Otvori glavni izbornik

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom

PovijestUredi

 
Zgrada franjevačke klasične gimnazije u Visokom danas, bivši franjevački konvikt

Prije dolaska u Visoko: 1882-1900.Uredi

Gimnazija je utemeljena 1882. odlukom generalnog ministra Franjevačkog reda fra Bernardina a Portu Romatino na provincijskom kapitulu u Fojnici. Odlučeno je da se dotatašnje samostanske škole diljem provincije zatvore, odnosno objedine u jednu središnju školu, koja je u kolovozu 1882. otvorena u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Prva školska godina započeta je s 3 razreda i svega 21 učenikom, a prvi ravnatelj (prodirektor) bio je fra Grgo Martić. Zbog znatnih problema sa smještajem i prehranom, već sljedeće školske godine, malo prije Božića 1883., odlukom uprave Bosne Srebrene škola i sjemenište preselili su u Franjevački samostan u Gučoj Gori kod Travnika, koji je tada mogao ponuditi bolji smještaj.

U Gučoj Gori škola je 1886., u petoj godini svoga postojanja, otvorila i IV., a sljedeće godine i V. razred. Postupno se počelo uvoditi i nove nastavne predmete - opću povijest (1888) i njemački (1888) te grčki jezik (1892.) – te se tako škola po nastavnom programu izjednačila s nižim državnim gimnazijama. Znatan iskorak u organzaciji kao ravnatelj ostvario je fra Anđeo Franjić, koji je gotovo od početka svoje službe (1892.) shvatio da je i gučogoranski samostan za Gimnaziju pretijesan te da bi trebalo graditi poseban zavod, a kao lokaciju već 1893. predlagao je Visoko.

Odluku o gradnji donijela je uprava Bosne Srebrene 1899, a već u kolovozu 1900. učenici su iz Guče Gore doselili u novu zgradu. Izgradnjom objekata ostvaren je važan preduvjet za nesmetan razvoj franjevačke odgojno-obrazovne djelatnosti u Visokom.

Godine borbe za ravnopravnost: 1900-1918.Uredi

Odmah po dolasku u Visoko otvoren je i VI. razred gimnazije. Svi su – i profesori i učenici – počeli raditi s velikim zanosom.

Gimnazijska zgrada nije bila odmah izgrađena u opsegu u kojem se danas nalazi: 1900. imala je oblik velikog uglatog slova J. Ubrzo se osjetilo da je ta zgrada pretijesna pa je 1913/14. na dužem dijelu nadograđena, tako da su stvoreni uvjeti da se iste godine otvori VII., a sljedeće godine i VIII. razred.

Početkom I. svjetskog rata neke su gimnazijske prostorije za vojne potrebe pretvorene u bolnicu odnosno zatvor, tako da je šk. god. 1914/15. morala biti znatno skraćena.

Nakon što je postala osmorazredna, na Gimnaziji je 1916. godine održana prva matura.

U punom zamahu razvoja: 1919-1945.Uredi

U Kraljevini SHS, sva dotle stečena prava Gimnazije bila su uz male iznimke potvrđena, a 1924. konačno joj je priznato pravo javnosti. Ubrzo se počela mijenjati i struktura đaštva Gimnazije: dok su prije većinu đaka činili sjemeništarci, od 1925-26. brojem prevladavaju vanjski đaci, a zbog sve većeg broja đaka-katolika iz udaljenih mjesta, za njih je uz Gimnaziju 1928. izgrađen poseban objekt, tzv. konvikt: dvokatnica s podrumom, ukupne površine oko 3.200 m2, predviđena kao internat za 150 vanjskih đaka iz udaljenih mjesta. U istoj se zgradi za njih i za sve ostale vanjske đake izvodila nastava. Sve veće zanimanje za upis u Gimnaziju dodatno je pojačano 1928/29, kada se uz klasična odjeljenja, od V. razreda, počinju uvoditi i realno-gimnazijska.

Đaci su u konvikt dolazili s teritorija cijele tadašnje države, a osobito iz Bosne,Dalmacije, Slavonije i Zagreba. Tako je 1930/31. broj svih đaka Gimnazije dosegao 413, a najviše ih je bilo 1939/40. - ukupno 536.

