Formula 1 - sezona 1962.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1962.
F1 red-black.png Prvak
Vozač Flag of the United Kingdom.svg Graham Hill
(BRM)
Konstruktor Flag of the United Kingdom.svg BRM
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1961. 1963.

Formula 1 - sezona 1962. bila je 13. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezoneUredi

 
Graham Hill (slika iz 1963.)

Britanac Graham Hill osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Hill je pobijedio na četiri utrke, Zandvoortu, Nürburgringu, Monzi i na prvoj utrci koja se vozila u Južnoafričkoj Republici, na stazi Prince George u East Londonu. BRM je osvojio svoj prvi konstruktorski naslov u Formuli 1. Hillov momčadski kolega Richie Ginther, imao je četiri odustajanja tijekom sezone, a na tek dvije utrke se penjao na postolje i osvajao bodove.

Lotus je uzrokovao revoluciju uvođenjem monokok šasije. Njihov vozač Škot Jim Clark bio je pretendent za naslov do zadnje utrke gdje mu je trebala pobjeda. Clark je vodio otpočetka sva 62 kruga, a onda je odustao zbog curenja ulja na svom bolidu. Clark je na Velikoj nagradi Belgije na Spa-Francorchampsu, ostvario svoju prvu pobjedu u prvenstvu Formule 1, a tijekom sezone još je pobjeđivao na Aintreeu i Watkins Glenu. Njegov momčadski kolega, Britanac Trevor Taylor, osvojio je drugo mjesto na Velikoj nagradi Nizozemske, a do kraja nije više osvajao bodove. Trevor je dvije utrke kasnije na Spa-Francorchampsu, doživio veliki sudar. U borbi za 2. mjesto sa Willyjem Mairesseom u Ferrariju, bolidi su se sudarili, nakon čega udaraju u jarak pokraj staze. Oba vozača su ispala iz bolida, a Mairesseov se i zapalio. Srećom, i Taylor i Mairesse su prošli tek sa lakšim ozljedama.

Ferrari je nakon dominantne prethodne sezone, ovu sezonu završio bez ijedne pobjede uz samo četiri postolja. Momčad je napustilo nekoliko ključnih ljudi, među kojima su bili tehnički direktor Carlo Chiti i ravnatelj momčadi Romolo Tavoni, koji su nakon završetka sezone osnovali momčad ATS. Phil Hill i Giancarlo Baghetti pridružili su se ATS-u za sljedeću 1963.[1]

Amerikanac Dan Gurney ostvario je svoju prvu pobjedu na Velikoj nagradi Francuske vozeći za Porsche. To je bila i jedina Porscheova pobjeda u Formuli 1. Australac Jack Brabham je nakon neuspjele 1961., napustio Cooper, te osnovao svoju momčad Brabham, koja je u početku sezone koristila Lotusovu šasiju, da bi kasnije izradila svoju vlastitu. Brabhama je u Cooperu zamjenio Južnoafrikanac Tony Maggs, koji je u svojoj prvoj sezoni ostvario dva postolja, na Aintreeu i svojoj domaćoj utrci. Maggsov momčadski kolega Bruce McLaren je, sa pobjedom na Velikoj nagradi Monaka i još četiri postolja, završio sezonu na trećem mjestu.[2]

Dvadesetogodišnji Meksikanac Ricardo Rodríguez, poginuo je na treningu svoje domaće utrke u Meksiku koja se nije bodovala za prvenstvo. Rodríguez je izgubio nadzor nad bolidom i udario u zid, a uzrok tome bilo je puknuće prednjeg desnog ovjesa na bolidu. Još jedan vozač koji je ove sezone imao u planu nastupiti samo na Monzi, Talijan Giulio Cabianca, poginuo je u bizarnoj nesreću prilikom testiranja svog bolida na stazi u Modeni.

Ovo je bila prva sezona da je konstruktor za pobjedu osvajao devet, umjesto dosadašnjih osam bodova.

