Hamdija Pozderac

Bosanskohercegovački političar

Hamdija Pozderac (Cazin, 15. siječnja 1924.Sarajevo, 7. travnja 1988.), bosanskohercegovački sociolog i političar. Bio je jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih osobnosti 20. stoljeća. Smatra se ocem bošnjačke nacije i prvom žrtvom velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.[1] Brat je Hakiji i Sakibu Pozdercu.

Hamdija Pozderac
Hamdija Pozderac

16. potpredsjednik Predsjedništva
SFR Jugoslavije
trajanje službe
1987. – 1987.
Prethodnik Lazar Mojsov
Nasljednik Raif Dizdarević
3. član Predsjedništva SFR Jugoslavije
iz Bosne i Hercegovine
trajanje službe
1986. – 1987.
Prethodnik  Branko Mikulić
Nasljednik Mato Andrić
7. predsjedatelj Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine
trajanje službe
1982. – 1984.
Prethodnik  Nikola Stojanović (kao sekretar Centralnog komiteta SK BiH)
Nasljednik Mato Andrić
4. predsjednik Narodne skupštine
SR Bosne i Hercegovine
trajanje službe
1971. – 1974.
Prethodnik  Džemal Bijedić
Nasljednik Ratomir Dugonjić (kao predsjednik Predsjedništva SR BiH)
Rođenje 15. siječnja 1924., Cazin
Smrt 7. travnja 1988., Sarajevo
Politička stranka Savez komunista Jugoslavije
Zanimanje političar, sociolog

ŽivotopisUredi

 
Hamdija Pozderac
 
Hamdija Pozderac i Nijaz Dizdarević

Potječe iz muslimanske obitelji Mehmeda (Mehe) i Safije Pozderac. Imao je tri brata (Hakiju, Sakiba i Ismeta), te četiri sestre (Bekiru, Fatimu, Sadetu i Zuhru). Još za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja uključio se u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. U 8. krajiškoj narodnooslobodilačkoj udarnoj brigadi bio je sekretar bataljonskog i brigadnog komiteta SKOJ-a, a zatim član Oblasnog komiteta USAOJ-a i SKOJ-a za Bosansku krajinu. Početkom 1944. godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ Bihać.

Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Završio je Visoku partijsku školu u Moskvi, te Filozofski fakultet u Sveučilišta u Beogradu 1959. godine. Od 1961. godine predavao je opću sociologiju na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Od 1965. godine je bio član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SR BiH, a od 1971. do 1974. predsjednik Narodne skupštine Bosne i Hercegovine. Bio je član Izvršnog komiteta Centalnog komitete SKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva Centralnog komiteta SKJ i predsjedatelj Predsjedništva Centralnog komiteta SKBiH od 1982. do 1984. godine. Na kraju svoje političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ od 1986. do 1987. godine, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku zbog umiješanosti u Aferu Agrokomerc. Nakon toga se povukao iz političkog života SFR Jugoslavije.

Prve pukotine u bosanskohercegovačkom političkom bloku pojavljuju se pogibijom Džemala Bijedića 1977. godine. No, problemi za Bosnu i Hercegovinu počinju nakon smrti Josipa Broza Tita i skorog dolaska Slobodana Miloševića na vlast kao i njegove pozicije neograničene moći.

Već sljedeće godine počinje potkopavanje političkog jedinstva Bosne i Hercegovine. Godine 1987. dolazi do Afere Agrokomerc, koja je znatno pogodila rukovodstvo SR BiH. Poduzeće Agrokomerc izdavalo je mjenice bez pokrića. Fikret Abdić, Hakija Pozderac, Ibrahim Mujić i drugi su uhićeni pod optužbom kontrarevolucionarnog djelovanja prema članu 114. Kaznenog zakona SFRJ. Mediji u SR Srbiji opširno su izvještavali o toj aferi. Jedan od glavnih zagovarača, koji su zahtijevali ostavku Hamdije Pozderca, bio je Vojislav Šešelj. Hamdija Pozderac je podnio ostavku 12. rujna 1987. godine. Nakon što su njegova braća izgubila politički utjecaj, Sakib Pozderac koji je bio general Teritorijalne obrane BiH od 1986. do 1988. godine biva uklonjen se s položaja.