Tu su bile četiri vrste učenika: a) sjemeništarci (I-VI. r.), b) franjevački klerici (VII-VIII. r.), c) konviktorci (I-VIII. r.) i d) vanjski đaci, pripadnici raznih konfesija, a potjecali su pretežno iz Visokog i okolice.

Tijekom II. svjetskog rata u dio gimnazijske zgrade uselila se domobranska vojska, a veći dio konvikta zauzela je njemačka Feldengendarmerie. Zato je partizansko zrakoplovstvo 1944. bombardiralo zgradu konvikta, ali bez znatnije štete. U partizanskim likvidacijama 1945. godine nestalo je 11 učenika Gimnazije.

Licem prema životu: 1945-1990.Uredi

Ubrzo nakon rata i nastupa komunističke vlasti Gimnazija je izgubila pravo javnosti. Da bi im šk. god. 1944/45. bila priznata, svi đaci su morali u listopadu 1945. polagati ispite pred državnom komisijom iz Sarajeva. Nastojeći nastaviti s radom i bez prava javnosti samo za sjemeništarce, šk. godina 1945/46. započeta je 13. prosinca 1945. Kad je u veljači 1947. stigla izričita zabrana nastava ima prekinuti, Ravnateljstvo Gimnazije uspjelo je dobiti dopuštenje da se školska godina ipak završi. Školska godina 1946/47. nije ni započeta. Uz veliko nastojanje provincijala Bosne Srebrene dr. fra Vitomira Jeličića tadašnje Ministarstvo prosvjete BiH odobrilo je Gimnaziji rad 27. studenog 1947., ali pod nazivom »Franjevačko sjemenište« i uz uvjet da svjedodžbe Gimnazije vrijede samo pri upisu na teološke visoke škole i fakultete.

Nakon stjecanja dozovole za rad najveći veliki problem bio je tijesan prostor. Naime, nakon što su partizani već u kolovozu 1945. po kratkom postupku – u roku od 24 sata – oduzeli konvikt, u zgradi Gimnazije početkom šk. godine 1945/46. nastanile su se razne državne ustanove: realna gimnazija, srednjoškolski internat, večernja osnovna škola i štab omladinskih brigada za izgradnju željezničke pruge ŠamacSarajevo. Zbog toga su većina đaka i neki profesori stanovali u potkrovlju, koje je zbog hladnoće prozvano »Sibir«. Nakon što je 1950. tadašnji provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Markušić s delegacijom Udruženja Dobri pastir posjetio maršala Tita, spomenute ustanove su se počele malo-pomalo iseljavati, sve dok 15. srpnja 1964. nisu vraćene i posljednje prostorije u gimnazijskoj zgradi.

Rat i poraće: 1992-2007.Uredi

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini – od travnja 1992. do ožujka 1996. – Gimnazija je djelovala u Republici Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Zahvaljujući velikoj potpori Vlade Republike Hrvatske, učenici su stanovali u Hotelu Slavija, a nastava se održavala u prostorijama mjesne osnovne škole. Posljednjih godina Gimnaziju pohađa 70-80 učenika, kandidata za Franjevački red, koji potječu iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine.

Otvaranje za novo vrijeme: nakon 2007.Uredi

Od šk. god. 2007/08., odlukom uprave Bosne Srebrene, u Gimnaziju se po prvi put nakon 1944/45. ponovno mogu upisivati vanjski đaci bez obzira na vjeroispovijest, a po prvi put od osnivanja i učenice.

Konvikt se vratio kućiUredi

Nakon punih 60 godina Gimnaziji, odnosno Franjevačkom samostanu u Visokom, u prosincu 2006. vraća se zgrada konvikta. Sve je započelo tiho i neočekivano, kad je sredinom kolovoza 1945. jedan partizanski vojnik upravitelju konvikta fra Tomislavu Ostojiću priopćio da ima 24 sata na raspolaganju kako bi iselio zgradu i stavio je na raspolaganje »narodnoj armiji«. Kako mu vojnik nije dao nikakva dokumenta, upravitelj je otišao u vojni stožer u Sarajevo da stvar odgodi, ali bez rezultata. Ispražnjeno je tek nekoliko svećeničkih soba, a ostali inventar, čak i klupe u kapelici, pripao je vojsci.

