Grgur Peštalić

Fra Grgur Peštalić (Baškut, 27. lipnja 1755. - Baja, 1. veljače 1809.) je bački hrvatski književnik. Pisao je pjesme, a pisao je i filozofska djela[1]. Dugo se vremena smatralo da je prvi književnik među bunjevačkim Hrvatima.

UZ Emerika Pavića, najznačajniji je predstavnik hrvatske književnosti konca 18. i početka 19. stoljeća na ikavici u ugarskom Podunavlju.
Bio je dijelom franjevačkog budimskog kulturnog kruga, zajedno sa Lovrom Bračuljevićem, Grgurom Čevapovićem, Marijanom Jaićem, Matijom Petrom Katančićem, Mihajlom Radnićem, Stjepanom Vilovim te prije navedenim Emerikom Pavićem.[2].

Hrvatski je jezik nazivao slovinskim [3]. U nekim ga se nastavnim programima smatra i prethodnikom hrvatskog preporoda na području južne Ugarske [4].

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Izvori i referenceUredi

  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  1. Prilozi (Arhivirano 12. lipnja 2007.) Ante Sekulić: Grgur Peštalić i njegova filozofska djela
  2. Croatica Kht. Povijest Hrvata u Mađarskoj]
  3. Zvonik (Arhivirano 9. ožujka 2008.) Jezik i pravopis Bunjevaca i Šokaca
  4. Oktatási és Kulturális Minisztérium Kerettanterv - a horvát kisebbségi oktatáshoz/Okvirni program hrv. jezika i književnosti za dvojezične škole (*.doc datoteka, 677 kB)

Vanjske povezniceUredi


    Nedovršeni članak Grgur Peštalić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.