Hjúki i Bil

U nordijskoj mitologiji, Hjúki i Bil su dvoje djece, brat i sestra, koji prate Manija (Mjesec) na nebu. Spomenuti su jedino u Mlađoj Eddi, koju je napisao Snorri Sturluson u 13. stoljeću. Bil, djevojčica, poistovjećuje se, prema teoriji, s duhom zvanim Bilwis. Druge teorije pokušavaju objasniti što Hjúki i Bil predstavljaju na nebu.

Gylfaginning uredi

Prema Gylfaginningu (dio Edde), biće zvano Viðfinnr otac je Hjúkija i Bil. (Nigdje nije objašnjeno što je Viðfinnr, odnosno, koje je vrste bića prema nordijskoj mitologiji te se pretpostavlja da se radi o smrtnom čovjeku.) Kad su jednom Hjúki i Bil išli svojim putem noseći posudu s vodom, Máni ih je uzeo sa Zemlje te oni otada prate Mjesec nebom, što je „vidljivo sa Zemlje”. U 35. poglavlju Gylfaginninga, Bil je spomenuta zajedno s Manijevom sestrom Sol (Sunce) kao jedna od božica.^[1]

Teorije uredi

Prema raznim teorijama, Hjúki i Bil predstavljaju nešto što je na neki način povezano s Mjesecom. Jacob Grimm je smatrao da to dvoje djece predstavlja kratere na Mjesecu,^[2] s čime se složio Benjamin Thorpe.^[3]

Izvori i bilješke uredi

↑ Byock, Jesse (Trans.) (2005). The Prose Edda. Penguin Classics. ISBN 0-14-044755-5.
↑ Grimm, Jacob (1883). Teutonic Mythology: Translated from the Fourth Edition with Notes and Appendix by James Stallybrass. London: George Bell and Sons.
↑ Thorpe, Benjamin (1851). Northern Mythology: Comprising the Principal Popular Traditions and Superstitions of Scandinavia, North Germany, and the Netherlands. E. Lumley.

[1] Byock, Jesse (Trans.) (2005). The Prose Edda. Penguin Classics. ISBN 0-14-044755-5.

[2] Grimm, Jacob (1883). Teutonic Mythology: Translated from the Fourth Edition with Notes and Appendix by James Stallybrass. London: George Bell and Sons.

[3] Thorpe, Benjamin (1851). Northern Mythology: Comprising the Principal Popular Traditions and Superstitions of Scandinavia, North Germany, and the Netherlands. E. Lumley.

[1]

[2]

[3]