 
Hamdija Pozderac i Raif Dizdarević
 
Sahrana Hamdije Pozderca u Sarajevu

Uklanjanje Hamdije Pozderca sa političke scene SFR Jugoslavije, može se dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na ne mijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koja bi značila ukidanje autonomije za autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo. Često je bio meta velikosrpskih krugova, pa se smatra, da je bio žrtva političkog obračuna u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu, s jasnim ciljem slabljenja zemlje.[2] Tako je Vojislav Šešelj još 1979. napadao Hamdiju Pozderca, nakon što je navodno otkrio plagijat u jednom magistarskom radu. Šešelj je kasnije izjavio da je time želio skrenuti pozornost Centralnog komiteta SKJ od Nenada Kecmanovića.

  „To je bio način da pomognem Nenadu Kecmanoviću, protiv koga je krenula lavina optužbi iz Centralnog komiteta zbog njegovih napisa u beogradskom NIN-u, pa sam ja na taj način pravio neku ravnotežu i krenuo direktno na Hamdiju Pozderca, što je Hamdija i shvatio.[3]
( Vojislav Šešelj)

Hamdija Pozderac preminuo je 7. travnja 1988. godine u Sarajevu. Njegova smrt još uvijek se smatra nerazjašnjenom, pogotovo zbog događaja koji su uslijedili nakon njegove smrti kada je uslijedila takozvana afera Neum. Tada je uklonjen još jedan dio političara koji su tijekom 1970-ih i 1980-ih snažno radili na afirmaciji Bosne i Hercegovine.

Danas se sjećanje na Hamdiju Pozderca čuva i u nazivu jedne sarajevske ulice s njegovim imenom.

Rušenje PozdercaUredi

Hamdija Pozderac je podržao proces protiv "muslimanskih intelektualaca" iz 1983. godine, sa Alijom Izetbegovićem kao prvooptuženim. Interesantno je da je Pozderac označavan kao fundamentalista od istih srbijanskih desničara koji su pisali peticiju da se "muslimanski intelektualci" puste iz zatvora i da je Vojislav Šešelj koji ga je mrzio preko svoje izdavačke kuće "Srpska reč" tiskao Izetbegovićevu Islamsku deklaraciju.[4]

Godine 1987. Afera Agrokomerc je bila maska za udar na Hamdiju Pozderca. Proces protiv ravnatelja Agrokomerca Fikreta Abdića koji je obuhvatio i Hamdijinog brata Hakiju, uzdrmao je cijelu Jugoslaviju. Prema uputama iz Beograda, bosanskohercegovački su čelnici tražili da Hamdija podnese ostavku, što je odbijao, tvrdeći da nije kriv. Na pauzi sjednice Centralnog komiteta SKBiH na kojoj je Pozderac odbijao dati ostavku, pozvan je u ured predsjedavajućeg Milana Uzelca.

Nijaz Duraković je kobni dijalog opisao riječima: "Kada je izašao iz njegovog kabineta, Hamdija je bio blijed kao krpa i jedva je došao do govornice da bi rekao kako podnosi ostavku. Ne znam na koji je način Pozderac slomljen... Znam da je policija u to vrijeme prisluškivala većinu funkcionera. Uvjeren sam da su prisluškivali i Hamdiju. Tada sam se jedini put u životu stvarno prepao: ko stvarno vlada državom, ako se ne vjeruje prvom čovjeku te države?!"

Hakija Pozderac je neposredno pred početak rata novinaru Senadu Avdiću ispričao što se tog dana dogodilo u Sarajevu: "Toga dana sam bio kod Hamdije kući i dogovorili smo se da idemo ručati na Stojčevcu. Hamdija je rekao da će na petnaestak minuta skoknuti do Milana Uzelca. Bio je prilično veseo kada je otišao. Ali, nije se vratio ni za petnaest minuta, ni za sat, ni za dva, ni za tri. Nakon pet-šest sati vratio se sav skršen. Trebalo mu je pola sata da se sabere i ispriča šta se desilo. A desilo se to da ga je Uzelac optuživao za Agrokomercove mućke i vezu sa Fikretom (Abdićem). Kada bi Hamdo rekao da to nije tačno, Uzelac mu je puštao snimke razgovora. 'Pa bolan, Milane, jeste li vi to mene svugdje prisluškivali, i u kući, i u kabinetu u Beogradu, i u kafani?' 'Jesmo', odgovorio je Uzelac, 'svugdje smo te prisluškivali' 'I u hali?', pitao je Hamdo. 'I u hali' kazao mu je Uzelac. 'E pa nađi tu traku iz hale da čuješ kako pravi Krajišnik prdi!', rekao je Hamdija i napustio zgradu Centalnog komiteta."[5]

