Govori Hrvata iločkoga područja

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Dijalekti štokavskog narječja:
	Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Govori Hrvata okolice Pečuha; ; Istočnohercegovačko-krajiški Dubrovački; Žumberački; ;
	Istočnoštokavski dijalekti: Zetsko-južnosandžački dijalekt; Šumadijsko-vojvođanski dijalekt; Kosovsko-resavski dijalekt;
	Prijelazni govori: Iločki; Bokeljski; Rekaški; Karaševsko-svinjički; Janjevačko-letnički; ; uredi

Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili novoštokavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se osim u Hrvatskoj nalazi i u područjima (nestajajućim enklavama) po Vojvodini u Srbiji.
Glavne karakteristike prijelaza (u vojvođansku novoštokavsku ekavicu) su;

ekavski refleks jata
gubljenje i zamjena suglasnika [x]
uklanjanje zijeva kontrakcijom ili umetanjem suglasnika (reko, jedanajst)
djelomično provođenje druge palatalizacije (momci, na nogi)
disimilacija nekih nazala (mlogo, tavno)
štakavizam (prišt, zviždit)
novoštokavska akcentuacija (uz znatna odstupanja)

hrvatski dijalekti i lokacija iločkih govora i izvan Hrvatske

Pri tome nedostaju;

otvoreniji izgovor vokala o i e
nema karakterističkog izgovora [š], [ž], [č] i [dž]
nema različitih elizija i redukcija nenaglašenih vokala
nema razvoja zvučnih suglasnika na kraju riječi u poluzvučne

Značajke slavonskog dijalekta bi bile;

ikavizmi u nekim rječima (npr. vidit)
gubljenje ili zamjena suglasnika [x]
[l] na kraju riječi i sloga kod imenica i pridjeva obično ostaje nepromijenjen
sporadično mujiranje [l] ispred i ([gljista], [željiti]
disimilacija nazala (guvno)
djelomično provođenje 2. palatalizacije
glagoli tipa maknit

Dijalekt ne pripada slavonskom jer;

štakavizam
nema više protetskog [j]
nema dominantne ikavske zamjene jata
nema starijih oblika lokativa, dativa i genitiva množine

Od tuđica su dosta česti turcizmi, a pojavljuju se i njemačke, latinske i druge strane riječi. Govornici dijalekta su srijemski i banatski Šokci.

Izvori uredi

Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.