Galjuf

Galjuf (Galliuf), hrvatska plemenitaška obitelj. [1]

PovijestUredi

Plemstvo je dobio 1613. godine podijeljeno Martinovom sinu Jakovu.[1] Od početka 17. stoljeća pripadala malom plemstvu Varaždinske županije. Mnogi su Galjufi bili županijski činovnici u Varaždinskoj županiji.[1]

Dala nekoliko poznatih pripadnika, poput:

  • zagrebačkog biskupa Josipa Galjufa (1722. - 1786.), koji je bio i zagrebački kanonik (1745.), rektor Hrvatskih kolegija u Bologni (1746.), arhiđakon vaškanski (1755.), kalnički (1755.), gorički i bekšinski (1763.), prisjednik i prelat Banskog stola, kraljevski savjetnik i povjerenik, zagrebački biskup (1772.)[1]
  • biskupa Tomu Galjufa
  • zatim hrvatski jezikoslovac i pisac Ivan (1710. - 1770.)[1]
  • hrv. teološki i pravni pisac Bernardin Antun (1739. - 1803.)[1]
  • narodni zastupnik u Hrvatskom saboru Ladislav Galjuf[1]

Na hrvatskom jugu spominje se također jedna obitelj Galjuf, francuskog podrijetla, latinist Marko Faustin Galjuf (autor poznate pjesme Navis Ragusina)[2] i industrijalac Mato Galjuf.

PosjediUredi

Posjede su imali u Brezju kod Cesargrada, Vižovlje (kotar Klanjec; kurija; prodao Ljudevit u 20. st., skupa s obiteljskim arhivom, koji je prodao Hrv. drž. arhivu), Strmcu, Zagorskim Selima,[1], Lovrečkoj Varoši, Kućarima (dvorac Lovrečina Grad), dvor u Prečcu, Lukovu.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 (): Obitelj Galjuf, ARHiNET. Pristupljeno 29. svibnja 2016.
  2. (): Kupari, TZ općine Župa Dubrovačka. Pristupljeno 29. svibnja 2016.

Vanjske povezniceUredi