Otvori glavni izbornik
Logo HZN

Hrvatski zavod za norme (HZN) je neovisna javna ustanova nadležna za uređenje sustava normizacije u Republici Hrvatskoj.


HZN osnovan je Uredbom Vlade Republike Hrvatske (NN 154/2004; NN 44/2005) temeljem Zakona o normizaciji (NN 163/2003) kao hrvatsko nacionalno normirno tijelo za obavljanje poslova i zadataka normizacije. HZN je osnovan radi ostvarivanja ovih ciljeva normizacije:

  • povećanja razine sigurnosti proizvoda i procesa
  • čuvanja zdravlja i života ljudi te zaštite okoliša
  • promicanja kakvoće proizvoda procesa i usluga
  • osiguravanja svrsishodne uporabe rada, materijala i energije
  • poboljšanja proizvodne učinkovitosti i ograničenja raznolikosti
  • osiguranja spojivosti i zamjenjivosti te otklanjanja tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini

Sjedište Zavoda je u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara 78.


PovijestUredi

Nakon osnivanja samostalne države Zakonom o preuzimanju zakona koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (Zakon o standardizaciji, Zakon o mjernim jedinicama i mjerilima i Zakon o kontroli predmeta od dragocjenih kovina, NN 53/91) ovlaštenost za područje normizacije, potvrđivanja (certificiranja) i mjeriteljstva prenesena je s bivše države na Republiku Hrvatsku s primjenom od 8. listopada 1991. godine. Vlada Republike Hrvatske u prvo je vrijeme obavljanje poslova navedenih područja povjerila Ministarstvu znanosti i tehnologije, a utemeljenjem Republičkog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (NN 73/91) te je poslove preuzeo Zavod kojemu se Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih organa državne uprave (NN 55/92) naziv mijenja u Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM). DZNM je osnivanjem 1992. godine objedinio aktivnosti u području normizacije, mjeriteljstva i akreditacije odnosno “institucijsku infrastrukturu za kvalitetu”. Takav pristup je na početku omogućio efikasan i racionalan rad i brzi institucijski razvoj. DZNM je tokom 90-tih uspio uspostaviti izvrsne odnose sa svjetskim i europskim organizacijama u području normizacije, akreditacije i mjeriteljstva kao i intenzivnu suradnju sa mnogim nacionalnim institucijama u Europi. U europskim organizacijama postignuto je pridruženo članstvo koje se prije ulaska Hrvatske u EU mora pretvoriti u punopravno članstvo uz ispunjavanje za to potrebnih uvjeta. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (članak 73.) Republika Hrvatska obvezala se na poduzimanje mjera kako bi postupno postigla usklađenost s tehničkim propisima Zajednice i europskom normizacijom, mjeriteljstvom i akreditacijom te postupcima za ocjenu sukladnosti. U skladu s Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji za 2003. godinu u rujnu 2003. godine donesen je Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenu sukladnosti kao dio novoga tehničkoga zakonodavstva i osnovni zakon kojim je navedeno odvajanje funkcija. Zakon o općoj sigurnosti proizvoda kojim je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena europska direktiva o općoj sigurnosti proizvoda te posebni zakoni kojima se uređuju područja normizacije, mjeriteljstva i akreditacije. Hrvatski zavod za norme (HZN) osnovala je Vlada Republike Hrvatske u listopadu 2004. godine na temelju Zakona o normizaciji kao nacionalno normirno tijelo Republike Hrvatske. Osnivanje HZN-a kao javne ustanove izvan sustava državne uprave dio je procesa usklađivanja infrastukture za kvalitetu Republike Hrvatske sa zahtjevima za članstvo u Europskoj uniji i jedan od rezultata odvajanja funkcija u skladu s donesenim zakonima.

MisijaUredi

Promicanjem uloge i značenja normizacije na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini i njezinim stalnim razvojem Hrvatski zavod za norme:

  • pridonosi kvaliteti i konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva
  • olakšava izlazak kvalitetnih hrvatskih proizvoda na međunarodno tržište
  • sudjeluje u ispunjavanju zahtjeva za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji i obveza koje će imati Republika Hrvatska kao članica Europske unije.