Vozači i konstruktoriUredi

Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Vozač Utrke
 
Ferrari
Scuderia Ferrari SpA SEFAC Ferrari 156 Ferrari 178 1.5 V6 D   Phil Hill 1–3, 5–7
  Giancarlo Baghetti 1, 3, 6–7
  Ricardo Rodríguez 1–3, 6–7
  Lorenzo Bandini 2, 6–7
  Willy Mairesse 2–3, 7
 
Lotus-Climax
Team Lotus Lotus 25
Lotus 24
Climax FWMW 1.5 V8 D   Jim Clark Sve
  Trevor Taylor Sve
Brabham Racing Organisation Lotus 24 Climax FWMV 1.5 V8 D   Jack Brabham 1–5
UDT Laystall Racing Team Lotus 24
Lotus 18/21
Climax FWMV 1.5 V8
Climax FPF 1.5 L4
D   Innes Ireland 1–5, 7–9
  Masten Gregory 1, 5
R.R.C. Walker Racing Team Lotus 24 Climax FWMV 1.5 V8 D   Maurice Trintignant 2–4, 6–8
Scuderia SSS Republica di Venezia Lotus 24
Lotus 18/21
Climax FPF 1.5 L4 D   Nino Vaccarella 2, 7
Ecurie Nationale Suisse Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D   Jo Siffert 2
Emeryson Cars Lotus 18 Climax FPF 1.5 L4 D   John Campbell-Jones 3
Equipe Nationale Belge Lotus 18/21 Climax FPF 1.5 L4 D   Lucien Bianchi 3
Ecurie Filipinetti Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D   Jo Siffert 3, 6
Ecurie Excelsior Lotus 18 Climax FPF 1.5 L4 D   Jay Chamberlain 5–7
John Dalton Lotus 18/21 Climax FPF 1.5 L4 D   Tony Shelly 5–6
Gerry Ashmore Lotus 18/21 Climax FPF 1.5 L4 D   Gerry Ashmore 7
Scuderia Jolly Club Lotus 18 Climax FPF 1.5 L4 D   Ernesto Prinoth 7
Dupont Team Zerex Lotus 24 Climax FWMV 1.5 V8 D   Roger Penske 8
Jim Hall Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D   Jim Hall 8
Mecom Racing Team Lotus 24 Climax FPF 1.5 L4 D   Rob Schroeder 8
Ernie Pieterse Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D   Ernie Pieterse 9
Neville Lederle Lotus 21 Climax FPF 1.5 L4 D   Neville Lederle 9
 
Porsche
Porsche System Engineering Porsche 804
Porsche 718
Porsche 753 1.5 F8
Porsche 547/6 1.5 F4
D   Dan Gurney 1–2, 5–8
  Jo Bonnier 1–2, 4–8
  Phil Hill 8
Ecurie Maarsbergen Porsche 718
Porsche 787
Porsche 547/6 1.5 F4 D   Carel Godin de Beaufort Sve
  Ben Pon 1
Scuderia SSS Republica di Venezia Porsche 718 Porsche 547/3 1.5 F4 D   Nino Vaccarella 6
Ecurie Filipinetti Porsche 718 Porsche 547/3 1.5 F4 D   Heini Walter 6
 
Cooper-Climax
Cooper Car Company Cooper T60
Cooper T55
Climax FWMV 1.5 V8
Climax FPF 1.5 L4
D   Bruce McLaren Sve
  Tony Maggs Sve
  Timmy Mayer 8
Ecurie Galloise Cooper T53 Climax FPF 1.5 L4 D   Jackie Lewis 1–2, 4–6
Anglo-American Equipe Cooper T59 Climax FPF 1.5 L4 D   Ian Burgess 5–7
Bernard Collomb Cooper T53 Climax FPF 1.5 L4 D   Bernard Collomb 6
Hap Sharp Cooper T53 Climax FPF 1.5 L4 D   Hap Sharp 8
John Love Cooper T55 Climax FPF 1.5 L4 D   John Love 9
 
BRM
Owen Racing Organisation BRM P57
BRM P48/57
BRM P56 1.5 V8 D   Graham Hill Sve
  Richie Ginther Sve
Bruce Johnstone BRM P48/57 BRM P56 1.5 V8 D   Bruce Johnstone 9
 
Brabham-Climax
Brabham Racing Organisation Brabham BT3 Climax FWMV 1.5 V8 D   Jack Brabham 6, 8–9
 
