Otvori glavni izbornik

Franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog u Mostaru

Franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog u Mostaru.

Franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog u Mostaru
Lokacija Mostar, BiH
Koordinate 43°20′16″N 17°48′10″E / 43.33782°N 17.80271°E / 43.33782; 17.80271Koordinate: 43°20′16″N 17°48′10″E / 43.33782°N 17.80271°E / 43.33782; 17.80271
Godine izgradnje 1390.
Renoviran 1426.
Srušen 1563.
Religija katoličanstvo
Patron sv. Antun Padovanski

U Mostaru je nekad bio samostan i katolička crkva posvećeni sv. Antunu Padovanskome. Drevni samostan je podignut oko 1390. godine. 15. desetljeće dočekao je oronuo i obnovljen je, što spominju povijesni dokumenti iz Dubrovačkoga arhiva iz 1426. godine. Samostan je iz 1450. godine. Vodili su ga franjevci. U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije iz 1867. godine, fra Petar Bakula je spomenuo i dao točnu lokaciju tog samostana i još sedam katoličkih crkava u Mostaru i bližoj okolici, pod franjevačkom upravom, koje su ovdje bile do turske okupacije grada.[1]

Do dolaska Osmanlija u Mostaru su još bile crkve sv. Ivana – u današnjoj Sutorini, sv. Stjepana Prvomučenika i sv. Luke s lijeve strane Neretve, a s desne strane Neretve crkve sv. Ane u Podhumu, sv. Ruže Viterbijske u Ilićima i Gospe Snježne na Smrčenjacima,[2] te crkva sv. Jakova.[1]

Nalazio se na Pijescima, u naselju Zahumu, na desnoj obali rijeke Radobolje. Preživio je osmansko osvajanje Mostara. Godine 1563. duvanjski biskup fra Danijel Vladimirović došao je dušobrižnički obići Mostar. Čim su doznali Osmanlije da je biskup u gradu, napali su samostan. Razlog napada bila je sumnja da je biskup mletački uhoda. Fratri su uspjeli nakratko spasiti biskupa, izvući ga iz grada i skloniti u Ljubuški. Osmanlije su na to spalili i mostarski samostan i samostan u Konjicu. Ostatke mostarskoga samostana potpuno su uništili. Biskupa su našli i ubili. Mostarske su fratre protjerali.[1]

Fratri su se nakratko sklonili kod Skakala u neretvanske pećine, gdje su ih pomagali preživjeli vjernici. Strah je i dalje bio prisutan, jer su mjesne turske vlasti ubijale sve fratre koje bi uhvatili. Htjeli su istrijebiti katolike i iskorijeniti katoličanstvo, starosjedilački katolički puk i autohtonu kršćansku civilizaciju, a islam su širili nasiljem. Mjesne vlasti bile su okrutnije od središnje vlasti, pa su svakako nastojale spriječili fratre da stignu do Carigrada i zatraže sultanovu suglasnost za obnovu mostarskoga samostana. U Hercegovini su osmanski osvajači porušili svih 13 samostana i više od 155 katoličkih crkava, uništivši pritom nebrojenu povijesnu građu, pismohrane, knjižnice, umjetnine. U susjednoj Bosni uništili su 54 samostana i više od 450 crkava.[1] U toj skupini je i 4 samostana sestara klarisa i preko 50 franjevačkih samostana, sa svim sakralno-kulturnim blagom.[2]

Na temeljima mostarskoga samostana u 16. stoljeću osmanske vlasti podigle su džamiju Hadži Ali-bega Lafe.[1]

Franjevci su nakon kratka skrivanja u pećinama krenuli na na Paoču, zatim u Imotski, pa u Makarsku i Drašnice i na koncu u Živogošće. Ondje su se nastanili 1684. i podignuli samostan sv. Križa. Iz Živogošća su kriomice pastorizirali Hercegovinu. U matični su se kraj vratili tek u 18. stoljeću, kada je osnovan Hercegovački pašaluk s kojim su došla i nova politička strujanja u Osmanskom Carstvu.[1]

U noći na 27. siječnja 1929. godine grom je udario u minaret džamije Hadži Ali bega Lafe na Pijescima i srušio joj gornji dio i mnogo oštetio krovište bogomolje. Puk je kazivao da je to Božja osveta za davno počinjeno svetogrđe.[1]

Ova crkva i samostan su jedna od mnogih katoličkih zdanja koja su postala arhiv pod zemljom, koja katolicima još uvijek nije dopušteno obnoviti. 2008. je godine obnovljena džamija na mjestu ovog starog samostana i crkve. I pretvaranje crkve u Sjevernom logoru u Mostaru u džamiju, a poslije Obrambenog rata, suvremeni je primjer da se i danas crkve pretvaraju u džamije, na što se nitko od međunarodnih dužnosnika i ne osvrće, kao da međunarodna zajednica u Mostaru od Hrvata katolika želi naplatiti neke azijske dugove.[2][3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Poskok.info Mostarske crkve prije turske okupacije. Mačem širili vjeru, rušenjem gradili bogomolje. PIŠE: Darko Juka , tjednik Republika. 31. srpnja 2009. (pristupljeno 16. kolovoza 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvati AMAC Priopćenje javnosti - prosvjed. Predsjednik HKD Napredak Mostar, prof. dr. fra Andrija Nikić. 2008. (pristupljeno 20. kolovoza 2017.)
  3. Obnova treće džamije u zaapadnom dijelu (Mostara), Dnevni list, 28. rujna 2008. str. 13.

Vanjske povezniceUredi

  • Vecernji.ba fra Ante Marić: Izložba sjećanja o franjevačkoj crkvi u Mostaru. 150 godina crkve sv. Petra i Pavla, 30. lipnja 2016.