Članstvo u HZN-uUredi

Članstvo u HZN-u može biti redovito i promatračko. Postoji više vrsta članstva, a to su: pravna osoba koja ostvaruje dobit, pravna osoba koja ne ostvaruje dobit (javne ustanove, strukovne komore i udruženja, strukovna društva, škole, fakulteti i slično), obrtfizička osoba, fizička osoba – pojedinac. HZN predstavlja interese preko 400 prijavljenih članova te okuplja oko 2000 stručnjaka koji aktivno sudjeluju u radu tehničkih odbora HZN TO-a. Neka prava redovitih članova HZN-a:

  • redovita obaviještenost o radu HZN-a
  • mogućnost uključivanja u rad tehničkih tijela europskih i merđunarodnih organizacija za normizaciju
  • popust kod kupnje hrvatskih norma
  • popust na cijene seminara i programa izobrazbe u organizaciji HZN-a
  • korištenje podataka o članstvu u HZN-u za vlastite promotivne svrhe i sl.

Međunarodna suradnjaUredi

Hrvatski zavod za norme svojim članstvom u međunarodnim i europskim organizacijama osigurava trajnu dostupnost međunarodnih i europskih norma u Republici Hrvatskoj i pravo na njihovo prihvaćanje na nacionalnoj razini, ali i pravo na sudjelovanje hrvatskih predstavnika u izradbi norma na međunarodnoj i europskoj razini. Hrvatski zavod za norme je član:

Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC) Europskog odbora za normizaciju (CEN) Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI) (status: NSO member)

Hrvatski zavod za norme obavlja poslove informativne središnjice za Sporazum o tehničkim zaprekama u trgovini Svjetske trgovinske organizacije i poslove kontaktne točke za Codex Alimentarius.

Aktivnosti na međunarodnom planuUredi

Na temelju zajedničke inicijative za izmjenu troslovne oznake za hrvatski jezik, međunarodno tijelo ISO 639-2 Registration Authority i njegovo savjetodavno tijelo Joint Advisory Committee donijelo je odluku kojom se odbacuje daljnja upotreba oznaka “scr” za hrvatski i “scc” za srpski jezik te određuju oznake hrv za hrvatski i srp za srpski jezik kao jedine preporučene oznake i za bibliografsku i za terminološku primjenu.

Inicijativu su početkom 2008. godine zajednički pokrenule Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski zavod za norme, Narodna biblioteka Srbije i Institut za standardizaciju Srbije, tražeći da se troslovne oznake hrvatskoga i srpskoga jezika iz norme ISO 369-2 za bibliografsku upotrebu izmijene i usklade s oznakama u ostalim dijelovima norme ISO 639.

Službenim dopisom od 17. lipnja 2008. godine, ISO 639-2 Registration Authority potvrđuje prihvaćanje zajedničkog zahtjeva, a odluka se primjenjuje službenom objavom izmjena u tablici za oznake jezika od 28. lipnja 2008.

Oznake “scr” i “scc” u postojećim bibliografskim zapisima i dalje su važeće te ih se neće mijenjati u budućnosti.

Za sve nove bibliografske zapise preporuča se upotreba novih oznaka za jezike: hrv za hrvatski jezik i srp za srpski jezik. Primjena novoga koda omogućit će jednoznačnu identifikaciju hrvatskih fondova u svjetskim knjižnicama i međunarodnim bibliografskim bazama podataka. Time je ostvareno veliko postignuće za hrvatsku pisanu riječ, a hrvatski jezik, to najvažnije obilježje hrvatskoga nacionalnog identiteta, dobio je ravnopravan međunarodni suvereni položaj.

Hrvatske normeUredi

Hrvatska norma (HRN) je norma dostupna javnosti koju je prihvatio Hrvatski zavod za norme.

U Hrvatskome zavodu za norme izrađuju se i objavljuju ove vrste dokumenata dostupnih javnosti:

  • hrvatska norma, HRN
  • hrvatska prednorma, HRS ENV
  • hrvatska tehnička specifikacija, HRS
  • hrvatski tehnički izvještaj, HRI
  • amandman, A
  • ispravak, Ispr.
  • HZN upute, HRU

Naziv normativni dokument rodni je naziv koji obuhvaća dokumente kao što su norme, tehničke specifikacije, kodeks dobre prakse i propise. Dokumenti koje objavljuje HZN mogu biti izvorni hrvatski dokumenti i hrvatski dokumenti koji nastaju prihvaćanjem međunarodnih, europskih i dokumenata normirnih tijela drugih država.

Vrste normaUredi

  • osnovna norma
  • norma kojom se obuhvaća široko područje ili koja sadrži opće odredbe za koje posebno područje

NAPOMENA: Osnovna norma može se upotrebljavati kao norma za izravnu primjenu ili kao osnova za druge norme.

