Gianni Schicchi

Gianni Schicchi je komična opera u jednom činu Giacoma Puccinija.

Gianni Schicchi

Originalna skica za prvu izvedbu (1918.)
Autor Giacomo Puccini
Libreto Giovacchino Forzano
Godina 1918.
Praizvedba 14. prosinca 1918.
Metropolitan Opera, New York
Arije Firenze è come un albero fiorito
O mio babbino caro
Ah! che zucconi!
Spogliati, bambolino
Prima un avvertimento
Lauretta mia, staremo sempre qui!

Libreto

uredi

Libreto je napisao Giovacchino Forzano temeljenom na Tridesetom pjevanju Danteovog Pakla (r. 22-48). To je dio Triptiha.

Radnja

uredi

Godina 1299, Gianni Schicchi, poznat diljem Firence po svom oštrom i pronicljivom duhu, pozvan je u velikoj žurbi od strane rođaka Buosa Donatija, bogatog trgovca koji je upravo umro, da osmisli genijalno sredstvo kako bi ih spasio od nesretne situacije: njihov rođak je zapravo ostavio svoje stvari obližnjem samostanu fratara, ne organizirajući ništa u korist svojih rođaka.

U početku im Schicchi odbija pomoći zbog prezirnog stava koja obitelj Donati, firentinske aristokracije, pokazuje prema njemu, čovjeku "novog naroda". No, molitve njegove kćeri Laurette (poznata romanca "O mio babbino caro"), zaljubljene u Rinuccia, mladog nećaka Buosa Donatija, tjeraju ga da se vrati svojim koracima i osmisli plan, koji će se kasnije pretvoriti u ruglo. Budući da još nitko nije svjestan odlaska, naređuje da se Buosovo tijelo preveze u susjednu sobu kako bi se on sam mogao provući ispod koltri, a iz kreveta pokojnika, krivotvoriti glas i diktirati javnom bilježniku posljednje želje.

Zapravo, to se i događa, a da Schicchi prethodno nije uvjerio rođake u namjeru da poštuju želje svakog od njih, imajući na umu strogost zakona, koji osuđuje na egzil i rezanje ruke ne samo onih koji zamjenjuju druge u oporukama i ostavštinama, već i njihovih pomagača ("Addio Firenze, addio cielo divino" - "Zbogom Firence, zbogom božansko nebo").

Schicchi pred javnim bilježnikom odbija posljednje želje i kada izjavljuje da ostavlja najdragocjeniju imovinu – "najbolju mazgu u Toskani", prestižnu kuću u Firenci i mlinove Signe – svom "dragom, predanom, nježnom prijatelju Gianniju Schicchiju", rođaci eksplodiraju u bijesnim krikovima. Ali lažni Buoso ih ušutkava pjevajući razlog egzila i konačno ih tjera iz kuće, koja je postala njegovo ekskluzivno vlasništvo.

Vani, na balkonu, Lauretta i Rinuccio nježno se grle; dok Gianni Schicchi nasmijan razmišlja o njihovoj sreći, zadovoljan vlastitom lukavošću.

Likovi

uredi

Opera je praizvedena 14. prosinca 1918. u Metropolitanu u New Yorku. Do 2009. godine imao je 138 nastupa u Metropolitanu.

Uloga Glas Pjevači na praizvedbi, 14. prosinca 1918.[1]

(Dirigent: Roberto Moranzoni)

Gianni Schicchi bariton Giuseppe De Luca
Rinuccio tenor Giulio Crimi
Lauretta sopran Florence Easton
Gherardo tenor Angelo Badà
Zita alt Kathleen Howard
Nella sopran Marie Tiffany
Gherardino sopran Mario Malatesta
Betto di Signa bas Paolo Ananian
Simone bas Adamo Didur
Marco bariton Louis D'Angelo
La Ciesca mezzosopran Marie Sundelius
Maestro Spinelloccio bas Pompilio Malatesta
Messer Amantio di Nicolao bariton Andrés de Segurola
Pinellino bas Vincenzo Reschiglian
Guccio bas Carl Schlegel
Buoso Donati ne pjeva

Orkestracija

uredi

Puccinijeva partitura zahtjeva korištenje:

Poznate arije

uredi
  • Firenze è come un albero fiorito, Rinucciova romanca
  • O mio babbino caro, romanca Laurette
  • Ah! che zucconi!, monolog Giannija Schicchija

Izvori

uredi
  1. Huneker, James Gibbons. 2. prosinca 1919. "A world premier of Puccini operas" (PDF). The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 8. rujna 2021. Pristupljeno 5. ožujka 2022.