Otvori glavni izbornik

Harmonika triestina (tal. Triestina: Tršćanka), u Istri poznata i kao trieština ili trieštinka[1], dijatonska harmonika koja se od 1862. izrađivala u Trstu u radionici A. Plonera (zbog čega se nazivala i plonerica[1]), a poslije i kod drugih majstora (G. Ladich, G. Miklavcich, V. Tominec i dr.). Poznata je i pod nazivom harmonika na batuniće.[2]

Lako je prenosivo i maleno glazbalo, najčešće s 25 dugmeta i 8 ili 12 basova. U Istri se počela svirati nakon Prvog svjetskog rata i ubrzo se udomaćila, osobito u sjevernim i zapadnim krajevima (područja Buzeta i Kopra). Ima oštar zvuk i namijenjena je uglavnom svirci za ples, poglavito plesovima iz alpskoga etnografskog prostora sjeverne Italije i Austrije, odnosno tirolskog kraja (mafrina, šete paši, marča, polka, valcer i dr.)

S vremenom su svirače na trieštini prihvatili i gunjci. U drugoj polovici 20. stoljeća u Istri su se pojavile novije harmonike i postupno zamijenile trieštine. Stoga je Kulturno umjetničko društvo »Istarski željezničar« pokrenulo 1989. specijalizirani festival posvećen oživljavanju i njegovanju svirke na trieštini Z armoniku v Roč, koji je postao međunarodnim.[2] Njezinoj popularnosti pridonijele su i emisije Radio Kopra, emitirane tijekom 1986. i 1987. godine.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Istrapedia članak: Trieština, autor: Đ. Križman-Zorić, istrapedia.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.)
  2. 2,0 2,1 Turistička zajednica Buzet Z Armoniku V Roč, www.tz-buzet.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.)
  3. R. Pernić, Meštri, svirci i kantaduri, istarski narodni pjevači, svirači i graditelji glazbala, Buzet 1997.