Gojko Sušac (Blatnica, Mostar, 25. listopada 1941.Zagreb, 11. veljače 2014.) je bio hrvatski književnik iz BiH. Pisao je pjesme i eseje.

Bio je višestruki je sudionik hrvatske pjesničke manifestacije Dobrojutro, more.

Djela

uredi
  • Korijen, 1968.
  • Kuća i sjaj, 1973.
  • Zemaljsko ruho, 1983.
  • Brijeg i vjeđe, 1986.
  • Nebeski visak, 1988.
  • Znak, ime postojanja, 1988.
  • Bijelo brdo, 1992.
  • Biti na zemlji, 1995.
  • Jutarnja novost, 1997.
  • Svlak groma, šum svile, 2001. (ilustrirala Sanja Rešček)
  • Knjiga štita, 2005.
  • Ogrlica od inja, 2008.
  • Der Stamm alles Aufgehendem (izabrao i uredio Davor Šalat), na njemački preveo Boris Perić, 2010.

Djela je objavio u Republici, Forumu, Riječima, Mogućnostima.

Ušao je u nekoliko antologija književnosti na hrvatskom jeziku, među ostalim antologiju duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana prireditelja Vladimira Lončarevića.

Suprireditelj je antologije hrvatske ratne lirike iz BiH Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio (suprireditelj Šimun Musa).

Nagrade i priznanja

uredi

Ušao je u antologiju Skupljena baština priređivača prof. dr Stijepe Mijovića Kočana i antologiju hrvatskog pjesništva Żywe źródła urednice Łucje Danielewske koja mu je neke pjesme prevela na poljski jezik.

Izvori

uredi
  1. Hrvatsko slovo, 2. svibnja 2008., str. 9