Lotus-BRM
UDT Laystall Racing Team Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D   Masten Gregory 2–4, 7–8
Autosport Team Wolfgang Seidel Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D   Dan Gurney 3
  Wolfgang Seidel 5–6
  Gunther Seiffert 6
  Tony Shelly 7
Ecurie Filipinetti Lotus 24 BRM P56 1.5 V8 D   Jo Siffert 4, 7
  Heinz Schiller 6
 
Emeryson-Climax
Ecurie Maarsbergen Emeryson 61 Climax FPF 1.5 L4 D   Wolfgang Seidel 1
Emeryson Cars Emeryson 61 Climax FPF 1.5 L4 D   Tony Settember 5, 7
 
Lola-Climax
Bowmaker-Yeoman Racing Team Lola Mk4 Climax FWMV 1.5 V8 D   John Surtees Sve
  Roy Salvadori 1–2, 4–9
 
ENB-Maserati
Equipe Nationale Belge ENB F1 Maserati Tipo 6 1.5 L4 D   Lucien Bianchi 3
 
Gilby-BRM
Gilby Engineering Gilby 62 BRM P56 1.5 V8 D   Keith Greene 6–7
 
De Tomaso
Scuderia de Tomaso De Tomaso 801 De Tomaso 1.5 F8 D   Nasif Estéfano 7
 
De Tomaso-OSCA
Scuderia Settecolli De Tomaso F1 OSCA 372 1.5 L4 D   Roberto Lippi 7
 
LDS-Alfa Romeo
Otello Nucci LDS Mk 1 Alfa Romeo Giulietta 1.5 L4 D   Doug Serrurier 9
 
Cooper-Alfa Romeo
Mike Harris Cooper T53 Alfa Romeo Giulietta 1.5 L4 D   Mike Harris 9

KalendarUredi

Rd Datum Velika nagrada Staza Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1 20. svibnja   Nizozemska Zandvoort   John Surtees   Graham Hill   BRM
2 3. lipnja   Monako Monaco   Jim Clark   Bruce McLaren   Cooper-Climax
3 17. lipnja   Belgija Spa-Francorchamps   Graham Hill   Jim Clark   Lotus-Climax
4 8. srpnja   Francuska Rouen-Les-Essarts   Jim Clark   Dan Gurney   Porsche
5 21. srpnja   Velika Britanija Aintree   Jim Clark   Jim Clark   Lotus-Climax
6 5. kolovoza   Njemačka Nürburgring   Dan Gurney   Graham Hill   BRM
7 16. rujna   Italija Monza   Jim Clark   Graham Hill   BRM
8 7. listopada   SAD Watkins Glen   Jim Clark   Jim Clark   Lotus-Climax
9 29. prosinca   Južna Afrika East London   Jim Clark   Graham Hill   BRM

Sistem bodovanjaUredi

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto Bodovi
1. 9
2. 6
3. 4
4. 3
5. 2
6. 1
  • Samo 5 najboljih rezultata u 9 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
  • Samo 5 najboljih rezultata u 9 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
  • Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.

Rezultati utrkaUredi

  VN Nizozemske

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Graham Hill BRM 2:11:02.1 9
2.   Trevor Taylor Lotus-Climax + 27.2 6
3.   Phil Hill Ferrari + 1:21.1 4
4.   Giancarlo Baghetti Ferrari + 1 krug 3
5.   Tony Maggs Cooper-Climax + 2 kruga 2
6.   Carel Godin de Beaufort Porsche + 4 kruga 1

  VN Monaka

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Bruce McLaren Cooper-Climax 2:46:29.7 9
2.   Phil Hill Ferrari + 1.3 6
3.   Lorenzo Bandini Ferrari + 1:24.1 4
4.   John Surtees Lola-Climax + 1 krug 3
5.   Jo Bonnier Porsche + 7 krugova 2
6.   Graham Hill BRM + 8 krugova 1

Graham Hill je odustao zbog kvara na motoru.

