Hans Daniel Jensen

Hans Daniel Jensen (Hamburg, 25. lipnja 1907. – Heidelberg, 11. veljače 1973.), njemački nuklearni fizičar . Bio je profesor u Heidelbergu od 1949. Objasnio je visoku stabilnost atomskih jezgri uvođenjem nuklearnoga kvantnog broja i time neovisno o M. Goeppert-Mayer postavio teoriju slojevite strukture atomske jezgre. Za taj rad dobio je 1963., zajedno s M. Goeppert-Mayer i E. P. Wignerom, Nobelovu nagradu za fiziku. [1]

Hans Daniel Jensen
Johannes Hans Daniel Jensen (1907–1973).jpg
Rođenje 25. lipnja 1907.
Hamburg
Smrt 11. veljače 1973.
Heidelberg
Narodnost Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Heidelbergu
Alma mater Sveučilište u Hamburgu
Poznat po Model ljusaka ili asimetričnost atomske jezgre
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1963.)

Model ljusakaUredi

 Podrobniji članak o temi: Atomska jezgra

 
Model tekuće kapljice atomske jezgre.

Model ljusaka opisuje jezgru atoma kao da je izgrađena od međusobno neovisnih ljusaka protona i neutrona djelomično analognih ljuskama koje opisuju raspored elektrona u atomu. Razvila ga je M. Goeppert-Mayer (1949.). Stabilnost jezgre ovisi o broju nukleona, a najstabilnije su jezgre punih ljusaka koje imaju magični broj protona i neutrona. One su i sferno simetrične. Nuklearna deformacija u modelu ljusaka je odstupanje jezgre od sferične ili osne simetrije; povezana je s kolektivnim gibanjima nukleona. Ona dovodi do pobuđenja valentnih nukleona, ali i do dinamičkih deformacija (vibracija) te statičkih deformacija (rotacija). Za razvoj modela deformiranih jezgri zaslužni su G. Alaga te A. N. Bohr, B. R. Mottelson i J. Rainwater.

IzvoriUredi

  1. Jensen, Hans Daniel, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.