Galjuf
Galjuf (Galliuf), hrvatska plemenitaška obitelj. [1]
Povijest uredi
Plemstvo je dobio 1613. godine podijeljeno Martinovom sinu Jakovu.[1] Od početka 17. stoljeća pripadala malom plemstvu Varaždinske županije. Mnogi su Galjufi bili županijski činovnici u Varaždinskoj županiji.[1]
Dala nekoliko poznatih pripadnika, poput:
- zagrebačkog biskupa Josipa Galjufa (1722. – 1786.), koji je bio i zagrebački kanonik (1745.), rektor Hrvatskih kolegija u Bologni (1746.), arhiđakon vaškanski (1755.), kalnički (1755.), gorički i bekšinski (1763.), prisjednik i prelat Banskog stola, kraljevski savjetnik i povjerenik, zagrebački biskup (1772.)[1]
- biskupa Tomu Galjufa
- zatim hrvatski jezikoslovac i pisac Ivan (1710. – 1770.)[1]
- hrv. teološki i pravni pisac Bernardin Antun (1739. – 1803.)[1]
- narodni zastupnik u Hrvatskom saboru Ladislav Galjuf[1]
Na hrvatskom jugu spominje se također jedna obitelj Galjuf, francuskog podrijetla, latinist Marko Faustin Galjuf (autor poznate pjesme Navis Ragusina)[2] i industrijalac Mato Galjuf.
Posjedi uredi
Posjede su imali u Brezju kod Cesargrada, Vižovlje (kotar Klanjec; kurija; prodao Ljudevit u 20. st., skupa s obiteljskim arhivom, koji je prodao Hrv. drž. arhivu), Strmcu, Zagorskim Selima,[1] Lovrečkoj Varoši, Kućarima (dvorac Lovrečina Grad), dvor u Prečcu, Lukovu.
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g h (): Obitelj Galjuf, ARHiNET. Pristupljeno 29. svibnja 2016.
- ↑ (): Kupari Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. svibnja 2016. (Wayback Machine), TZ općine Župa Dubrovačka. Pristupljeno 29. svibnja 2016.
Vanjske poveznice uredi
- Zajednica Hrvata u Makedoniji, ogranak Kumanovo Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2016. (Wayback Machine) klasicistička kurija Galjuf, Vižovje, iz 1839. godine, nekada vlasništvo obitelji Galjuf, Eisner i obitelji Kralj