Hicela Orseolo
Hicela (Joscella, Icella) Orseolo je bila kći mletačkog dužda Petra II. Orseola[1] i Marije, unuka Petra I. i Felicite Malipiero (ili Badoer).[2][3]
| Hicela Orseolo | |
|---|---|
| Dinastija | Orseolo |
| Otac | Petar II. Orseolo |
| Majka | Marija Kandijan |
Zna se za Hicelina brata Ivana, Otona, Orsa, Vitelea, Enrica i sestru Felicitu i još dvije sestre kojima se ne zna imena.[2]
Neki smatraju da je Svetoslav Suronja, kako bi ojačao svoj savez s Petrom II. Orseolom, predao svoga sina Stjepana koji se odgajao na njegovom dvoru.[4] Kasnije se Stjepan oženio duždevom kćerkom Hicelom Orseolo.[5][6] Po tome bi Stjepan bio rodonačelnik poddinastije Svetoslavića iz koje potječe kralj Dmitar Zvonimir.[7]
Prema drugima, riječ je o sinu Krešimira III., Stjepanu I., koji se oženio Hicelom i kojemu se rodio Petar Krešimir IV.[8][9]
Izvori
uredi- ↑ Chronicon Venetum et Gradense (Ivan Đakon (Mletački ljetopisac)): PDF (str. 118.)
- ↑ a b (tal.) Giuseppe Gullino, Pietro II Orseolo, in Dizionario biografico degli italiani, vol. 79, Roma, Istituto dell'Enciclopedia Italiana, 2013. (pristupljeno 4. veljače 2014.)
- ↑ F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925., str. 475.
- ↑ Rački 1877, str. 427.
- ↑ Šišić 2004, str. 135.
- ↑ Maslać 1933, str. 448.
- ↑ LZMK1.
- ↑ Katić 1943, str. 39.
- ↑ Klaić 1982, str. 129.
Literatura
uredi- Šišić, Ferdo. 2004. Povijest Hrvata: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Marjan tisak. Split.
- Svetoslav Suronja. Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 21. prosinca 2024.
- Rački, Franjo. 1877. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia (latinski). Sumptibus Academiae scientiarum et artiuma. Zagreb.
- Katić, Lovre. 1943. Tri najveća hrvatska kralja. Hrvatsko književno družtvo sv. Jeronima. Zagreb.
- Klaić, Vjekoslav. 1982. Povijest Hrvata. Knjiga prva. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb.
- Maslać, Nikola. 1933. Jedna stranica naše prošlosti u novome svijetlu. Obnovljeni Život. Filozofsko teološki institut Družbe Isusove. Zagreb. 14 (10): 447–456