Wikipedija

Giorgia Meloni

Giorgia Meloni (Rim, 15. siječnja 1977.) talijanska je novinarka i političarka. Izabrana predsjednica vlade Republike Italije na dužnost je prisegnula 22. listopada 2022. godine. Prva je žena na čelu vlade u povijesti talijanske republike. Zastupnica Zastupničkoga doma Parlamenta Republike Italije od 2006. do 2022. godine.[1] Predsjednica je stranke Braća Italije (FdI) od 2014. godine, a od 2020. predsjednica je Stranke europskih konzervativaca i reformista.[2] U četvrtoj vladi Silvija Berlusconija bila je ministrica mladeži, a ujedno i najmlađi ministar u talijanskoj povijesti.

Giorgia Meloni
Giorgia Meloni

Meloni 2023.

Predsjednica vlade Republike Italije
trenutačno
u službi od
22. listopada 2022.
Prethodnik Mario Draghi
Zastupnica u Talijanskome parlamentu
trenutačno
u službi od
28. travnja 2006.
Predsjednica Braće Italije
trenutačno
u službi od
8. ožujka 2014.
Prethodnik  Ignazio La Russa
Predsjednica stranke Europskih konzervativaca i reformista
trenutačno
u službi od
29. rujna 2020.
Prethodnik  Jan Zahradil
Ministrica mladeži
trajanje službe
8. svibnja 2008. – 16. studenoga 2011.
Prethodnik  Giovanna Melandri
Nasljednik Andrea Riccardi
Rođenje 15. siječnja 1977.
Politička stranka Braća Italije
Zanimanje novinarka i političarka

Desničarska populistica i nacionalistkinja, njezini politički stavovi opisani su kao krajnje desničarski, iako odbija tu etiketu. Za sebe kaže da je kršćanka koja brani "Boga, domovinu i obitelj". Protivi se pobačaju, eutanaziji te partnerstvu, braku i roditeljstvu istospolnih parova. Protivnica prihvaćanja neeuropskih imigranata i multikulturalizma, optuživana je za ksenofobiju i islamofobiju. Pristaša je NATO-a, zastupa euroskeptične poglede i zalagala se za bolje odnose s Rusijom prije ruske invazije na Ukrajinu 2022., koju je osudila, obećavši da će nastaviti slati oružje Ukrajini.[3]

Životopis uredi

Mladost i obrazovanje uredi

Rođena je 15. siječnja 1977. u Rimu. Njezin je otac podrijetlom sa Sardinije, a majka je sa Sicilije. Otac je napustio obitelj i preselio se na Kanare kada je Giorgia imala 11 godina. Godine 1992., u dobi od 15 godina, postala je članicom Omladinskog fronta, podmlatka Talijanskoga socijalnog pokreta, postfašističke talijanske stranke. Sudjelovala je u prosvjedima protiv reforme javnoga obrazovanja, koju je zagovarala tadašnja ministrica.

Od 1996. bila je vođa Studentske akcije, studentskoga ogranka Nacionalne alijanse. Iste godine diplomirala na Institutu Amerigo Vespucci s odličnim uspjehom. Tih je godina radila kao dadilja i konobarica u jednome od najpoznatijih rimskih noćnih klubova.

Politička karijera uredi

 
Meloni 2006. godine

Na općim izborima 2006. godine, izabrana je za zastupnicu Zastupničkoga doma Parlamenta Republike Italije i postala njegova najmlađa potpredsjednica. Istovremeno je radila kao novinarka.[4]

U četvrtome sazivu vlade Silvija Berlusconija, izabrana je za ministricu mladeži i tu je funkciju vršila od 8. svibnja 2008. do 16. studenoga 2011. Bila je najmlađi ministar u povijesti Italije.[5] Uoči Ljetnih olimpijskih igara 2008. godine u Pekingu, pozvala je atletsku reprezentaciju na bojkot svečanosti otvaranja zbog neslaganja s politikom Kine naspram Tibeta.[6] Ovaj njezin stav kritizirali su premijer Berlusconi i ministar vanjskih poslova Franco Frattini.

Glasovala je protiv zakona o eutanaziji, koji je predložen 2009. godine.[7].

