Franjo Sušnik
Franjo Sušnik SJ (Međimurje, 25. studenoga 1686. – Zagreb, 30. travnja 1739.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac i leksikograf
Rođen je u Međimurju u nepoznatom mjestu. U Družbu Isusovu stupio je 17. siječnja 1711. godine u Beču. Nakon završene teologije u Grazu, obavljao je profesorske i pastoralne službe u Varaždinu, Zagrebu, Osijeku i Pečuhu.[1] Na temelju drugih izvora pripisuje mu se autorstvo rječnika Lexicon Latinum, iako je kao autor na naslovnici naveden samo Andrija Jambrešić.[2] Iz službenih dokumenta Družbe proizlazi da je od jezika govorio latinski i hrvatski "dobro", a njemački "nešto" (lat. parum) i kasnije "osrednje" (lat. mediocriter). Ne navodi se da je poznavao mađarski, što znači da ga je mogao poznavati neznatno.[1]
Djela uredi
- 1734. Put vu nebo po pravoi szpovedi raven y po vszagdassnyem premiszlyavanyu szrechen y za pobosnoszt oneh kojem je malo szamo na csiszlo moliti pripraulyen. Vu Zagrebu: po Ivanu Weitzu.
- 1742. Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples. Zagrabiae: Typis Academicis Societatis Jesu, per Adalbertum Wilh. Wesseli. [To mu se djelo pripisuje iako nije naveden kao autor na naslovnici.]
Izvori uredi
- ↑ a b Miroslav Vanino (1934). Franjo Sušnik. Vrela i prinosi: Zbornik za povijest isusovačkoga reda u hrvatskim krajevima, 4, str. 98-101.
- ↑ Antun Šojat (1992). Latinsko-hrvatsko-njemačko-madžarski rječnik Franje Sušnika i Andrije Jambrešića. U: Lexicon Lainum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples : in usum potissimum studiosae juventutis digestum, ab Andrea Jambressich, Societatis Jesu sacerdote, Croata Zagoriensi (str. I-L). Zagreb: Zavod za hrvatski jezik. [Pretisak i popratne studije.]