Wikipedija

Građanski rat u Mozambiku

Građanski rat u Mozambiku bio je građanski rat koji je u Mozambiku izbio 1977. godine, dvije godine poslije rata za neovisnost Mozambika.

Građanski rat u Mozambiku

Ruševine Luaba
Vrijeme 30. svibnja 1977. – 4. listopada 1992.
Lokacija Narodna Republika Mozambik
Ishod Rimski opći mirovni sporazum
višestranački izbori 1994.
Raspoređivanje ONUMOZ-a u Mozambiku
Sukobljeni
FRELIMO
Zimbabve
Tanzanija
Potpora: Malavi[1]		 RENAMO
Potpora: Rodezija
Južnoafrička Republika
Malavi[1]
Izrael[2]
Vođe
Samora Machel †
Joaquim Chissano
Robert Mugabe
Julius Nyerere 		André Matsangaissa †}
Afonso Dhlakama
Vojne snage
80.000[3]
20.000[3]
6.000[4]		 oko 20.000[3]
Posljedice
nepoznato
296 vojnika i 24 pilota poginula (1984. – 1990.)
Malavi +100 poginulih[1]		 nepoznato
Ukupno mrtvih: oko milijun (uključujući smrti od gladi)

Bio je sličan građanskom ratu u Angoli jer su oba rata bila rat preko posrednika u hladnom ratu i oba su izbila netom su se osamostalile od Portugala. Mozambik je bio portugalska kolonija. Vladajućoj stranci Front oslobođenja Mozambika (FRELIMU) i nacionalnim vojnim snagama[5] (FAM), nasilno se od 1977. suprotstavila organizacija Mozambički nacionalni otpor (RENAMO) koju je financirala Rodezija pod vlašću bjelačke manjine i poslije aparthajdska Južnoafrička Republika. Milijun je ljudi poginulo u borbama i od gladi; pet milijuna ljudi je raseljeno,[6][7] mnogi su ostali amputiranih udova zbog nagaznih mina, zaostalih iz rata koji je uništavao Mozambik sljedeća dva desetljeća. Borbe su prestale 1992. godine. Okončan je Rimskim općim mirovnim sporazumom. Pregovore je vodila Zajednica sv. Egidija uz potporu UN-a. UN-ove mirotvorne snage za Mozambik ONUMOZ jačine 7500 ljudi stigle su u Mozambik i nadgledale dvogodišnji prijelaz u demokraciju. 2400 unutarnjih promatrača također je došlo radi nadziranja izbora održanih 27. – 28. listopada 1994. godine. Posljednji ONUMOZOV kontingent otišao je u prvom dijelu 1995. godine. Do tada je građanski rat prouzročio više od milijun mrtvih i preko pet milijuna rasljenih osoba i izbjeglica, a od ukupno 13-15 milijuna stanovnika.[6][7] Prvi višestranački izbori održani su 1994. godine. Nažalost, travnja 2013. godine, nakon više od dvadeset godina mira, izbio je ustanak RENAMA i trajao do rujna 2014., a nastavio se ožujka 2015. i traje do danas, uz brojne nove poginule.[8][9]

Mine uredi

Mozambik je poslije rata ostao zagađen minama koje su godinama i poslije rata osakatile i ubile brojne civile. Broj žrtava od mina bio je preko nekoliko stotina tisuća ozlijeđenih i mrtvih godišnje. Skupina za razminiranje HALO Trust koju financiraju SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo razminirala je Mozambik od 1993. godine. Novačila je lokalne radnike radi uklanjanja nagaznih i poteznih mina posijanih diljem zemlje. Četiri su HALOVA radnika poginula u akciji čišćenja Mozambika od mina. Rujna 2015. zemlja je konačno očišćena od mina i radi ceremonije zadnja mina za koju se znalo namjerno je detonirana.[10]

Izvori uredi

  1. ↑ a b c Afrikka (PDF) (engleski). Nordic Journal of African Studies. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. svibnja 2013. Pristupljeno 21. veljače 2017.
  2. ↑ (eng.) Beit-Hallahmi, Benjamin. The Israeli connection: Whom Israel arms and why, str. 65. IB Tauris, 1987.
  3. ↑ a b c Our work | Conciliation Resources (engleski). C-r.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2006. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
  4. ↑ (eng.) Bulletin of Tanzanian Affairs No 30, May 1988, str. 14
  5. ↑ Armed Forces of Mozambique (PDF) (engleski). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. kolovoza 2016. Pristupljeno 21. veljače 2017.
  6. ↑ a b Mozambique (engleski). State.gov. 4. studenoga 2011. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
  7. ↑ a b MOZAMBIQUE: population growth of the whole country (engleski). Populstat.info. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2017. Pristupljeno 4. ožujka 2012.
  8. ↑ BBC News - Mozambique rivals Dhlakama and Guebuza sign peace deal. BBC News (engleski). Pristupljeno 22. listopada 2014.
  9. ↑ (eng.) https://www.academia.edu/19787524/Provincial_Autonomy_The_Territorial_Dimension_of_Peace_in_Mozambique
  10. ↑ Smith, David. 17. rujna 2015. Flash and a bang as Mozambique is declared free of landmines. The Guardian (engleski). Pristupljeno 17. rujna 2015.
  • (eng.) Cabrita, Joao M.: Mozambique: The Tortuous Road to Democracy (Palgrave, 2000).
  • (eng.) Cahen, Michel: "Dhlakama E Maningue Nice!": An Atypical Former Guerrilla in the Mozambican Electoral Campaign[neaktivna poveznica], Transformation, No. 35, 1998.
  • (eng.) Gersony, Robert: Report of Mozambican Refugee Accounts of Principally Conflict-Related Experience in Mozambique, U.S. Department of State, 1988.
  • (eng.) Igreja, Victor 2007: The Monkey's Sworn Oath. Cultures of Engagement for Reconciliation and Healing in the Aftermath of the Civil War in Mozambique. https://openaccess.leidenuniv.nl/handle/1887/12089
  • (eng.) Juergensen, Olaf Tataryn. 1994. Angonia: Why RENAMO?. Southern Africa Report Archive
  • (eng.) Lohman, Major Charles M.; MacPherson, Major Robert I. (7 June 1983). "Rhodesia: Tactical Victory, Strategic Defeat" (pdf). War since 1945 Seminar and Symposium (Quantico, Virginia: Marine Corps Command and Staff College). Retrieved 19 October 2011.
  • (eng.) Young, Lance S. 1991. Mozambique's Sixteen-Year Bloody Civil War. United States Air Force
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Građanski rat u Mozambiku

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Građanski_rat_u_Mozambiku&oldid=6852554"