PriznanjaUredi

DjelaUredi

AutorUredi

  • Stvaranje i razvoj Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1975)
  • Prilog proučavanju nacionalnih odnosa i socijalističkog zajedništva (Sarajevo, 1978)
  • Nacionalni odnosi u socijalističkom samoupravnom društvu (Beograd, 1980)
  • U kontinuitetu revolucije (Sarajevo, 1980)
  • Dogovaranje i sporazumevanje u federaciji (Sarajevo, 1981)
  • Savez komunista vodeća snaga društva (Sarajevo, 1984)
  • U susret Trinaestom kongresu SKJ (Banja Luka, 1985)
  • O aktuelnim pitanjima političkog sistema (Beograd, 1985)
  • Od istorijske ka konkretnoj inicijativi: putevi osavremenjavanja, demokratizacije odnosa i efikasnosti djelovanja Saveza komunista u jugoslovenskom društvu (Sarajevo, 1986)
  • Državnost i nacionalnost BiH (Bihać, 2008)

O PozdercuUredi

  • Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca (Sarajevo, 2008) – Muhamed Filipović
  • Hamdija Pozderac - žrtva vremena (Sarajevo, 2010) – Safet Hrnjica

CitatiUredi

  „Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo... Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrješno ime, ali ćemo otvoriti proces..”
(Hamdija Pozderac u razgovoru s Titom o ustavnim reformama 1971. godine)
  „To zašto Muslimani nisu prije priznati kao nacija je isto da si me pitao zašto Kulin ban nije uveo samoupravljanje. A što se tiče imena, oni moćniji politički i umno od nas nam nisu dali ime ni Bosanac, a ni Bošnjak, a nama je bolan zemljače bilo važno da nas priznaju pod bilo kojim imenom i da nas u Ustav stave, a ime je lako promijeniti kada se za to stvore uslovi, to je stvar plebiscita i bit će lakše kasnije, kada se za to stvore uslovi, riješavati pitanje promjene imena, nego i imena i naroda i nacije zajedno i odjednom. Uostalom, samo ime i nije sada najvažnija stvar. Tebi je sada ime Alaga, ako bi promijenio ime, u naprimjer, u Mujaga, pošto je u nas Krajišnika i to ime veoma često, bili se time kod tebe išta promijenilo i bili se ti kao biće drukčije osjećao, kad se po tvom rodnom listu zna, ko si, šta si, ko ti je babo, a ko mater. Važno je šta se pod tim imenom podrazumijeva i šta to konačno znači, za jedan narod, tek onda kada se ozvaniči u Ustavu i u zakone unese. Eto vas mlađih, nastavite sa istraživanjima i dokazivanjima, moja generacija nije mogla više.[6]
(Hamdija Pozderac jednom studentu)
  „I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda i narodnosti koje žive u Bosni i Hercegovini, osiguravaju i ostvaruju u njoj svoj nacionalni identitet i punu afirmaciju nacionalnih vrijednosti. Upravo iz tih razloga, iako se Bosna i Hercegovina ne definira kao nacionalna država u klasičnom smislu, ona je i uistinu i nacionalna država i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane i za pripadnike drugih naroda i narodnosti koji žive na njenom tlu.”
(Hamdija Pozderac u glavnom referatu na proglašenju Ustava 1971. godine)
  „On mene mrzi zato što sam Musliman - rekao mi je - on mrzi naciju kojoj ja pripadam, on je nacionalist i to je suština.”
(Hamdija Pozderac o Vojislavu Šešelju, 1980.)

IzvoriUredi

Vanjske poveziceUredi

Prethodi: Potpredsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije
1987.1987.
Slijedi:
Lazar Mojsov Raif Dizdarević
Prethodi: Član Predsjedništva SFR Jugoslavije
iz Bosne i Hercegovine

1986.1987.
Slijedi:
Branko Mikulić Mato Andrić
Prethodi: Predsjedatelj Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista
Bosne i Hercegovine

1982.1984.
Slijedi:
Nikola Stojanović
(kao sekretar Centralnog komiteta SK BiH)
Mato Andrić
Prethodi: Predsjednik Narodne skupštine
SR Bosne i Hercegovine

1971.1974.
Slijedi:
Džemal Bijedić Ratomir Dugonjić
(kao predsjednik Predsjedništva SR BiH)