampshirea i Davida Murraya, dok su za momčad Enrico Platé nastupali barun Emmanuel de Graffenried i tajlandski princ B. Bira. Svih pet vozača nastupalo je u bolidu Maserati 4CLT/48, dok je Felice Bonetto ušao u modificiranu šasiju 4CLT/50 za momčad Scuderia Milano. Joe Fry i Brian Shawe-Taylor su nastupali u zastarjeloj šasiji Maserati 4CL.

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 9
2.   Luigi Fagioli 6
3.   Reg Parnell 4
4.   Yves Giraud-Cabantous 3
5.   Louis Rosier 2

  Velika nagrada Monaka
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 9
2.   Juan Manuel Fangio 9
3.   Luigi Fagioli 6
4.   Alberto Ascari 6
5.   Louis Chiron 4

  500 milja Indianapolisa
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 9
2.   Juan Manuel Fangio 9
3.   Johnnie Parsons 9
4.   Luigi Fagioli 6
5.   Bill Holland 6

  Velika nagrada Švicarske
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 18
2.   Luigi Fagioli 12
3.   Juan Manuel Fangio 9
4.   Johnnie Parsons 9
5.   Bill Holland 6

  Velika nagrada Belgije
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 22
2.   Luigi Fagioli 18
3.   Juan Manuel Fangio 17
4.   Louis Rosier 10
5.   Johnnie Parsons 9

  Velika nagrada Francuske
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Juan Manuel Fangio 26
2.   Luigi Fagioli 24
3.   Nino Farina 22
4.   Louis Rosier 10
5.   Johnnie Parsons 9

  Velika nagrada Italije
Uredi

Poredak vozača nakon utrke
1.   Nino Farina 30
2.   Juan Manuel Fangio 27
3.   Luigi Fagioli 24
4.   Louis Rosier 13
5.   Alberto Ascari 11

UtrkeUredi

Rd Velika nagrada Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1   Velika nagrada Velike Britanije   Nino Farina   Nino Farina   Alfa Romeo
2   Velika nagrada Monaka   Juan Manuel Fangio   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
3   500 milja Indianapolisa   Walt Faulkner   Johnnie Parsons   Kurtis Kraft-Offenhauser
4   Velika nagrada Švicarske   Juan Manuel Fangio   Nino Farina   Alfa Romeo
5   Velika nagrada Belgije   Nino Farina   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
6   Velika nagrada Francuske   Juan Manuel Fangio   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
7   Velika nagrada Italije   Juan Manuel Fangio   Nino Farina   Alfa Romeo

Sistem bodovanjaUredi

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto Bodovi
1. 8
2. 6
3. 4
4. 3
5. 2
Najbrži krug 1
  • Samo 4 najbolja rezultata u 7 utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Rezultati utrkaUredi

  VN Velike Britanije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 2   Nino Farina Alfa Romeo 2 h 13 min 23,6 s 1. 9
2. 3   Luigi Fagioli Alfa Romeo + 2,6 s 2. 6
3. 4   Reg Parnell Alfa Romeo + 52,0 s 4. 4
4. 14   Yves Giraud-Cabantous Talbot Lago-Talbot + 2 kruga 6. 3
5. 15   Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 2 kruga 9. 2
Najbrži krug   Nino Farina - 1 min 50,6 s

  VN Monaka

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 34   Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 3 h 13 min 18,7 s 1. 9
2. 40   Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 7. 6
3. 48   Louis Chiron Maserati + 2 kruga 8. 4
4. 42   Raymond Sommer Ferrari + 3 kruga 9. 3
5. 50   Prince Bira Maserati + 5 krugova 15. 2
Najbrži krug   Juan Manuel Fangio - 1 min 51,0 s

  Indianapolis 500

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1   Johnnie Parsons Kurtis Kraft-Offenhauser 2 h 46 min 55,97 s 5. 9
2. 3   Bill Holland Deidt-Offenhauser + 1 krug 10. 6
3. 31   Mauri Rose Deidt-Offenhauser + 1 krug 3. 4
4. 54   Cecil Green Kurtis Kraft-Offenhauser + 1 krug 12. 3
5. 17   Joie Chitwood
  Tony Bettenhausen
Kurtis Kraft-Offenhauser + 2 kruga 9. 1
1
Najbrži krug   Johnnie Parsons - 1 min 9,77 s

  VN Švicarske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 16   Nino Farina Alfa Romeo 2h 02 min 53,7 s 2. 9
2. 12   Luigi Fagioli Alfa Romeo + 0,4 s 3. 6
3. 10   Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 1 krug 10. 4
4. 30   Prince Bira Maserati + 2 kruga 8. 3
5. 34   Felice Bonetto Maserati + 2 kruga 12. 2
Najbrži krug   Nino Farina - 2 min 41,6 s

  VN Belgije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 10   Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 47 min 26,0 s 2. 8
2. 12   Luigi Fagioli Alfa Romeo + 14,0 s 3. 6
3. 14   Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 2 min 19,0 s 8. 4
4. 8   Nino Farina Alfa Romeo + 4 min 5,0 s 1. 4
5. 4   Alberto Ascari Ferrari + 1 krug 6. 3
Najbrži krug   Nino Farina - 4 min 34,1 s

  VN Francuske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 6   Juan Manuel Fangio Alfa Romeo 2 h 57 min 52,8 s 1. 9
2. 4   Luigi Fagioli Alfa Romeo + 25,7 s 3. 6
3. 14   Peter Whitehead Ferrari + 3 kruga 18. 4
4. 44   Robert Manzon Simca Gordini-Gordini + 3 kruga 12. 3
5. 16   Philippe Etancelin
  Eugène Chaboud
Talbot Lago-Talbot + 5 krugova 4. 1
1
Najbrži krug   Juan Manuel Fangio - 2 min 35,6 s

