Gustav Fleischer

Gustav Fleischer (Bjelovar, 1856. - Bjelovar, 1913.) - hrvatski kemičar, pedagog, novinar i kulturni djelatnik. Objavio je prvi tekst o povijesti kemije na hrvatskom jeziku.

ObiteljUredi

Član je ugledne bjelovarske obitelji Fleischer. Njegov otac Alojzije Fleischer doselio se u Bjelovar iz Mađarske ili Češke. Nije Hrvat po nacionalnosti, ali vrlo brzo se asimilirao i dao velik doprinos kulturnom razvitku Bjelovara. Alojzije Fleischer surađivao je s Ferdom Rusanom i Vatroslavom Lisinskim. Pomogao je opernom pjevaču Franju Staziću, da započne karijeru, tako što ga je preporučio Lisinskom za ulogu u prvoj hrvatskoj operi Ljubav i zloba. Gustavova majka je Ida Fleischer r. Matić, kći liječnika iz Bjelovara. Dva Gustavova mlađa brata rano su umrla, a treći brat Alojzije-Antonije Fleischer bio je glavnik urednik zagrebačkih novina Agramer Tagblatt i kolega Antuna Gustava Matoša. [1]

Školovanje i karijeraUredi

Gustav Fleischer završio je osnovnu školu i gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je na Tehničkoj visokoj školi u Grazu 1879. godine iz područja kemijskih znanosti. Položio je i dodatne predmete, kako bi mogao predavati sve predmete u gimnaziji. S njime je studirao Nikola Tesla. Nakon studija, vratio se 1879. godine u Bjelovar i predavao kemiju u gimnaziji. Upravitelj je i ravnatelj gimnazije u Bjelovaru od 1893. do smrti 1913. godine. [2] Zbog porasta stanovništva i razvoja grada, zauzeo se za gradnju nove zgrade gimnazije, koja je otvorena 1901. godine i koristi se i danas. Povećao je broj razreda u gimnaziji i uveo veliku maturu. Jedan je od osnivača bjelovarske Ženske stručne škole 1894. godine. Pisao je stručne radove u kojima se zalagao, da dječaci i djevojčice idu u iste škole, a ne odijeljene. Dao je doprinos osnivanju Glazbene škole u Bjelovaru 1898. godine.

Prevođenje i izdavanje knjigaUredi

Bavio se prevođenjem stručne literature i pisanjem radova iz područja pedagogije, kemije i matematike. U suradnji s Ferdom Wilbradom preveo je s njemačkog jezika za potrebe nastave "Naputak za metodično naučavanje anorganske lučbe" 1876. godine, te srednjoškolski udžbenik "Uvod u kemiju" 1881. godine. Napisao je prvi tekst iz povijesti kemije na hrvatskom jeziku pod nazivom "Nešto o alkimiji" 1888. godine. U tekstu je analizirao statove poznatih kemičara o alkemiji i dao svoje mišljenje. Zajedno s Josipom Mencinom objavio je udžbenik "Čitanka za šegrtske škole" 1890. godine. Surađivao je u nastanku "Deutsche Encyklopedie". Objavio je "Rječnik narodnih imena ljekarija" 1893. godine. U nastanku djela surađivao je s tridesetak ljekarnika iz Hrvatske, BiH i Srbije. Djelo je važan doprinos razvoju naziva ljekarničkih pripravaka i ljekovitih biljaka na hrvatskom jeziku. Preveo je knjigu "Uputu u kemiju" 1912. godine njemačkog nobelovca Wilheima Ostwalda. [3] Prijevod je važan doprinos razvoju kemijskih naziva na hrvatskom jeziku. Ostwald je na njemačkom jeziku osmislio anionsku nomenklaturu kiselina, a Fleicher je napravio prilagodbu za hrvatski jezik.

NovinarstvoUredi

Bavio se novinarstvom. Osmislio je i izdavao list "Tumač" za učitelje osnovnih i srednjih škola 1884. godine. Godinu dana kasnije, nastao je novi list "Hrvatski učitelj", kojeg je izdavao sa Stjepanom Njemčićem. U suradnji s uglednim Bjelovarčanima toga vremena, pokreće list "Bjelovarsko-križevački" 1891. godine. List je postojao do 1919. godine. Bio je jedan od najboljih hrvatskih regionalnih listova toga doba. Gustav Fleischer bio je glavni urednik od osnivanja do 1907. godine.

Kulturni radUredi

Napisao je skladbu "Košutica". Izvedena je kao pozdrav prilikom posjeta austrijskog cara Franje Josipa I. u Bjelovar 12. rujna 1888. godine. Car ga je primio u audijenciju prilikom posjeta i dao mu priznanje.

Bio je učitelj pjevanja, zborovođa i tajnik u Hrvatskom pjevačkom društvu "Dvojnice", koje se danas zove HORKUD Golub. Svirao je nekoliko glazbenih instrumenata.

Naslikao je nekoliko slika s motivima mrtve prirode i prolaznosti. Jedna od kćeri Ida, bila je amaterska slikarica.

Bavio se humanitarnim radom. Bio je predsjednik "Društva za podupiranje siromašnih učenika Realne gimnazije" u Bjelovaru. Nakon njegove smrti nastala je "Zaklada Gustav Fleischer" pripojena spomenutom društvu. Darovao je mnogo knjiga za bolničku te učiteljsku knjižnicu.

Bio je konzervator Zemaljskog povjereništva za očuvanje historijskih i umjetničkih starina u Hrvatskoj i Slavoniji. Radio je arheološka istraživanja.

Vjenčao se s Baricom r. Grahovac, učiteljicom i ravnateljicom ženske osnovne škole u Bjelovaru. Imali su četvero djece. Dva unuka Raoul Sabljak i Aleksandar Johanides istaknuli su se kao stručnjaci u gradnji hidroelektrana i industriji.[4]

IzvoriUredi

  1. Inga Lisac: Obitelj Fleischer u kulturnom životu Bjelovara, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru 2007.
  2. Snježana Paušek Baždar: Kemijski rad Gustava Fleischera, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2007.
  3. Snježana Paušek Baždar: Fleischerova gledišta o razvitku alkemije, Prilozi, Zagreb 2006.
  4. http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=371521