Henrik II. Gisingovac

Henrik II. Gisingovac (njem. Heinrich Güssing) (?, 1228. – ?, 1274.), hrvatski velikaš njemačkog podrijetla, ugarski palatin (1260. – 1267.), ban cijele Slavonije (1267. – 1270. i 1273. – 1274.) i ban Usore i Soli (1272–73.) iz velikaške obitelji Gisingovaca.

Grb obitelji Gisingovac

Rodio se u obitelji oca Henrika I. iz roda Héder. U borbi za vlast nad Slavonijom ubio je 1273. godine Belu, sina mačvanskog bana Rastislava te je u pobuni protiv kralja Ladislava IV. Kumanca, oteo kraljeva maloljetnog brata Andriju i proglasio ga kraljem kako bi osigurao sebi vlast. Poginuo je u rujnu 1274. godine u bitki s kraljevim pristašama u Bakonjskoj šumi kraj sela Fuena.[1]

Bilješke

uredi
  1. Gisingovci - Hrvatski biografski leksikon. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2014. Pristupljeno 5. listopada 2016.

Vanjske poveznice

uredi
Vladarske titule
prethodnik
Roland od plem. Ratold
slavonski ban
1267.-1270.
nasljednik
Joakim Pektar Gut-Keled
prethodnik
Matija Čak
slavonski ban
1273.-1274.
nasljednik
Dioniz od plem. Pécz
Nedovršeni članak Henrik II. Gisingovac koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.