Gospodarstvo Srbije

gospodarstvo države

Gospodarstvo Srbije predstavlja nacionalno gospodarstvo Republike Srbije. Riječ je o gospodarstvu koje je u razdoblju od 1945. do 1989. bilo centralističko plansko a činilo je dio zajedničkog gospodarstva Jugoslavije.

Gospodarstvo Srbije
Beograd financijski centar Srbije.
Valuta srpski dinar (RSD)
Fiskalna godina kalendarska godina
Gospodarske organizacije CEFTA, BSEC
Statistika
BDP (PPP) 106,6 milijardi USD (2017.)[1] ()
BDP rast 3% (2017. proc.)[1]
BDP per capita 15.200 USD (2017. proc.)[1]
BDP po sektoru poljoprivreda (9,8%), industrija (41,1%), usluge (49,1%) (2017. proc.)[1]
Inflacija (IPC) 3,4% (2017. proc.)[1]
Stopa siromaštva 8,9% (2014. proc.)[1]
Radna snaga 2,92 milijuna(2017. proc.)[1]
Radna snaga prem zanimanju 17,8% (poljoprivreda), 25,6% (industrija), 56,6% (usluge) (2016. proc.) [1]
Nezaposlenost 16% (2017. proc.)[1]
Glavna industrija automobilska, strojarska, vojna, kemijska i prehrambena industrija, osnovni metali, namještaj, odjeća, automobilske gume[1]
Trgovina
Izvoz 14,69 milijardi USD (2017. proc.)[1]
Izvozna dobraautomobili, željezo, čelik i drugi metalni proizvodi, oružje i streljivo, elektronički uređaji, guma, odjeća, pšenica, voće i povrće[1]
Glavni izvozni partneriItalija (14,6%), Njemačka (13,1%), BiH (8,3%), Rumunjska (5,7%), Rusija (5,4%)(2016. proc.)[1]
Uvoz 19,24 milijardi USD (2017. proc.)[1]
Uvozna dobrastrojevi i transportna oprema, goriva i maziva, kemijski proizvodi, sirovine, hrana, stoka
Glavni uvozni partneriNjemačka (12,9%), Italija (10,4%), Kina (8,4%), Rusija (7,9%), Mađarska (4,6%), Poljska (4,4%)(2016. proc.)[1]
Javne financije
Javni dug 30,6 milijardi USD (31. prosinca 2017.)[1]
Prihodi 16,25 milijardi USD [1]
Rashodi 16,93 milijardi USD (2015. proc.)[1]
Ekonomska pomoć
Glavni izvor
Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima

Najvažnije industrijske zone nalaze se u Beogradu te području uz zapadnu Moravu, između Užica na zapadu preko Čačka i Kraljeva do Kruševca i Niša na istoku.

Kratka povijest gospodarstva uredi

Razdobje 1990-ih uredi

Raspadom SFRJ dolazi do ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH zbog čega UN počinje provoditi ekonomske sankcije a zbog sukoba na Kosovu dolazi do zračnih napada NATO snaga 1999. godine. Ti faktori stvorili su goleme negativne posljedice na gospodarstvo koje je tijekom 1990-ih obilježeno hiperinflacijom i trgovinskom izolacijom. Tijekom same vojne agresije na susjedne zemlje u prvoj polovici 1990-ih, nacionalni BDP je sveden na svega 40% predratnoga. Spomenuto NATO-vo bombardiranje je dobrim dijelom uništilo prometnu infrastrukturu ali i postojeće industrijske pogone čime je procijenjena šteta iznosila više od stotinu milijardi dolara.

1993. godine Srbija s Crnom Gorom ulazi u povijest kao zemlja s najvišom stopom inflacije u svjetskim razmjerima a koja premašuje iznos od preko 300%. U razdoblju od svega tri godine (1990.1993.) porasla je stopa nezaposlenosti za 28% (sa 17 na 45%) dok su mnoge industrije propale. Tako je potkraj 1990-ih zatvoreno oko 20.000 industrijskih pogona koji su činili oko 1/3 ukupnog broja u zemlji. Također, izvoz je zbog ekonomskih sankcija smanjen za 3/4 dok se uvoz prepolovio.

