Nacrt:Svemirski opservatorij Herschel

Svemirski opservatorij Herschel, skraćeno Herschel razvila je ESA. 3,4 tone teški infracrveni svemirski teleskop lansiran je zajedno sa svemirskim teleskopom Planck na raketi Ariane 5 ECA 14. svibnja 2009. Tijekom svog rada, teleskop je bio pozicioniran u orbiti oko Lagrangeove točke L2 sustava Zemlja-Sunce i nazvan je po otkrivaču infracrvenog zračenja , Wilhelmu Herschelu. Krajem travnja 2013. godine proglašen je kraj misije jer je potrošen helij potreban za hlađenje. Nakon niza testova, satelit je postavljen u heliocentričnu orbitu i konačno deaktiviran u lipnju 2013.

Tehnologija uredi

Na teleskopu se nalaze tri instrumenta (kamere i spektrometri ) koji rade u dalekom infracrvenom i submilimetarskom ( teraherc zračenje ) području elektromagnetskog spektra na valnim duljinama između 57 i 670 nm mikroni rade. Ovo se područje ne može promatrati sa zemlje zbog ograničenog atmosferskog prozora .

Eksperimenti su:

  • HIFI (Heterodyne Instrument for Far Infrared): spektrometar visoke rezolucije (157-625 µm) s Nizozemskog instituta za istraživanje svemira
  • PACS (Photodetector Array Camera and Spectrometer): slikovni fotometar/spektrometar (57-210 µm) s Instituta Max Planck za izvanzemaljsku fiziku u Garchingu blizu Münchena
  • SPIRE (Spectral and Photometric Image Receiver): slikovni fotometar/spektrometar (200-670 µm) sa Sveučilišta Wales u Cardiffu

Zbog svoje veličine, Herschel se ne može potpuno hladiti tekućim helijem kao prethodni infracrveni svemirski teleskopi (npr. Infracrveni astronomski satelit (IRAS), Infracrveni svemirski opservatorij (ISO), Spitzerov svemirski teleskop ). Umjesto toga, njegov stvarni teleskop je zaštićen od sunčevih zraka sa štitom, dopuštajući mu da se pasivno ohladi ispod 90 stupnjeva Kelvin (−183 °C) kroz zračenje topline u svemir. Samo su tri instrumenta hlađena tekućim helijem, što je bilo dovoljno za četiri godine rada.

Rezultati uredi

Dana 19.lipnja 2009. ESA je objavila prve fotografije. Prikazuju spiralnu galaksiju Messier 51, udaljenu oko 37 milijuna svjetlosnih godina.[1] Kao rezultat toga, Herschel je proširio naše znanje o formiranju zvijezda i također demonstrirao molekularne plinske oluje u dalekim galaksijama.

U siječnju 2013. Herschel je omogućio točnije određivanje promjera asteroida Apophis.

Tehničke specifikacije uredi

Svemirski teleskop Herschel Infracrveni svemirski opservatorij (ISO)[2]
(ESA-in prvi infracrveni satelit)
Početna masa 3402 kg[3] 2498 kg
Prazna težina cca. 2800 kg[4] ?
Kriostat 2367 l supertekući helij-4, temperatura 1,6 K[5] 2250 l supertekući helij-4, temp. 1,8 K
Aktivno hlađenje od određenih detektora s helijem-3 do 0,3 K[5] nedostupan
Visina 7,5 m 5,3 m
Promjer ili širina 4,0 m 2,3 m
Promjer ogledala 3,5 m 0,6 m
Masa teleskopa 300 kg ?
Vijek trajanja 3 godine i 10 mjeseci cca 2 godine i 7 mjeseci
Orbita Halo orbita, 0,8 milijuna km oko L2 Zemlja-Sunce[5][6] Zemljina orbita visoka 1.038–70.578 km
Raketa nosač Ariane-5 ECA Ariane 44P
Početak 14 svibnja 2009 19 studenog 1995
Kraj misije (opažanja 29.travnja 2013.) 17. lipanj 2013 16 svibnja 1998
Ukupni trošak 1,1 milijarda eura (planirano) ?

Izvori uredi

  1. https://sciencev1.orf.at/science/news/156073
  2. ISO (PDF) (engleski). ESA. str. 4. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. listopada 2006. Pristupljeno 15. svibnja 2009.
  3. uppsagd.files.wordpress.com: Data relating to Flight 188, abgerufen am 14. Januar 2018
  4. Stephen Clark: Scientists could aim derelict telescope for moon impact, in Spaceflight now, Datum: 26. Oktober 2012, Abgerufen: 29. Oktober 2012
  5. a b c Dietrich Lemke: Das Weltraumteleskop Herschel vor dem Start.
  6. Martin Hechler: Die Bahnen der Weltraumteleskope Herschel und Planck

Literatura uredi

Vanjske poveznice uredi