  VN Belgije

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Jim Clark Lotus-Climax 2:07:32.3 9
2.   Graham Hill BRM + 44.1 6
3.   Phil Hill Ferrari + 2:06.5 4
4.   Ricardo Rodríguez Ferrari + 2:06.6 3
5.   John Surtees Lola-Climax + 1 krug 2
6.   Jack Brabham Lotus-Climax + 2 kruga 1

  VN Francuske

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Dan Gurney Porsche 2:07:05.5 9
2.   Tony Maggs Cooper-Climax + 1 krug 6
3.   Richie Ginther BRM + 2 kruga 4
4.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 3 kruga 3
5.   John Surtees Lola-Climax + 3 kruga 2
6.   Carel Godin de Beaufort Porsche + 3 kruga 1

  VN Velike Britanije

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Jim Clark Lotus-Climax 2:26:20.8 9
2.   John Surtees Lola-Climax + 49.2 6
3.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 1:44.8 4
4.   Graham Hill BRM + 1:56.8 3
5.   Jack Brabham Lotus-Climax + 1 krug 2
6.   Tony Maggs Cooper-Climax + 1 krug 1

  VN Njemačke

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Graham Hill BRM 2:38:45.3 9
2.   John Surtees Lola-Climax + 2.5 6
3.   Dan Gurney Porsche + 4.4 4
4.   Jim Clark Lotus-Climax + 42.1 3
5.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 1:19.6 2
6.   Ricardo Rodríguez Ferrari + 1:23.8 1

  VN Italije

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Graham Hill BRM 2:29:08.4 9
2.   Richie Ginther BRM + 29.8 6
3.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 57.8 4
4.   Willy Mairesse Ferrari + 58.1 3
5.   Giancarlo Baghetti Ferrari + 1:31.3 2
6.   Jo Bonnier Porsche + 1 krug 1

  VN SAD

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Jim Clark Lotus-Climax 2:07:13.0 9
2.   Graham Hill BRM + 9.2 6
3.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 1 krug 4
4.   Jack Brabham Brabham-Climax + 1 krug 3
5.   Dan Gurney Porsche + 1 krug 2
6.   Masten Gregory Lotus-BRM + 1 krug 1

  VN Južne Afrike

Poz. Vozač Konstruktor Vrijeme Bodovi
1.   Graham Hill BRM 2:08:03.3 9
2.   Bruce McLaren Cooper-Climax + 49.8 6
3.   Tony Maggs Cooper-Climax + 50.3 4
4.   Jack Brabham Brabham-Climax + 53.8 3
5.   Innes Ireland Lotus-Climax + 1 krug 2
6.   Neville Lederle Lotus-Climax + 4 kruga 1

PoredakUredi

VozačiUredi

Mjesto Vozač Bodovi                  
1.   Graham Hill 42 9 1 6 3 9 9 6 9
2.   Jim Clark 30 9 9 3 9
3.   Bruce McLaren 27 9 3 4 2 4 4 6
4.   John Surtees 19 3 2 2 6 6
5.   Dan Gurney 15 9 4 2
6.   Phil Hill 14 4 6 4
7.   Tony Maggs 13 2 6 1 6
8.   Richie Ginther 10 4 6
9.   Jack Brabham 9 1 2 3 3
10.   Trevor Taylor 6 6
11.   Giancarlo Baghetti 5 3 2
12.   Lorenzo Bandini 4 4
13.   Ricardo Rodríguez 4 3 1
14.   Willy Mairesse 3 3
15.   Joakim Bonnier 3 2 1
16.   Innes Ireland 2 2
17.   Carel Godin de Beaufort 2 1 1
18.   Masten Gregory 1 1
19.   Neville Lederle 1 1
Mjesto Vozač Bodovi                  
  • Graham Hill je osvojio ukupno 52 boda, ali samo 42 boda osvojena u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
  • Bruce McLaren je osvojio ukupno 32 boda, ali samo 27 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja Značenje
5 Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora
5 Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora
Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci
Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci

KonstruktoriUredi

Mjesto Konstruktor Bodovi                  
1.   BRM 42 9 1 6 4 3 9 9 6 9
2.   Lotus-Climax 36 6 9 9 3 9 2
3.   Cooper-Climax 29 2 9 6 4 2 4 4 6
4.   Lola-Climax 19 3 2 2 6 6
5.   Porsche 18 1 2 9 4 1 2
6.   Ferrari 18 4 6 4 1 3
7.   Brabham-Climax 6 3 3
8.   Lotus-BRM 1 1
Mjesto Konstruktor Bodovi                  
  • BRM je osvojio ukupno 56 bodova, ali samo 42 boda osvojena u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • Lotus-Climax je osvojio ukupno 38 bodova, ali samo 36 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • Cooper-Climax je osvojio ukupno 37 bodova, ali samo 29 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
  • Porsche je osvojio ukupno 19 bodova, ali samo 18 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.