 
Giorgia Meloni, Matteo Salvini i Silvio Berlusconi

Dana 20. prosinca 2012. zajedno sa zastupnicima Guidom Crosettom i Ignaziom La Russom osniva novi desničarski politički pokret Braća Italije, ali ostaje u koaliciji sa strankom Silvija Berlusconija. Ponovo je izabrana za zastupnicu u talijanskome parlamentu 2013., te postaje nositelj parlamentarne grupe s Braćom Italije na čelu. Na izborima za Europski parlament 2014. nije prošla izborni prag, ali postaje predsjednicom vlastite stranke.[8]

Godine 2016. kandidirala se za gradonačelnicu Rima u koaliciji s desničarskom populističkom strankom Liga. Ne osvaja većinu i dolazi treća po broju glasova, no postaje članicom gradskoga vijeća grada Rima.[9]

Na izborima za talijanski parlament 2018. uspijeva utrostručiti broj glasova u vlastitoj izbornoj jedinici i koalira sa strankom Liga Mattea Salvinija na nacionalnoj razini.

Na izborima za Europski parlament 2019. kandidirala se kao nositelj liste svoje stranke i dobiva dovoljan broj glasova (6,8%) da postane eurozastupnica.

Na izvanrednim izborima za talijanski parlament u rujnu 2022. njezina je stranka Braća Italije dobila najviše glasova (26%) i zajedno sa svojim koalicijskim partnerima osvojila je apsolutnu većinu. Kao predsjednica stranke koja je dobila najviše glasova i kao vođa najjače stranke unutar pobjedničke koalicije, najavila je da će tražiti mandat za formiranje vlade s njom kao premijerkom.[10][11]

Politički i ideološki stavovi uredi

Giorgia Meloni sebe definira konzervativnom desničarkom i nacionalistkinjom.[12][13][14][15]

Protivi se istospolnome braku,[16] registriranom partnerstvu istospolnih parova[17] i njihovom pravu na posvajanje djece.[18]

Politički je protivnici često napadaju kao ksenofobnu i islamofobnu desničarku, pošto je izrazila protivljenje davanju talijanskoga državljanstva djeci useljenika rođenoj na talijanskome tlu (tzv. ius soli).[19] Protivi se useljavanju ljudi neeuropskog podrijetla i stvaranju multikulturnoga društva, tvrdeći da se ono provodi s ciljem "destrukturiranja našega društva i pokušaja oduzimanja našeg identiteta".[20][21] Zagovarala je pomorski blok Sredozemnoga mora s ciljem odvraćanja afričkih useljenika i zakonsko uvođenje zločina „islamskoga ekstremizma”[22][23], ograničenja izgradnje džamija na talijanskome tlu, te zabranu nošenja hidžaba i nikaba.[24][25]

Protivi se uvođenju osnovnoga dohotka na temelju državljanstva,[26] ali zagovara financijsku pomoć države u svrhu politike podizanja nataliteta i "zaštite tradicijske obitelji", primjerice besplatne dječje vrtiće s radnim vremenom do kasnih večernjih sati, dječji doplatak do 80% plaće i doplatak za nezaposlene majke, pravo na rad na daljinu putem interneta za žene s djecom do 16 godina i uvođenje jednakoga poreza neovisno o primanjima (tzv. flat tax).[27][28] Zalaže se za protekcionističku politiku za talijanske proizvode i odbacivanje Europskoga pakta o stabilnosti.[29]

Predložila je načelo oružane samoobrane građana od kriminalaca,[30] doživotnu robiju i kemijsku kastraciju za silovatelje i pedofile, te povećanje proračuna za oružane snage.[31][32][33]

U vanjskoj politici zagovara ideju atlantizma i aktivne uloge Italije u NATO-u,[34] a na europskoj političkoj sceni politički je najbliža španjolskome pokretu Vox i poljskoj stranci Pravo i pravda.[35][36][37][38][39]

