Fotogravura je tehnika dubokog tiska, odnosno fotomehanički proces u kojem se bakrena ploča zrnato strukturira te se potom ista prevuče slojem svijetloosjetljive želatine koju se zatim eksponira pod pozitivom, te je se nakon toga jetka otopinom feri klorida. Završni je rezultat visoko kvalitetno obrađena ploča za duboki tisak, koja je kadra reproducirati kompletnu tonsku skalu fototografije. U Njemačkoj i Francuskoj tehniku zovu i heliogravura.

Fotogravura Victor Hugo, 1883. Walerya

Povijest uredi

 
Fotogravura ilustracija iz 1901. W. E. F. Britten za Alfred, Lord Tennyson pjesmu St. Simeon Stylites.

Najraniji vid fotogravure ujedno je tehnika koju su koristitli pionirifotografije Joseph Nicéphore Niepce u Francuskoj 1820-ih godina te kasnije Henry Fox Talbot u Engleskoj. Niépce je svoje prve fotografije osmislio kao tehniku kojom bi fotografske slike ujetkao na ploču koju bi zatim otisnuo klasičnom prešom za duboki tisak.[1]

Tehnika uredi

Fotogravura se može podijeliti u više faza.

  • Prva - iz početnog fotografskog negativa izradimo pozitiv.
  • Druga faza - izrada svjetloosjetljive želatinske ploče, i to tako da se ploča na 3 minute uroni u 3,5 % otopinu kalijeva bikromata. Nakon što se ista osuši prelazi se na iduću fazu.
  • Treća faza - prethodno dobivenu ploču eksponiramo pod pozitivom. Ovaj sendvič izložimo UV rasvjeti.
  • Četvrta faza - eksponiranu ploču prenesemo na visoko ispoliranu bakrenu podlogu, na koju je prethodno zataljen sloj praškastog kolofonija ili asfalta.
  • Peta faza - vrućom vodom uklonimo papirni nosioc želatinske ploče. Eksponirana tvrda želatina zaostaje na bakrenoj ploči te se potom i rubovi i stražnja strana ploče zaštite na feriklorid otpornom bojom.
  • Šesta faza - ploču jetkamo u više kupka otopine feriklorida stupnjevane koncentracije, i to od najjače ka sve slabijim.
  • Sedma, završna faza - otiskivanje dobivene ploče.
 
Serija ilustracija koje predstavljaju faze izrade fotogravure

Otiskivanje ploče uredi

Fotogravura se tiska na isti način kao i druge tehnike dubokog tiska, na način sličan akvatiniti. Gumenim rastiračem pločase prevuče tiskarskom bojom. Obriše se suvišak boje. Navlaženi papir stavi se na ploču, pokrivenu s dva, tri sloja vunene krpe, postavljenu na prešu te se otisne željeni otisak.

Alternative uredi

Digitalna izravna fotogravura uredi

Donald Farnsworth razvio je ovaj postupak u kojem se ne koristi želatina nego se veći broj slojeva otpornog materijala tiskanog na ploču pomoću posebnog pisača.

Foto-polimergravura uredi

U ovom se postupku koriste posebne polimerne ploče, stoga je i broj otisaka s jedne ploče manji.

Dodatna literatura uredi

  • David Morrish, Marlene MacCallum: Copper Plate Photogravure. Demystifying the Process. Focal Press, Amsterdam u. a. 2003, ISBN 0-240-80527-5.
  • Willi Schuldes, Horst Sprang: Heliogravüre. Fotografie im künstlerischen Tiefdruck (= Bibliothek der Gestaltungstechniken). Otto Maier, Ravensburg 1981, ISBN 3-473-61267-7.

Izvori uredi

  1. Talbot's Correspondence:Biography. De Montfort University. Pristupljeno 6. listopada 2008.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Fotogravura