StatistikeUredi

Vozač Pobjede Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
  Graham Hill 4 6 1 3 320
  Jim Clark 3 3 6 5 268
  Bruce McLaren 1 5 - 1 14
  Dan Gurney 1 2 1 - 14
  Phil Hill - 3 - - 1
  John Surtees - 2 1 - -
  Richie Ginther - 2 - - 4
  Tony Maggs - 2 - - -
  Trevor Taylor - 1 - - 4
  Lorenzo Bandini - 1 - - 1
  Willy Mairesse - - - - 3
Konstruktor Pobjede Postolja Prvo startno
mjesto
Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
  BRM-Climax 4 8 1 3 320
  Lotus-Climax 3 4 6 5 272
  Cooper-Climax 1 7 - 1 14
  Porsche 1 2 1 - 14
  Ferrari - 4 - - 4
  Lola-Climax - 2 1 - -

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvuUredi

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
  VN Nizozemske   Graham Hill 3
  VN Monaka 0
  VN Belgije 2
  VN Francuske 2
  VN Velike Britanije 1
  VN Njemačke 7
  VN Italije 14
  VN SAD 9
  VN Južne Afrike 12
Utrka Konstruktor Bodovi
  VN Nizozemske   BRM 3
  VN Monaka   Cooper-Climax 1
  VN Belgije   BRM 1
  VN Francuske 3
  VN Velike Britanije   Lotus-Climax 1
  VN Njemačke   BRM 4
  VN Italije 10
  VN SAD 3
  VN Južne Afrike 6

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvoUredi

Datum Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
2. siječnja   V Cape Grand Prix Killarney   Trevor Taylor   Lotus-Climax
1. travnja   IV Brussels Grand Prix Heysel Park   Willy Mairesse   Ferrari
14. travnja   III Lombank Trophy Snetterton   Jim Clark   Lotus-Climax
23. travnja   XIV Lavant Cup Goodwood   Bruce McLaren   Cooper-Climax
23. travnja   X Glover Trophy Goodwood   Graham Hill   BRM
23. travnja   XXII Pau Grand Prix Pau   Maurice Trintignant   Lotus-Climax
28. travnja   VII Aintree 200 Aintree   Jim Clark   Lotus-Climax
12. svibnja   XV BRDC International Trophy Silverstone   Graham Hill   BRM
20. svibnja   XX Naples Grand Prix Posillipo   Willy Mairesse   Ferrari
11. lipnja   I International 2000 Guineas Mallory Park   John Surtees   Lola-Climax
11. lipnja   XIII Crystal Palace Trophy Crystal Palace   Innes Ireland   Lotus-BRM
1. srpnja   III Grand Prix de Reims Reims-Gueux   Bruce McLaren   Cooper-Climax
15. srpnja   XII Solitude Grand Prix Solitudering   Dan Gurney   Porsche
12. kolovoza   VIII Kanonloppet Karlskoga   Masten Gregory   Lotus-BRM
19. kolovoza   I Mediterranean Grand Prix Enna-Pergusa   Lorenzo Bandini   Ferrari
25.- 26. kolovoza   III Danish Grand Prix Roskilde Ring   Jack Brabham   Lotus-Climax
1. rujna   IX International Gold Cup Oulton Park   Jim Clark   Lotus-Climax
4. studenog   I Mexican Grand Prix Magdalena Mixhuca   Jim Clark
  Trevor Taylor
  Lotus-Climax
15. prosinca   V Rand Grand Prix Kyalami   Jim Clark   Lotus-Climax
22. prosinca   II Natal Grand Prix Westmead   Trevor Taylor   Lotus-Climax

IzvoriUredi

  1. 900 utrka Ferrarija, II. dio: Prvih sto utrka F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 23. ožujka 2015. Pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  2. 1962 F1 World Championship Motorsport Magazine (eng.) Pristupljeno 6. kolovoza 2017.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Formula 1 - Sezona 1962.