Vlada tadašnje SR Jugoslavije pokušala je stabilizirati padajuće gospodarstvo određenim antiinflacijskim mjerama početkom 1994. Pomoću njih uveden je novi dinar s odnosom 1:1 prema njemačkoj marki, međutim, nastavak agresije na Hrvatsku i BiH je produbio gospodarsku krizu i produljio gospodarske sankcije. Jednim od najvećih gubitaka za zemlju pokazalo se iseljavanje više od četvrt milijuna mladih i obrazovanih ljudi koji su tijekom ratnih zbivanja emigrirali u zapadnu Europu, Australiju i SAD.

Razdobje nakon 1990-ih uredi

Oporavak gospodarstva započeo je nakon svrgavanja Slobodana Miloševića i njegova režima 2000. godine. Prošavši razdoblje teške ekonomske krize iz 1990-ih, srpsko gospodarstvo se početkom 2000-ih postepeno razvija modernizacijom i privatizacijom te se uključuje na vanjsko tržište. To čini sporazumom o slobodnoj trgovini s Rusijom, pristupanjem u CEFTA-u i dr. Time je došlo do određenih pomaka koji se u prvoj polovici 2000-ih vide u rastu BDP-a od 5,5% na godišnjoj razini.

Također, u zemlji je provedena privatizacija kako bankarskog sektora (koji je 70% u stranom vlasništvu) tako i nacionalog telekomunikacijskog operatera Telekoma Srbije koji je prodan norveškom Telenoru.

Gospodarstvo uredi

Industrija uredi

U Kragujevcu se nalazi koncern Crvena Zastava koji čini automobilsku i vojnu industriju. Budući da se u okolici Bora nalaze nalazišta bakra ondje je izgrađena i talionica tog metala dok je u Smederevu željezara. U beogradskoj prijestolnici nalaze se farmaceutska i obućarska industrija dok je proizvodnja keramike i stakla smještena u Aranđelovac odnosno Zaječar. Na području Vojvodine smještena je prehrambena industrija odnosno u gradovima Novi Sad, Subotica, Vršac i Zrenjanin.

Strojogradnja se većinom temelji na proizvodnji traktora i drugih poljoprivrednih strojeva u Rakovici, Zemunu, Novom Sadu i Subotici dok se u Kraljevu proizvode željeznički vagoni. Budući da su u Vojvodini otkrivena manja ležišta sirove nafte, u Pančevu i Novom Sadu se nalaze rafinerije za preradu tog energenta.

Automobilska industrija uredi

O važnosti automobilske industrije dovoljno govori činjenica da ona zauzima prvo mjesto u nacionalnom izvozu čineći 18% ukupnog izvoza.[2] Među najznačajnije automobilske proizvođače spadaju Fiat automobili Srbija (bivša Zastava Automobili), Ikarus i FAP. Ta grana industrije u Srbiji ima tradiciju dugu 70 godina a počeci su vezani uz 1939. kada je tvrtka Zastava Automobili započela s licencnom proizvodnjom Fiatovih automobila u Kragujevcu.[3]

Vojna industrija uredi

Vojna industrija Srbije jedna je od glavnih industrija u zemlji a ona uključuje proizvodnju oružja i streljiva a čine ju tvrtke Zastava Arms, PPU, Utva, Sloboda Čakak, Krušik Valjevo i dr. Zemlja ima dugu povijest proizvodnje oružja koja je zadržana i danas. Primjer tome je tadašnja Zastava Oružje koja je osnovana 1853. u Kragujevcu gdje je postojala ljevaonica topova. Tu si i FOMU odnosno današnji Prvi partizan Užice koji od 1928. proizvodi streljivo te UTVA čija proizvodnja zrakoplova (u to vrijeme zračnih jedrilica) datira iz 1937. Osim njih postoji i državna tvrtka Yugoimport SDPR koja je namijenjena uvozno-izvoznim poslovima oružja na inozemno i tuzemno tržište.