Za kratko je ipak uspostavljen dijalog pa je sve do 1949. vojarna samostanu plaćala neznantnu godišnju najamninu. No, 31. svibnja 1949, na nalog iz Beograda, došla je eksproprijacijska komisija i izvršila izvlaštenje nekretnina: zgrade konvikta i 2,1 ha zemljišta, uz smiješno nisko obeštećenje od 129.000 dinara.

Odmah nakon referenduma o osamostaljenju BiH, u ožujku 1992., Provincijalat Bosne Srebrene zatražio je od vlasti Bosne i Hercegovine povrat nekretnina, ali se uslijed ratne opasnosti one nisu mogle preuzeti. Za vrijeme rata, bilo je i pokušaja da se konvikt preuredi u bolnicu, ali taj plan nije nikada završen i radovi su obustavljeni sredinom 1994. Početkom 1995. u konvikt se uselila Armija BiH, koja će se nakon Daytonskog sporazuma preimenovati u Vojsku Federacije BiH.

Proces se ponovno pokrenuo nakon mnogih pregovora i posredovanja, a možda ključno bilo je ono prvog zamjenika Visokog predstavnika za BiH g. Donalda S. Haysa, koji je 31. srpnja 2004. posjetio Franjevački samostan u Visokom. Konačno, 19. listopada 2005. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je odluku da se »daje na korištenje bez naknade dio Kasarne „A. Fetahagić“ objekat Komande u površini 3225 m2 i dio zemljišta površine 4100 m2«. Konvikt je ponovno u posjedu Gimnazije od 20. prosinca 2005.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena započela je 2007. projekt temeljite obnove ovog objekta, kako bi što prije mogao služiti za svrhe radi kojih je i izgrađen. Konvikt je useljen početkom rujna 2009., odnosno početkom školske godine 2009/10. U njemu se odvija nastava za sva odjeljenja vanjskih đaka, a jedan dio njih, koji dolaze iz udaljenijih mjesta, tu i stanuju. Početkom školske godine 2011/12. u Koviktu je stanovalo ukupno 67 učenika i učenica.

StatistikeUredi

UpravaUredi

Ravnatelji GimnazijeUredi

Ravnatelji Gimnazije od njezina utemeljenja su franjevci:

Ravnatelji konviktaUredi

Konviktom su također uvijek upravljali franjevci:

Nastavno osobljeUredi

Od utemeljenja do 2009. na Gimnaziji su predavala ukupno 244 nastavnika, od kojih 170 franjevaca, 3 franjevke i 71 vanjski suradnik, ne računajući nastavnike pravoslavnog, islamskog i židovskog vjeronauka.

Financiranje radaUredi

Dok je Gimnazija bila u Kreševu i Gučoj Gori, za uzdržavanje đaka brinuli su samostani iz kojih su "samostanska djeca" dolazila. Dolaskom u Visoko sve troškove podmiruje Provincijalat, a roditelji đaka sudjeluju ako i koliko mogu. Gimnazija se neko vrijeme uzdržavala zahvaljujući i zakladi koju je 1886. pokrenuo biskup fra Paškal Vujičić, no ta je svota propala s propašću Austro-Ugarske Monarije. I biskup fra Alojzije Mišić pokrenuo je 1924. sličnu zakladu, ali se i ona 1937. ugasila. Rad Gimnazije podupirala je i austrougarska državna vlast - ponekad, doduše, posve simbolično – sve do 1918, Zeničko-dobojska županija od siječnja 2004., a sve troškove u konačnici pokriva osnivač - Franjevački provincijalat Bosne Srebrene. Svim učenicima osigurani su besplatni udžbenici, a djelomice školske ekskurzije i izleti te povremeni posjeti kazalištima i koncertima.

Vanjske povezniceUredi