Otvori glavni izbornik

Germogen Maksimov

(Preusmjereno s Germogen)

Germogen (rođen Grigorij Ivanovič Maksimov; stanjica Nagavska, Vtoroj Donskoj Orkrug, Oblast Vojska Donskogo, 10. siječnja 1861.Zagreb, 30. lipnja 1945.), bio je mitropolit zagrebački.

Germogen
Germogen (u sredini) s klerom Hrvatske pravoslavne crkve.
Germogen (u sredini) s klerom Hrvatske pravoslavne crkve.
Pravo ime Grigorij Ivanovič Maksimov
Rođen 10. siječnja 1861.
stanjica Nagavska,
Vtoroj Donskoj Orkrug,
Oblast Vojska Donskogo
Umro 30. lipnja 1945.
Zagreb
Zaređen 1887.
Portal: Kršćanstvo

ŽivotopisUredi

 
Arhiepiskop Germogen, mitropolit Antonije Hrapovicki i episkop Jonan Gevargizov (Mar-Juhannan Urmijskij), 1931. godine.

Grigorij Ivanovič Maksimov rodio se u Stanjici Nagorskoj na Donu, u Rusiji, 1861. godine.[1] Teologiju je završio u Kijevu a za parohijskog svećenika rukopoložen je 1887. godine.

Zamonašio se godine 1909. i postao arhimandritom, a 1910. godine postao je episkopom namjesnikom Donske eparhije u Novočerkasku.[1] Bio je također profesorom i starješinom bogoslovlja u Saratovu. Za vrijeme prvoga svjetskog rata imenovan je arhiepiskopom jekaterinoslavskim i mitropolitom novomoskovskim.[2] Nakon Oktobarske revolucije napustio je Rusiju (1920. godine) i boravio neko vrijeme u Grčkoj, na otoku Lemnosu i na Svetoj Gori (Atos) u ruskome samostanu sv. Pantelejmona. Potom je 1921. ili 1922. godine došao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca gdje je boravio u manastirima Ravanica i Rakovac. Potkraj tridesetih godina 20. stoljeća, otišao je u manastir Hopovo na Fruškoj gori.

NDH i Hrvatska pravoslavna crkvaUredi

 
Poglavnik Ante Pavelić, ministar Andrija Artuković i Germogen (1942. godine, u vrijeme NDH).

Kada je 1942. godine osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, izbor njezina poglavara, s potrebnima hijerarhijskim častima te duhovnima i moralnim odlikama, postao je jednim od glavnih pitanja. Nakon konzultiranja i suglasnosti viših pravoslavnih dostojanstvenika, izbor je pao na Grigorija Ivanoviča Maksimova, kojemu se on i odazvao, pritom je njegovo rusko podrijetlo nedvojbeno bilo izrazom političkog kompromisa.[3] U stvaranju HPC-a kontaktirane su i ostale pravoslavne crkve te Patrijaršija u Carigradu a Srpska pravoslavna crkva je pri tome navodno nastojala oko uspostave Hrvatske pravoslavne crkve kao privremenog rješenja kako bi se spasilo što više srpskoga stanovništva.[3] Po Ustavu HPC-a (broj: CLXIV-1386-Z-1942.) od 5. lipnja 1942. godine, poglavar je trebao biti patrijarh, postavljen i posvećen u sporazumu s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu a vodstvo Srpske pravoslavne crkve bilo je suglasno s izborom Maksimova, ali se protivilo njegovu imenovanju patrijarhom.[3] HPC je prema svom ustavu bila autokefalna i episkopalna.[2] Poglavarom Hrvatske pravoslavne crkve Maksimov je imenovan 2. lipnja, a ustoličen je 7. lipnja 1942. godine u pravoslavnoj crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu.[4] Ustoličenju su nazočni bili najviši državni dužnosnici NDH.[4]

SmrtUredi

Mitropolit Germogen je, na montiranome sudskom procesu, od Vojnog suda Komande grada Zagreba, 29. lipnja 1945. godine, osuđen na smrt strijeljanjem. Nije bio optužen za neki ratni zločin već zbog "pokušaja razbijanja jedinstva srpskog naroda u Hrvatskoj".[5] Kazna je izvršena 30. lipnja 1945. godine.[6]

Hrvatski pravoslavni mučenikUredi

Dne 23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[7]

Pogledaj višeUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, Centar za politološka istraživanja, str. 570., (u pismohrani archive.org, 13. kolovoza 2012.), pristupljeno 18. rujna 2016.
  2. 2,0 2,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 129.
  3. 3,0 3,1 3,2 Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, Centar za politološka istraživanja, str. 571., (u pismohrani archive.org, 13. kolovoza 2012.), pristupljeno 18. rujna 2016.
  4. 4,0 4,1 Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, Centar za politološka istraživanja, str. 572., (u pismohrani archive.org, 13. kolovoza 2012.), pristupljeno 18. rujna 2016.
  5. Đuro Vidmarović, Đuro Vidmarović o knjizi „Hrvatska pravoslavna crkva“ Hrvatski arhiepiskop Aleksandar: Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će, vlastita naklada, Zagreb, 2017., hkv.hr, 24. svibnja 2018., pristupljeno 28. srpnja 2019.
  6. Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, Centar za politološka istraživanja, str. 573., (u pismohrani archive.org, 13. kolovoza 2012.), pristupljeno 18. rujna 2016.
  7. Na 66. obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, preuzeto 27. ožujka 2012.

Vanjske povezniceUredi