Gargantua i Pantagruel

Gustave Doré: Gargantua i Pantagruel

Gargantua i Pantagruel, romaneskni ciklus u pet svezaka francuskog književnika, redovnika i liječnika Francoisa Rabelaisa, nastao između 1532. i 1564. Kombinacija je pučke kulture i humanističke učenosti i pogleda na svijet, te vrhunski primjer groteske u književnosti[1] Smatra se pretečom forme romana[2] i remek djelom galskog humora.[1] Ciklus opisuje podvige i doživljaje obitelji divova poznate iz srednjovjekovne literature. Prva dva toma objavljena su pod anagramskim pseudonimom Alcofribas (Alcofrybas) Nasier.[3] Izvori ciklusa su u pučkoj predaji i folkloru, poglavito u anonimnom djelu "Veliki i neprocjenjivi ljetopisi velikoga i golemoga diva Gargantue" (franc. Les Grandes et inestimables cronicques du grant et énorme géant Gargantua) iz 1532.[1]

Glavni likovi Rabelaisovog ciklusa su div Gargantua, njegov sin Pantagruel, i Pantagruelov pratitelj, lukavi nevaljalac Panurge.[1]

Prve dvije knjige "Pantagruel" (1532.) i "Gargantua" (1534.) opisuju podrijetlo svojih junaka. Pritom parodiraju genealogiju iz Evanđelja. Opisuju njihovo rođenje, djetinjstvo, školovanje, gozbe i ratovanja.[1] Pantagruel je div goleme snage i apetita, a djetinjstvo mu je puno čudnovatih zgoda. Školuje se na sveučilištu u Parizu, gdje prima pismo od oca, u kojem se izlažu temeljni ideali francuske renesanse. U Parizu Pantagruel susreće lukavog bitangu Panurgea, koji će ga pratiti tijekom čitavog ciklusa.[3] U dijelu "Gargantua" čija radnja kronološki prethodi "Pantagruelu" Rabelais ismijava starinsku skolastičku pedagogiju, i suprotstavlja je novim, humanističkim idealima kralja Franje I., koji je nastojao reformirati francusku crkvu.[3]

"Treća knjiga" (Le Tiers Livre, 1546.) smatra se najdubljim i najučenijim ostvarenjem ciklusa.[3] Najizrazitije je obilježena humanističkim duhom.[1]. U njoj je Pantagruel postao mudrac, a Panurge je opsjednut samim sobom i pitanjem treba li se oženiti. Savjetuje se s različitim prorocima i mudracima. Rabelais progovara o ljubavi, braku i seksu. Ismijava vračare, suce i pjesnike.[3] U potrazi za odgovorom na svoju dilemu, Panurge nagovara Pantagruela i prijatelje da otputuju s njim k proročištu Svete boce.[3]

"Četvrta knjiga" (Le Quart Livre, 1552.), najizrazitije satirična, prati junake na putu k Svetoj boci. Odražava zanimanje Rabelaisovog vremena za istraživanjem dalekih krajeva,[3] i parodija je Odiseje i mita o Argonautima.[1] U "Petoj knjizi" (Le Cinquième Livre, 1564.) družina stiže u hram Svete boce, a Panurge na svoje pitanje dobiva tek odgovor "Pijte!".[3] Autentičnost "Pete knjige" dovodi se u pitanje; neki smatraju da se sastoji od Rabelaisovih nedovršenih rukopisa i tekstova drugih autora.[1]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Rabelais, Francois (pristupljeno 4. veljače 2018.)
  2. Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 173-174, ISBN 978-0-19-860883-7
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Gargantua and Pantagruel, Encyclopædia Britannica, 17. veljače 2014. (pristupljeno 4. veljače 2018.)

Vanjske povezniceUredi