Grigor Vitez

Hrvatski pjesnik
Ovo je glavno značenje pojma Grigor Vitez. Za nagradu nazvanu po ovom književniku pogledajte Grigor Vitez (nagrada).

Grigor Vitez, pravim imenom Grigorije Vitez, (Kosovac kraj Okučana, 15. veljače 1911.Zagreb, 23. studenoga 1966.), bio je hrvatski pjesnik, dječji pisac i prevoditelj.[1][2][3][4]

Grigor Vitez

Puno ime Grigorije Vitez
Rođenje 15. veljače 1911., Kosovac
Smrt 23. studenoga 1966., Zagreb
Zanimanje pjesnik
Teme dječje pjesništvo
Supruga(e) Elizabeta Perlik
Djeca Olga Vitez Babić
Portal o životopisima

Smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.[5] Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima. Djeca se kroz svoje školovanje mogu često susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.[6][7] Grigor Vitez dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuća u književnosti za djecu.

Životopis uredi

Podrijetlo uredi

Grigor Vitez rodio se 15. veljače 1911. godine pod imenom Grigorije u srpskoj obitelji, kao dijete Ane i Teodora Viteza.[8] O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi Ahmeta Hromadžića "Dječji pisci o sebi". Majka Grigora Viteza prezivala se Milosavljević, a njezini su preci došli u Slavoniju iz Bosne krajem 17. stoljeća. S očeve strane preci su došli iz sjeverne Dalmacije, iz Ravnih kotara ili Bukovice, a nosili su prezime Alavanja.[9] Jedan od Alavanja koji je došao u okučanski kraj od Marije Terezije dobio je počasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime.[10]

Djetinjstvo, obrazovanje i posao učitelja uredi

Odrastao je u tipičnom slavonskom multietničkom selu. Njegova obitelj bila je mnogočlana i bavili su se zemljoradnjom. Imao je dva starija brata (Joco i Savo) i jednog mlađeg (Pero). Bez oca je ostao kao predškolarac, pred početak Prvog svjetskog rata. Osnovnu školu završio je u Okučanima, a gimnaziju u Novoj Gradiški. Prve dvije pjesme napisao je kao maturant. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća, upisao je učiteljsku školu u Pakracu, nakon koje je stekao zvanje učitelja. Prvo radno mjesto kao učitelj imao je u selu Slobodna Vlast pokraj Đakova, nakon čega dobiva premještaj u Voćin, gdje upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik, te se tu i vjenčavaju.[10]

Drugi svjetski rat i razdoblje do smrti uredi

Početkom Drugog svjetskog rata, dobiva premještaj u Gornji Vakuf, a nakon toga u Golince pokraj Donjeg Miholjca. Nedugo zatim, pridružuje se partizanima, kojima je vodio učiteljske tečajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u školama. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu, te kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1957. pokreće knjižnicu "Vjeverica", u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina 20. stoljeća bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. 60-ih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo. Kralježnica mu je bila nepovratno oštećena. I pokraj toga, stvarao je prikovan za krevet. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a pokopan je u rodnom Kosovcu.[10]

Stvaralaštvo uredi

Pisao je poeziju za djecu i odrasle (Sto vukova, Kad bi drveće hodalo, Gdje priče rastu), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: Pjesme, Naoružane ruže, Povjerenje života i Kao lišće i trava. Njegove pjesme prevođene su na gotovo sve europske jezike.[5]

Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Postoji Nagrada "Grigor Vitez" koja se od 1967. godine dodjeljuje piscu i ilustratoru najbolje knjige za djecu u godišnjoj produkciji.[11]

Djela uredi

Nepotpun popis:

  • San boraca u zoru, Nakl. Navod Hrvatske, Zagreb, 1948.
  • Pjesme, Zora Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, Zagreb, 1950.
  • Naoružane ruže, Kultura, Zagreb, 1955.
  • Vesele zamke, Mladost, Zagreb, 1955.
  • Prepelica, Prosvjeta, Zagreb, 1956.
  • Lirika o Slavoniji, urednik, Slavonija danas, Osijek, 1956.
  • Povjerenje životu, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1957.
  • Sto vukova, i druge pjesme za djecu, "Svjetlost", Sarajevo, 1957. (1987.; 1990.)
  • Perzijske bajke, Mladost, Zagreb, 1958.
  • Kad bi drveće hodalo, Mladost, Zagreb, 1959. (1990.; Mozaik knjiga, 2015.)
  • Kao lišće i trava: pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1960.
  • Maksimir, Mladost, Zagreb, 1960.
  • Iza brda plava: izbor pjesama za djecu, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
  • Hvatajte lopova, "Svjetlost", Sarajevo, 1964.
  • Gdje priče rastu, Mladost, Zagreb, 1965. (1978.)
  • Zekina kuća, Mladost, Zagreb, 1965.
  • Nevidljive ptice, Mozaik knjiga, 2002.

Izvori uredi

  1. Vitez, Grigor - Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  2. Vitez, Grigor - Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  3. Vitez, Grigor - enciklopedija.lzmk.hr - Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  4. Grigor Vitez biografija - Biografija.com. Pristupljeno 4. srpnja 2017.
  5. a b Hrvatska enciklopedija: Vitez, Grigor, preuzeto 22. rujna 2013.
  6. Grigor Vitez biografija - Lektire.hr. Pristupljeno 10. srpnja 2016.
  7. Grigor Vitez: Gdje priče rastu. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2016. Pristupljeno 10. srpnja 2016.
  8. Brešić, Vinko, Autobiografije hrvatskih pisaca, AGM, Zagreb, 1997., ISBN 953-174-038-0, str. 1007.
  9. ImeHrvatsko.net: Prezime Alavanja, pristupljeno 1. rujna 2016.
  10. a b c Rašeljka Zemunović, Telegram.hr: Nagovorili smo kćer Grigora Viteza da prvi put u životu javno ispriča intimnu priču o svom velikom tati, pristupljeno 25. srpnja 2016.
  11. Moderna vremena Grigor Vitez Kad bi drveće hodalo Nakladnik: Mozaik knjiga 06/2015., (pristupljeno 25. veljače 2018.)

Vanjske poveznice uredi

Sestrinski projekti uredi

 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Grigor Vitez

Mrežna mjesta uredi