  • terminološka norma
  • norma koja utvrđuje nazive, obično praćene njihovim definicijama i, katkad, objašnjenjima, crtežima, primjerima itd.
  • norma za ispitivanje
  • norma koja se odnosi na metode ispitivanja, katkad dopunjena drugim odredbama koje se odnose na ispitivanja, kao što su uzorkovanje, uporaba statističkih metoda ili redoslijed ispitivanja
  • norma za proizvod
  • norma koja utvrđuje zahtjeve koje mora zadovoljiti koji proizvod ili skupina proizvoda da bi se osigurala njegova/njihova prikladnost

NAPOMENA 1: Norma za proizvod može osim zahtjeva za postizanje prikladnosti izravno ili upućivanjem na druge norme sadržavati odredbe o nazivlju, uzorkovanju, ispitivanju, pakiranju i označivanju te katkad zahtjeve za procese. NAPOMENA 2: Norma za proizvod može biti potpuna ili nepotpuna, ovisno o tome utvrđuje li sve potrebne zahtjeve ili samo neke. U tome smislu mogu se razlikovati norme kao što su dimenzijske norme, norme o gradivima i tehničke norme za isporuku.

  • norma za proces
  • norma koja utvrđuje zahtjeve što ih mora ispuniti koji proces kako bi se osigurala njegova prikladnost
  • norma za uslugu
  • norma koja utvrđuje zahtjeve što ih mora ispuniti koja usluga kako bi se osigurala njezina prikladnost

NAPOMENA: Norme za usluge mogu se donijeti za područja kao što su praonice rublja, hotelijerstvo, prijevoz, održavanje vozila, telekomunikacije, osiguranje, bankarstvo, trgovina itd.

PrimjeriUredi

Hrvatske norme za sustave upravljanja [1]


Hrvatska norma za označavanje cementa [2]


NormizacijaUredi

Normizacija je djelatnost uspostavljanja odredaba za opću i višekratnu uporabu koje se odnose na postojeće ili moguće probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu. Ta se djelatnost u prvome redu sastoji od oblikovanja, izdavanja i primjene norma. Ciljevi su normizacije osiguranje prikladnosti kojega proizvoda, procesa ili usluge da u određenim uvjetima služi svojoj namjeni, ograničivanje raznolikosti izborom optimalnoga broja tipova ili veličina, osiguravanje spojivosti različitih proizvoda, zaštita zdravlja, sigurnost, zaštita okoliša itd.

Načela normizacije

Osnovno načelo normizacije je konsenzus. Konsenzus - opće slaganje koje se odlikuje odsutnošću čvrstoga protivljenja bitnim sadržajima od strane znatnoga dijela interesnih skupina i procesom u kojem se nastoje uzeti u obzir gledišta svih zainteresiranih strana te uskladiti oprečna stajališta NAPOMENA: Konsenzus nužno ne znači jednoglasnost.

  • Uključivanje svih zainteresiranih strana

Demokratski postupak pripreme norma pretpostavlja uključivanje svih zainteresiranih strana koje imaju pravo sudjelovati i dati svoj doprinos izradbi norme kako bi je dragovoljno primijenili.

  • Javnost rada

Postupak pripreme norma mora biti dostupan javnosti od svojega početka i u svim fazama. O početku pripreme koje norme, o tijelu koje je priprema, o dokumentu koji služi kao osnova za njezinu pripremu i o fazama pripreme (rasprava o nacrtu norme, izdavanje norme) javnost mora biti obaviještena na odgovarajući način.

Norma definira “stanje tehnike” – stupanj razvoja tehnike u danome vremenu utemeljen na provjerenim znanstvenim, tehničkim i iskustvenim spoznajama.

  • Koherentnost zbirke norma

Zbirka norma mora biti koherentna, norme ne mogu biti proturječne (donošenjem nove norme za koji predmet stara se norma povlači).


Autorska prava na hrvatske normeUredi

U skladu s člankom 10. i 13. Zakona o normizaciji hrvatske norme, drugi hrvatski dokumenti dostupni javnosti i publikacije izdaju se kao posebne publikacije i zaštićene su u skladu sa zakonom te nacionalnim i međunarodnim propisima o autorskim pravima. Sva autorska prava i prava uporabe norma i drugih dokumenata dostupnih javnosti i publikacija koje izdaje HZN pripadaju Hrvatskome zavodu za norme. Zabranjeno je umnožavanje hrvatskih norma u bilo kojem obliku bez pisane dozvole HZN-a.

BilješkeUredi

Vanjske povezniceUredi