Hrvatski oslobodilački pokret
Hrvatski oslobodilački pokret (skr. HOP) ustaška je organizacija,[3] odnosno manja ekstremno-desna stranka koju su izjavom od 8. lipnja 1956. utemeljili Hrvatski iseljenici u Argentini, u Buenos Airesu,[2] većinom iz redova Ustaša koji su uspjeli pobjeći iz Jugoslavije krajem Drugog svjetskog rata. Među njima su Ante Pavelić, Džafer Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Andrija Ilić, Ivica Frković, Josip Marković te pripadnici desnog krila HSS-a, kao što su Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić. U izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske stranke prava.
Hrvatski oslobodilački pokret | |
---|---|
![]() | |
Predsjednik | Andrej Šebalj |
Osnivač | Ante Pavelić |
Osnovana | 8. lipnja 1956.[1] |
Sjedište | ![]() |
Glasilo | Nezavisna Država Hrvatska |
Podmladak | HOP Mladež |
Ideologija | hrvatski nacionalizam pravaštvo antikomunizam[2] |
Stranačka zastava | |
![]() | |
Povijest
urediHOP je imao svoja stranačka glasila, argentinski dvotjednik Hrvatsku (u kojem su objavili osnutak HOP-a; list je prije nosio ime Hrvatski domobran), australsku Spremnost, zapadnonjemačku Hrvatsku slobodu i kanadski dvotjednik Nezavisna Država Hrvatska, koji je poslije, kao mjesečnik pa povremenik, prenesen u Hrvatsku.
Svrha HOP-a je bila „polučenje potpune slobode hrvatskog naroda i ponovna uspostava NDH na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora”.[4] HOP je, uz Hrvatsku seljačku stranku u emigraciji, bio jedna od najvećih hrvatskih emigrantskih organizacija.
Početkom raspada SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Domovinski ogranak HOP-a osnovan je u Zagrebu 9. listopada 1991. Prvi predsjednik domovinskog HOP-a nakon kraćeg interregnuma bio je Slavko Grubišić.
Stranka na izborima u Hrvatskoj 1992. nije polučila ozbiljan rezultat te od tada nije sudjelujovala na izborima. Godine 1995. dio stranačke mladeži HSP-a prelazi u domovinski HOP. Danas je domovinski HOP podjeljen u dvije frakcije, i posve minoran na hrvatskoj političkoj sceni, dočim jača organizacija još uvijek postoji u emigraciji (Kanada i Australija). Na izborima 2007. domovinski ogranak HOP-a pristupio je koaliciji Jedino Hrvatska, a 2011. HSP-u. Utemeljen je i ogranak pokreta u Bosni i Hercegovini.
Hrvatski oslobodilački pokret je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju (World League for Freedom and Democracy).
Predsjednici
uredi- Ante Pavelić (8. lipnja 1956. – 28. prosinca 1959.)
- Stjepan Hefer (28. prosinca 1959. – 31. srpnja 1973.)
- Vjekoslav Vrančić
- Jakov Barbarić
- Antun Bonifačić
- Ivan Asančaić
- Srećko Pšeničnik
- Nedjeljko Kujundžić
- Slavko Grubišić
- Stjepan Blažanović
- Mirko Brekalo
- Ljubomir Vlašić
- Andrej Šebalj
Bilješke i izvori
uredi- ↑ Hajdarović, Miljenko. Hrvatski oslobodilački pokret. 28. veljače 2007. Preuzeto 18. srpnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2015. Pristupljeno 5. listopada 2015.
- ↑ a b Hrvatski osđobodilački pokret. hidra.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2007.
Hrvatski oslobodilački pokret utemeljio je dr. Ante Pavelić 1956. godine u Buenos Airesu (Argentina), s ciljem rušenja Jugoslavije, borbe protiv komunizma i za uspostavu slobodne nezavisne i suverene države Hrvatske. Od tada neprekidno djeluje po svijetu. U Hrvatskoj djeluje ilegalno do 1991. godine, uz ljudske žrtve, suđenja i progone.
(cilj HOP-a se ostvario u vremenu 1990.-1995. - Jugoslavija je "srušena" (raspala se), reformirani komunisti sudjeluju u demokratskim procesima, Hrvatska je slobodna i suverena) - ↑ bma dd. 11. travnja 1997. Predstavljen Hrvatski oslobodilački pokret. HINA. Pristupljeno 6. lipnja 2025.
- ↑ Vukušić, Bože: Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva: Zagreb, 2001., str. 16–17.
Vanjske poveznice
uredi- Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. studenoga 2009. (Wayback Machine)
- Pavelićeva stranka punih 18 godina otvoreno veliča ustaštvo Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. studenoga 2009. (Wayback Machine)