Hallov učinak

Hallov učinak ili Hallov efekt (po E. H. Hallu koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj metalnoj ili poluvodičkoj pločici kojom teče električna struja gustoće Jx, pod djelovanjem okomitog magnetskog polja indukcije Bz, stvaranja transverzalnog električnog polja jakosti:

Pojašnjenje Hallovog učinka: Na crtežu A Hallova sonda na gornjoj strani ima negativan električni naboj (simboliziran plavom bojom) i pozitivan naboj na dnu (crvena boja). Na crtežima B i C električno i magnetsko polje su obrnuti, tako da je polarizacija naboja obrnuta. Na crtežu D oba su polja obrnuta, tako da je opet ista polarizacija kao u crtežu A. Legenda: 1. elektroni, 2. Hallova sonda, 3. magnet, 4. magnetsko polje, 5. izvor električne struje.
Hallov učinak i silnice električne struje kod tankog električnog vodiča.

(RH je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnog električnog napona. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni koordinatni sustav, Hallov učinak je normalan (konstanta RH je negativna). U obratnom slučaju (konstanta RH je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za poluvodiče, a slabiji za električne vodiče. Objašnjenje anomalnog Hallovog učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične elektromagnetske teorije. Protumačila ga je tek kvantna teorija čvrstih tijela.

Hallov pretvarač ili Hallov generatorUredi

Hallov pretvarač ili Hallov generator izveden je na temelju Hallovog učinka, a primjenjuje se u mjernoj i računalnoj tehnici: za mjerenje jakosti magnetskog polja reda 10–5 A/m do reda 105 A/m, za pretvorbu neelektričnih veličina u električne, analizu spektra električnih i magnetskih signala, mjerenje razlike faza, istraživanje magnetskih tokova, pretvorbu signala i slično.

Kvantni Hallov učinakUredi

Kvantni Hallov učinak ili kvantni Hallov efekt je odstupanje Hallovog otpora od linearne ovisnosti o jakosti magnetskoga polja pri Hallovom učinku u ekstremnim uvjetima. Uočio ga je K. von Klitzing 1980. Pojavljuje se pri magnetskoj indukciji većoj od 10 T, temperaturi manjoj od 1 K i ograničenosti gibanja elektronskog plina na dvije dimenzije, to jest onemogućenosti gibanja elektrona u smjeru magnetskog polja. Za mjerenje kvantnog Hallovog učinka nužni su poluvodiči koji omogućuju smještanje slobodnih elektrona u vrlo tank sloj paralelan površini uzorka. Diskretne vrijednosti Hallovog otpora (Hallovi platoi) koje se opažaju u tim uvjetima ne ovise o materijalu uzorka i mogu se izraziti preko temeljnih prirodnih konstanti:

 

gdje je: q - racionalni broj, h - Planckova konstanta, e - elementarni električni naboj. [1]

IzvoriUredi

  1. Hallov efekt, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.


  Nedovršeni članak Hallov učinak koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.