  VN Italije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 10   Nino Farina Alfa Romeo 2 h 51 min 17,4 s 3. 9
2. 48   Dorino Serafini
  Alberto Ascari
Ferrari + 1 min 18,6 s 6. 3
3
3. 36   Luigi Fagioli Alfa Romeo + 1 min 35,6 s 5. 4
4. 58   Louis Rosier Talbot Lago-Talbot + 5 krugova 13. 3
5. 25   Philippe Etancelin Talbot Lago-Talbot + 5 krugova 16. 2
Najbrži krug   Juan Manuel Fangio - 2 min 0,0 s

PoredakUredi

Mjesto Vozač Bodovi              
1.   Nino Farina 30 9 8 3 8
2.   Juan Manuel Fangio 27 9 8 8
3.   Luigi Fagioli 24 6 6 6 6 4
4.   Louis Rosier 13 2 4 4 3
5.   Alberto Ascari 11 6 2 3
6.   Johnnie Parsons 9 9
7.   Bill Holland 6 6
8.   Prince Bira 5 2 3
9.   Peter Whitehead 4 4
10.   Louis Chiron 4 4
11.   Reg Parnell 4 4
12.   Mauri Rose 4 4
13.   Dorino Serafini 3 3
14.   Yves Giraud-Cabantous 3 3
15.   Raymond Sommer 3 3
16.   Robert Manzon 3 3
17.   Cecil Green 3 3
18.   Philippe Étancelin 3 1 2
19.   Felice Bonetto 2 2
20.   Eugène Chaboud 1 1
21.   Joie Chitwood 1 1
22.   Tony Bettenhausen 1 1
Mjesto Vozač Bodovi              
  • Luigi Fagioli je osvojio ukupno 28 bodova, ali samo 24 boda osvojena u četiri najbolje utrke su se računala za prvenstvo vozača.
Boja Značenje
5 Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5 Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci

StatistikeUredi

Vozač Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
  Nino Farina 3 - - 2 3 197
  Juan Manuel Fangio 3 - - 4 3 179
  Johnnie Parsons 1 - - - 1 115
  Luigi Fagioli - 4 1 - - 8
  Alberto Ascari - 2 - - - 2
  Bill Holland - 1 - - - 8
  Dorino Serafini - 1 - - - -
  Louis Rosier - - 2 - - -
  Reg Parnell - - 1 - - -
  Louis Chiron - - 1 - - -
  Mauri Rose - - 1 - - 15
  Peter Whitehead - - 1 - - -
  Walt Faulkner - - - 1 - -
  Raymond Sommer - - - - - 5
Konstruktor Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
  Alfa Romeo 6 4 2 6 6 384
  Kurtis Kraft-Offenhauser 1 - - 1 1 115
  Ferrari - 2 1 - - 2
  Deidt-Offenhauser - 1 1 - - 23
  Talbot Lago-Talbot - - 2 - - 5
  Maserati - - 1 - - -

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvuUredi

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
  VN Velike Britanije   Giuseppe Farina 3
  VN Monaka   Giuseppe Farina
  Juan Manuel Fangio
0
  Indianapolis 500   Giuseppe Farina
  Juan Manuel Fangio
  Johnnie Parsons
0
  VN Švicarske   Giuseppe Farina 6
  VN Belgije 4
  VN Francuske   Juan Manuel Fangio 2
  VN Italije   Giuseppe Farina 3

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvoUredi

Datum Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
10. travnja   XI Pau Grand Prix Pau   Juan Manuel Fangio   Maserati
10. travnja   II Richmond Trophy Goodwood   Reg Parnell   Maserati
16. travnja   V San Remo Grand Prix Ospedaletti   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
30. travnja   IV Grand Prix de Paris Montlhéry   Georges Grignard   Talbot-Lago
15. lipnja   XII British Empire Trophy Douglas Circuit   Bob Gerard   ERA
9. srpnja   IV Gran Premio di Bari Lungomare   Giuseppe Farina   Alfa Romeo
13. srpnja   IV J.C.C. Jersey Road Race Saint Helier Circuit   Peter Whitehead   Ferrari
16. srpnja   XII Circuit de l'Albigeois Circuit d'Albi   Louis Rosier   Talbot-Lago
23. srpnja   I Grote Prijs van Nederland Circuit Zandvoort   Louis Rosier   Talbot-Lago
30. srpnja   III Grand Prix des Nations Geneva   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
7. kolovoza   I Nottingham Trophy Retford Gamston Airport   David Hampshire   Maserati
12. kolovoza   IV Ulster Trophy Dundrod Circuit   Peter Whitehead   Ferrari
15. kolovoza   XIX Coppa Acerbo Pescara   Juan Manuel Fangio   Alfa Romeo
19. kolovoza   I Sheffield Telegraph Trophy Retford Gamston Airport   Cuth Harrison   ERA
26. kolovoza   II BRDC International Trophy Silverstone   Giuseppe Farina   Alfa Romeo
30. rujna   III Goodwood Trophy Goodwood Circuit   Reg Parnell   BRM
29. listopada   X Gran Premio de Penya Rhin Pedralbes Circuit   Alberto Ascari   Ferrari
17. prosinca   Chilean Grand Prix Pedro de Valdivia Norte Circuit   Juan Manuel Fangio   Ferrari

IzvoriUredi

  1. Sretan ti rođendan, Formulo 1 Telesport F1. Objavljeno 14. svibnja 2021. Pristupljeno 1. srpnja 2021.

Vanjske povezniceUredi


  Nedovršeni članak Formula 1 - sezona 1950. koji govori o sezoni Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.