Hej, Slaveni, himnička pjesma slovačkog književnika Samuela Tomášika koju je pod naslovom Hej, Slováci napisao u Pragu 1834. na slovačkom jeziku; sadašnji naslov je iz 1838. godine (slk. Hej, Slované).

Iz početnice, 1944.

Poslije je prevedena na hrvatski, tako da ju Pjesmarica: Zbirka najpoznatijih i rado pjevanih hrvatski pjesama iz 1865. bilježi kao „Oj, Hrvati!”.[1] Ranije je bila poznata i pod nazivom Duh slavjanski, s početkom „O Iliri…”[2]


Instrumentalna izvedba.

Hej, Slaveni bila je himna SFR Jugoslavije. Poslije raspada SFR Jugoslavije bila je himna Savezne Republike Jugoslavije, te kasnije himna Srbije i Crna Gore pod nazivom Hej, Sloveni. Raspadom Srbije i Crna Gore tj. osamostaljenjem Crne Gore, Hej, Sloveni se prestala izvoditi.

Inačica pjesme iz Drugoga svjetskog rata veličala je kult ličnosti Josifa Staljina i Josipa Broza.[3]

Riječi

Hej, Slováci, ešte naša
slovenská reč žije
Dokiaľ naše verné srdce
za náš národ bije

Žije, žije, duch slovenský
bude žiť na veky
Hrom a peklo, márne vaše
proti nám sú vzteky!

Jazyka dar sveril nám Boh,
Boh náš hromovládny
Nesmie nám ho teda vyrvať
na tom svete žiadny

I nechže je koľko ľudí,
toľko čertov v svete
Boh je s nami: kto proti nám
toho parom zmetie

I nechže sa aj nad nami
hrozná búra vznesie
Skala puká, dub sa láme
a zem nech sa trasie

My stojíme stále pevne
ako múry hradné
Čierna zem pohltí toho,
kto odstúpi zradne!

Hej Słowianie, jeszcze nasza
Słowian mowa żyje
póki nasze wierne serce
za nasz naród bije

Żyje, żyje duch słowiański
i żyć będzie wiecznie
Gromy, piekło - złości waszej
ujdziem my bezpiecznie!

Dar języka zwierzył nam Bóg,
Bóg nasz gromowładny,
Nie śmie nam go tedy wyrwać
na świecie człek żadny.

Ilu ludzi, tylu wrogów,
możem mieć na świecie,
Bóg jest z nami, kto nam wrogiem,
tego Piorun zmiecie!

I niechaj się ponad nami
groźna burza wzniesie
skała pęka, dąb się łamie
ziemia niech się trzęsie

My stoimy stale, pewnie
jako mury grodu
Czarna ziemio, pochłoń tego
kto zdrajcą narodu!

Hej, Slaveni, jošte živi
Riječ naših djedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Živi, živi duh slavenski
Živjet će vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese
Stijena puca, dub se lama
Zemlja nek se trese

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Hej Slovani, naša reč
slovanska živo klije,
dokler naše verno srce
za naš narod bije,

Živi, živi, duh slovanski,
bodi živ na veke,
grom in peklo, prazne vaše
proti nam so steke,

Naj tedaj nad nami
strašna burja se le znese,
skala poka, dob se lomi,
zemlja naj se strese.

Bratje, mi stojimo trdno
kakor zidi grada,
črna zemlja naj pogrezne
tega, kdor odpada!

Еј, Словени, жив е тука
зборот свет на родот
штом за народ срце чука
преку син во внукот!

Жив е вечно, жив е духот
словенски во слога.
Не нè плашат адски бездни
ниту громов оган!

Пустошејќи, нека бура
и над нас се втурне!
Пука даб и карпа сура,
тлото ќе се урне:

Стоиме на стамен-прагот
- клисури и бедем!
Проклет да е тој што предал
Родина на врагот!

Хеј, Словени, јоште живи
Дух наших дедова
Док за народ срце бије
Њихових синова

Живи, живи, дух словенски
Живеће веков'ма
Залуд прети понор пакла
Залуд ватра грома

Нек' се сада и над нама
Буром све разнесе
Стена пуца, дуб се лама
Земља нек' се тресе

Ми стојимо постојано
Кано клисурине
Проклет био издајица
Своје домовине!

Hej Slaveni, jošte živi,
Duh naših djedova,
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.

Živi, živi duh slavenski
Živjeće vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma.

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese,
Stijena puca, dub se lama,
Zemlja nek se trese.

Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine.

Hej Sloveni, jošte živi,
Duh naših đedova,
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.

Živi, živi duh slovenski
Živjeće vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma.

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese,
Stijena puca, dub se lama,
Zemlja nek se trese.

Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine.

Hrvatski (1865.)

Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.

Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.

Neka ista nad nami se
Grozna bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.

Hrvatski (2. svj. rat)

Oj Slaveni, zemlja tutnji
s Volge do Triglava;
istim glasom huče Visla,
Jadran, Timok, Sava.

Živi, živi duh slavenski,
živjet ćeš vjekovma;
zalud ponor prijeti pakla,
zalud vatra groma!

Gromko kliče drug nam Staljin
iz ruskih nizina,
odzivlje se drug mu Tito
s bosanskih planina:

Mi stojimo postojano
kano klisurine,
proklet bio izdajica
svoje domovine!

Za slobodu na braniku
uvijek ćemo biti,
naše zemlje neće nikad
dušman pokoriti.

Makar na nas navalile
cijelog svijeta čete,
mi smo složni, tko prot nama,
s njime hajd pod pete!
[4]

Izvori

  1. Pjesmarica: Zbirka najpoznatijih i rado pjevanih pjesama, naklada A. Jakića, Zagreb, 1865., str. 132-133
  2. Duh slavjanski na Wikizvoru
  3. Oj Slaveni na Wikizvoru
  4. Oj Slaveni u: Naše pjesme, Kult.-umjetnički odsjek propagandnog odjela ZAVNOH-a, [s.l.], 1944.