Gašpar Glavanić

Gašpar Glavanić ili Kaspar, Kašpar Glavanić (mađarski Glavanich Gáspár) (Štikapron, 4. siječnja, 1833.Vorištan, 14. prosinca, 1872.) hrvatski (gradišćanski) pisac, rimokatolički svećenik. Glavanić je provestio gradišćanskohrvatsku književnost od novobarokne tradicije u novu dobu.

Glavanić je pohađao srednju školu u Šopronu, teologiju u Juri od 1853. do 1857. i tu ostaje kao ceremonijar biskupa Jánosa Simora u biskupskom dvoru, pa kapelan i profesor u preparandijii u Šopronu. 1862. godine je došao za župnika u Hrvatsku, u Vedešin. Do smrti je bio svećenik u Vorištanu. Bio je lovu i ozlijedio se, od kojih posljedica je umro.

Bogato i obuhvatno mu je književno i pripremno djelovanje u jeziku i crkvenom področju. Oko mladoga Glavanića i Jure Horvata su se počeli okuplati novi književnici i intelektualci, koji su obnovili gradišćanskohrvatski jezik i književnost, kao Martin Zeichmann, Aleksander Robica, Šimon Biric, Mihovilj Naković, Martin Borenić, ili Ivan Mušković. Osnivanje Kerstjanszko-Katolicsanszkog Kalendara je bio početak nove književnosti. Glavanić je pisao nove pobožne knjige, pjesme i predložio o gradišćanskohrvatskom pravopisu, a ni mogao izvršiti jezičnoga reforma, jer je vrlo mlad umro.

Djela uredi

  • Početnica za katoličansku školsku mladost s osobitim obzirom na hérvatske škole u Ugarskom kraljevstvu (1859.)
  • Evangjelja, Epistole i Štenja za vse nedĕlje i svetke katoličanskoga crikvenoga leta, z múkum Spasitelja našega, i jednim prilogom (1860.)
  • Pèrva Štanka za katoličansku školsku mladost (1860.)
  • Postovani Domorodci! (1869.)
  • Pèrva Čitanka za katoličansku školsku mladost (1871.)
  • Prirodopisz (Naturgeschichte) za hervatszke skole jurszke biskupie (1873.)

Izvori uredi