Stav naspram Hrvatske uredi

Giorgia Meloni bila je prozivana u hrvatskoj javnosti zbog iredentističkih stavova, točnije izjave kako bi se Istra i Dalmacija trebale oduzeti Hrvatskoj i pripojiti Italiji te njezina protivljenja ulasku Hrvatske u Europsku uniju i zahtijevajući uvjetovanje hrvatskoga članstva u EU-u plaćanjem odštete iseljenim Talijanima s hrvatske obale nakon Drugoga svjetskog rata. Godine 2014. u objavi na Facebooku zaboravila je spomenuti Hrvatsku kao članicu EU-a pa pojasnila kako joj se to “ne uklapa u glavu”, jer je bila protiv ulaska Hrvatske u EU “bez vraćanja imovine prognanicima”. “Da ne spominjem, direktno pripajanje Istre i Dalmacije”, kazala je tada Meloni.[40]

Slične poruke upućivala je i kasnije, a svake godine na dan sjećanja na stradale Talijane tijekom Drugog svjetskog rata, koje je kako tvrde talijanski desničari masakrirala jugoslavenska vojska, Meloni objavljuje poruke protiv Tita tvrdeći kako se slavi nekoga tko je naredio pokolj nad Talijanima, te da je njezina stranka predložila oduzimanje ordena Republike Italije Josipu Brozu Titu.[41]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ XV Legislatura della Repubblica italiana / Ufficio di Presidenza / Organi / Camera dei deputati - Portale storico. storia.camera.it. Pristupljeno 20. listopada 2021.
  2. ↑ Paola di Caro. 29. rujna 2020. Corriere della Sera (ur.). Giorgia Meloni al vertice dei conservatori Ecr: un'italiana alla guida di un grande partito dell'Ue. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  3. ↑ EU holds its breath as it waits to discover Giorgia Meloni's true political identity. the Guardian (engleski). 26. rujna 2022. Pristupljeno 27. rujna 2022.
  4. ↑ Meloni: Italy's far-right 'Christian mother' on brink of power. France 24 (engleski). 21. rujna 2022. Pristupljeno 27. rujna 2022.
  5. ↑ Chi è Luigi Di Maio, vicepremier e ministro del Lavoro del governo M5S-Lega. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2018. Pristupljeno 1. lipnja 2018.
  6. ↑ Gazzetta.it, ur. 5. kolovoza 2008. Dalla Turisini ai pugili: "I Giochi non si disertano". Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2008. Pristupljeno 23. siječnja 2009.
  7. ↑ Luca Telese, La Meloni: "Caro Fini, ecco perché non ti seguo"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. srpnja 2010. (Wayback Machine), Il Giornale
  8. ↑ politica - elezioni2014 Corriere della Sera. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2014. Pristupljeno 6. lipnja 2014.
  9. ↑ Elezioni amministrative 2016, risultati: Roma, Raggi (35%) al ballottaggio con Giachetti; Bologna-Torino, Pd non sfonda. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2016. Pristupljeno 6. lipnja 2016.
  10. ↑ Italy voters shift sharply, reward Meloni's far-right party. AP NEWS (engleski). 25. rujna 2022. Pristupljeno 26. rujna 2022.
  11. ↑ Italy elections: Giorgia Meloni's right-wing alliance ahead. BBC News (engleski). Pristupljeno 26. rujna 2022.
  12. ↑ Meloni, asse con Orban e sfida alla Lega: «La destra siamo noi». Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  13. ↑ Parties and Elections in Europe (engleski). Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  14. ↑ Galli della Loggia e la fantasiosa tesi di Giorgia Meloni leader di una destra moderna. Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  15. ↑ Meloni: "Difenderemo Dio, patria e famiglia e fatevene una ragione". Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  16. ↑ Unioni civili, Meloni: no a matrimonio tra persone stesso sesso e adozioni gay... Pristupljeno 10. lipnja 2022.
