Godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu
Godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu (od 1994. do 2010. godine zvala se INA-ina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu), nagrada je koju su utemeljili 1994. godine INA i Hrvatski kulturni klub.
Sastoji se od priznanja, novčanog iznosa i skulpture (autora akademskog kipara Petra Barišića). Svrha joj je "dodijeliti priznanja autorima, kulturnim djelatnicima i ustanovama koje u inozemstvu promiču hrvatsku kulturu i svojim djelom svjedoče o duhovnom i kulturnom razvitku hrvatskog naroda ili svojim djelovanjem potiču kulturne sveze Hrvatske sa svijetom"[1].
Godine 2010. se zbog prestanka sudjelovanja INE prekinulo dodjeljivanje nagrade, a 2016. godine Hrvatski kulturni klub je zajedno s Gradom Zagrebom i Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport obnovio nagradu. Nagrada se od 2016. godine zove Godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu.[2]
DobitniciUredi
- 1994.: prof. Charles Béné (Francuska)[3]
- 1995.: akademik Ante Stamać i dr sc. Ivo Sanader[4]
- 1996.: prof.dr.sc. Branko Franolić (V. Britanija)[5]
- 1997.: prof. Vladimir Maleković (Hrvatska)[6]
- 1998.: akademik prof. dr. sci. Radoslav Katičić (Hrvatska)[7]
- 1999.: prof. Lady Jadranka Njerš Beresford Peirse (V. Britanija)[8]
- 2000.: prof. dr sc. Elisabeth von Erdmann-Pandžić (Njemačka)[9]
- 2001.: prof. dr sc. Dušan Karpatsky (Češka)[10]
- 2002.: prof. dr sc. István Lökös (Mađarska)[11]
- 2003.: prof. dr sc. Jan Jankovič (Slovačka)[12]
- 2004.: prof. dr sc. Viktor Žmegač[4]
- 2005.: Sveučilište u Navarri (Španjolska)[13]
- 2006.: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (Hrvatska)[14]
- 2007.: prof. dr sc. Mirjana Sanader, Marin Zaninović, akademik Nenad Cambi, Marina Miličević Bradač, Bruna Kuntić Makvić, Robert Matijašić, Marko Dizdar (Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju) (svi Hrvatska)[15]
- 2008.: prof. dr. hab. Wieslaw Borys (Poljska)[16]
- 2009.: prof. dr.sc. Leopold Auburger (Njemačka) i prof. dr.sc. Artur Rafaelovič Bagdasarov (Rusija)[1]
- Od 2010. do 2016. godine nije se dodjeljivala.
- 2015.: Školska knjiga[2]
- 2016.: Miro Gavran[17]
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 Večernji list: Auburger i Bagdasarov nagrađeni za promicanje hrvatske kulture, 25. listopada 2010., pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ 2,0 2,1 Školskoj knjizi godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu, skolskiportal.hr, 14. lipnja 2016., pristupljeno 7. veljače 2018.
- ↑ Prof. Charles Béné. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ 4,0 4,1 Dalje.com Ivica Kristović, Mirjani Sanader dodijeljena nagrada INA-e, 16. listopada 2008., pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ Prof. Branko Franolić. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Vladimir Maleković. Hrvatski plemićki zbor, Arhivirano iz izvornika 30. kolovoza 2013.,
- ↑ Vesna Kukavica. Napokon priznanje i u domovini. Dom i svijet, br. 254/1999., Arhivirano iz izvornika 19. sječnja 2009., preuzeto 3. studenoga 2010.
- ↑ Lady Jadranka Njerš-Beresford Peirse. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Elisabeth von Erdmann-Pandžić. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Hrvatsko-češko društvo Zagreb, pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ István Lökös. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Jan Jankovič. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Sveučilište u Navarri. INA, Arhivirano iz izvornika 25. rujna 2010.,
- ↑ Slobodna Dalmacija Željko Žutelija, LADO, naše blago, 7.-8. listopada 2007., pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ Novi list Nagrada Mirjani Sanader i suradnicima, 17. listopada 2008., pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ Vijenac, br. 407/2009. (uredništvo): Nagrađen Wieslaw Borys, 8. listopada 2009., pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ Zorana Vukić, Miro Gavran dobitnik je godišnje “Nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2016.godinu”, cro-kultura.com, 28. studenoga 2017., pristupljeno 7. veljače 2018.
Vanjske povezniceUredi
- INA Nagrada Ine za promicanje hrvatske kulture u svijetu (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 27. listopada 2011.)