Zastava svoj proizvodni asortiman plasiran u preko 40 zemalja diljem svijeta dok PPU izvozi streljivo u vrijendosti preko stotinu milijuna dolara na godišnjoj razini.[4] Time je Prvi partizan tijekom 2016. bio treći najveći strani izvoznik streljiva na američkom tržištu, iza južnokorejske i talijanske konkurencije.[5]

Ipak, postoji i lošija strana a to je da je vojna industrija u velikim dugovima dok su proizvodni pogoni i oprema zastarjeli za današnju proizvodnju.[4] Zbog toga je Vlada Srbije odlučila ući u proces revitalizacije te industrije.[4]

Poljoprivreda uredi

Poljoprivreda je dugo vremena bila temelj nacionalnog gospodarstva dok je Vojvodina tradicionalno bila najvažnije poljoprivredno područje. Oko 36% površine je pod oranicama dok 21% otpada na livade i pašnjake. Preko 3/4 poljoprivrednog zemljišta je u privatnom vlasništvu dok se najviše uzgajaju kukuruz, pšenica, šećerna repa, suncokret, krumpir, lan te povrće i voće. Od voća prevladava uzgoj šljive, malina (1/3 svjetskog uzgoja), jabuka, breskvi i marelica. Zemlja je jedan od vodećih izvoznika smrznutog voća dok se na malenim površinama uzgajaju raž i zob.

Vinogradarstvo je razvijeno na Fruškoj gori, dijelovima Šumadije i južnom Pomoravlju. U zemlji je 53.000 ha pod vinogradima.

Stočarstvo uredi

U zemlji je razvijeno i stočarstvo, u prvom redu govedarstvo, ovčarstvo i svinjogojstvo. Ipak, Srbija bilježi trend smanjenja broja stoke.[6] Razlog tome je da se poljoprivredom uglavnom bave starci, opada broj stoke dok je mehanizacija zastarjela.[7] Zbog toga se stočni fond godišnje smanjuje za 3%.

Rudarstvo uredi

Srbija ima i znatna rudna bogatstva. Na sjeveru zemlje nalaze se ležišta ugljena dok su manja ležišta sirove nafte i zemnog plina otkrivena u Vojvodini. Također, u Srbiji se nalaze jedna od najvećih europskih nalazišta bakra (rudnici kraj Majdanpeka i Bora). Na sjeverozapadu zemlje se vadi željezna ruda a u okolici Krupnja antimon (1/10 svjetskih zaliha). U dolini rijeke Kolubare i istoku Srbije nalaze se lignit i bitumen. Također, postoje i manja nalazišta kroma, boksita i magnezita a među omalena rudna bogatstva spadaju i zlato, srebro, olovo, cink i nikal.

Osim rudnog, Srbija obiluje i šumskim bogatstvom te građevnim kamenom.

Turizam uredi

Zemlja ima veliki turistički potencijal jer se osim prirodnih ljepota ondje nalazi i mnogo kulturno-povijesnih spomenika te lječilišta i toplica u unutrašnjosti zemlje (Niška Banja, Vrnjačka Banja, Sokobanja i dr.). Tijekom 1990-ih prihodi od turizma su znatno opali kao i broj stranih gostiju.

Vanjska trgovina uredi

Srpski izvoz je uglavnom baziran na europsko tržište, odnosno na područje zapadne Europe i Balkana. Tako je izvoz u tim regijama tijekom 2016. godine činio preko 40% cjelokupnog izvoza.

U odnosu na izvoz, zemlja ostvaruje trgovinski deficit jer veličina uvoza premašuje izvoz. Prema procjenama CIA-inog Factbooka uvoz je za 2016. godinu iznosio 19,24 milijardi dolara. Najviše se uvozi iz Njemačke, Italije i Kine, gotovo 1/3 ukupnog uvoza.

Izvori uredi

  1. a b c d e f g h i j k l m n o p q r CIA Factbook Serbia. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2019. Pristupljeno 14. ožujka 2018.
  2. Auto-industrija za Srbiju kao IT
  3. AUTOMOBILSKA INDUSTRIJA
  4. a b c Vojne fabrike u dugovima, hale i oprema zastareli
  5. Ammo imports booming to keep up with gun sales
  6. Trend smanjenja broja stoke u Srbiji još uvijek nije zaustavljen. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2018. Pristupljeno 15. ožujka 2018.
  7. Stočarstvo u Srbiji na izdisaju

Vanjske poveznice uredi