  17. ↑ Ernesto Menicucci. 12. svibnja 2016. Giorgia Meloni a #corrierelive: «Contro le unioni civili, ma da sindaco farò rispettare la legge». Corriere della Sera. Pristupljeno 17. svibnja 2020.
  18. ↑ Giorgia Meloni. Il secolo XIX. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2014. Pristupljeno 9. ožujka 2014.
  19. ↑ Meloni e Salvini sbagliano su Ius soli e cittadinanza automatica. Pristupljeno 10. lipnja 2022.
  20. ↑ Giorgia Meloni: "C'è un piano per destrutturare la nostra società attraverso i migranti". Pristupljeno 10. lipnja 2022.
  21. ↑ Copia archiviata. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2016. Pristupljeno 4. prosinca 2016.
  22. ↑ Giorgia Meloni: "Salvini ha chiuso i porti, io avrei fatto il blocco navale". Pristupljeno 10. lipnja 2022.
  23. ↑ FdI chiede reato 'estremismo islamico'. Pristupljeno 10. lipnja 2022.
  24. ↑ La Meloni a Marsciano partecipa al flash mob contro la Moschea. Pristupljeno 3. kolovoza 2022.
  25. ↑ La crociata del Veneto contro il burqa: "Vietatelo per legge in tutta Italia". Pristupljeno 3. kolovoza 2022.
  26. ↑ Reddito di cittadinanza, Meloni: "È il metadone dello Stato". Replica Orlando: "Non sa cos'è la povertà" - la Repubblica
  27. ↑ https://www.corriere.it/cronache/18_gennaio_26/proposta-giorgia-meloni-asili-nido-gratis-aperti-fino-sera-anche-d-estate-66a24cde-02b2-11e8-b05c-ecfd90fad4de_amp.html
  28. ↑ La proposta di Meloni: Asili nido gratis, aperti fino a sera e anche in estate
  29. ↑ Adnkronos. 29. travnja 2022. Fdi, Meloni lancia 4 priorità: "Mamma, mare, merito e marchio". Adnkronos. Pristupljeno 15. lipnja 2022.
  30. ↑ "Basta con le ipocrisie. È sempre legittima la difesa del rapinato". ilGiornale.it. Pristupljeno 7. prosinca 2018.
  31. ↑ Giorgia Meloni: "Tolleranza zero per stupratori di qualsiasi nazionalità o appartenenza politica" - Tusciaweb.eu
  32. ↑ https://www.primapaginanews.it/articoli/violenza-sulle-donne-meloni-o-castrazione-chimica-o-pena-base-40-anni-per-violentatori-seriali-e-pedofili-452608
  33. ↑ https://www.udinesetv.it/2022/03/29/ucraina-meloni-aumento-spese-militari-la-liberta-ha-un-costo/amp/
  34. ↑ Nato, Meloni: 'Posizione della destra è chiara. Dal 1948 siamo filo-atlantici'. Tiscali Notizie (talijanski). Pristupljeno 16. lipnja 2022.
  35. ↑ https://www.secoloditalia.it/2021/05/ue-meloni-incontra-a-madrid-santiago-abascal-totale-sintonia-tra-fdi-e-vox-per-rafforzare-ecr/amp/
  36. ↑ https://amp.globalist.it/politics/2021/05/29/vertice-a-varsavia-tra-meloni-e-i-peggiori-sovranisti-tanti-progetti-2081346.html
  37. ↑ https://www.secoloditalia.it/2019/11/parla-abascal-il-leader-di-vox-giorgia-meloni-e-forte-e-determinata-vinceremo-insieme
  38. ↑ https://www.adnkronos.com/meloni-vede-kaczynski-insieme-decisivi-nellue_3c1GGjwhVkz2w7QnqIe8V3/amp.html
  39. ↑ https://www.agenpress.it/polonia-andrzej-duda-vince-le-presidenziali-gli-auguri-di-giorgia-meloni/amp/
  40. ↑ Procurila stajališta nove talijanske kraljice ultradesnice o Hrvatskoj i Titu: 'Bit će da sam... Net.hr. 26. rujna 2022. Pristupljeno 27. rujna 2022.
  41. ↑ Giorgia Meloni. www.facebook.com. Pristupljeno 27. rujna 2022.

Literatura uredi

  • Francesco Giubilei. 2020. Giubilei Regnani (Roma-Cesena) (ur.). Giorgia Meloni. La rivoluzione dei conservatori. ISBN 978-88-98620821
  • Francesco Boezi. 2020. Gondolin (Verona) (ur.). Fenomeno Meloni. Viaggio nella «generazione Atreju». ISBN 978-88-98647767
  • Barbie Latza Nadeau, Femme Fascista: How Giorgia Meloni became the star of Italy's far right, in «World Policy Journal», svezak 35., broj 2, ljeto 2018., str. 14. – 21. (PDF).
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Giorgia_Meloni&oldid=6883298"