Guido Del Mestri

Guido Del Mestri (Banja Luka, 13. siječnja 1911.Nürnberg, 2. kolovoza 1993.) je bio talijanski kardinal, trostruki doktor znanosti i apostolski nuncij Svete Stolice. Koliko je poznato, on je prvi kardinal Katoličke crkve rođen na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.

Njegova Uzoritost
Guido Del Mestri
Apostolski nuncij u Njemačkoj
Kardinal Guido Del Mestri
Kardinal Guido Del Mestri

Grb kardinala Del Mestria
Rođen 13. siječnja 1911.
Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Umro 2. kolovoza 1993.
Nürnberg, Njemačka
Svećenik 11. travnja 1936.
Nadbiskup 31. prosinca 1961.
Prethodne službe Apostolski nuncij u Njemačkoj, Apostolski delegat u Meksiku, Apostolski pro-nuncij u Kanadi
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Djetinjstvo u Banjoj Luci uredi

Dolazi iz plemićke obitelji Medea. Rođen je 13. siječnja 1911.Banjoj Luci u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila dijelom Austro-Ugarske. Roditelji su mu grof Gian Vito Del Mestri i barunica Marianna de Grazia. Kršten je u župnoj crkvi Svetog Ante na Petrićevcu gdje su živjeli njegovi roditelji. Već od djetinjstva u kući je govorio hrvatski, talijanski i njemački jezik.[1]

Trostruki doktor uredi

Školovanje je započeo u Banjoj Luci, pohađao je gimnaziju u Kalksburgu kod Beča i to kao kandidat Banjolučke biskupije,[2] dok je teologiju studorao na u Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je 1932. doktorirao iz filozofije, 1937. iz teologije, a 1940. iz kanonskog prava.[3] Za vrijeme studija boravio je u Papinskom rimskom zavodu Capranica. Od 1937. do 1940. studirao je diplomaciju pri Papinskoj crkvenoj akademiji. Govorio je hrvatski, talijanski, njemački, engleski, francuski, rumunjski i latinski jezik.

Diplomatska služba uredi

11. travnja 1936. kardinal Francesco Marchetti Selvaggiani ga je zaredio za svećenika. Kao svećenik djeluje u diplomaciji Svete Stolice u Beogradu, Bukureštu, Damasku, Jakarti, Bad Godesbergu i Nairobiu. 6. listopada 1951. postaje prelat Njegove Svetosti pape Pia XII.

Izabran je naslovnog nadbiskupa Tuscamie (današnji Alžir) 28. listopada 1961. te je zaređen 31. prosinca iste godine, u Nairobiju (Kenija). Posvetio ga je kardinal Laurean Rugambwa.

Od 1962. do 1965. sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru. 9. rujna 1967. imenovan je apostolskim delegatom u Meksiku, a 20. lipnja 1970. pro-nuncijem u Kanadi. Bio je imenovan apostolskim nuncijem u Njemačkoj upravo nakon razdoblja Ostpolitik-a (1975.-1984.). U diplomaciji ostaje pune 44 godine, od 1940. do 1984. kada je umirovljen.

Ivan Pavao II. imenuje ga kardinalom uredi

Papa Ivan Pavao II, uzdigao ga je na čast kardinala na konzistoriju održanom 28. lipnja 1991. i naslovnikom crkve Svetog Eustahija u Rimu. 

Umro je u Nürnbergu 2. kolovoza 1993. u dobi od 82 godine. Grob mu se nalazi na brdu Medea, uz crkvu Svetoga Ante.

Unatoč velikoj izobrazbi i ugledu uvijek je ostao skroman i pokazao se pravim dobročiniteljem svije Banjolučke biskupije.[2]

Biskupsko rodoslovlje uredi

 
Kardinalov grob u blizini crkve Sv. Ante na brdu Medea u Italiji.
 
1979. - Guido Del Mestri (lijevo) s Lotharom Späthm.
  • Kardinal Scipione Rebiba
  • Kardinal Giulio Antonio Santorio
  • Kardinal Girolamo Bernerio, O.P.
  • Nadbiskup Galeazzo Sanvitale
  • Kardinal Ludovico Ludovisi
  • Kardinal Luigi Caetani
  • Kardinal Ulderico Carpegna
  • Kardinal Paluzzo Paluzzi Altieri degli Albertoni
  • Papa Benedikt XIII., O.P.
  • Papa Benedikt XIV.
  • Papa Klement XIII.
  • Kardinal Bernardino Giraud
  • Kardinal Alessandro Mattei
  • Kardinal Pietro Francesco Galleffi
  • Kardinal Giacomo Filippo Fransoni
  • Kardinal Carlo Sacconi
  • Kardinal Edward Henry Howard
  • Kardinal Mariano Rampolla del Tindaro
  • Kardinal Rafael Merry del Val y Zulueta
  • Kardinal Arthur Hinsley
  • Nadbiskup David Mathew
  • Kardinal Laurean Rugambwa
  • Kardinal Guido Del Mestri[4]

Apostolska sukcesija uredi

  • Nadbiskup James Joseph Komba (1962.)
  • Biskup Cipriano Biyehima Kihangire (1963.)
  • Biskup José López Lara (1968.)
  • Biskup Bernard Hubert (1971.)
  • Nadbiskup Alphonsus Liguori Penney (1973.)
  • Biskup Louis-de-Gonzague Langevin, M.Afr. (1974.)

Bilješke uredi