Hugolin de Branca (Augubio, Umbrija, ? - ?), talijanski benediktinac iz samostana sv. Petra i splitski nadbiskup (1349. – 1388.), rodom iz Augubija u Umbriji.

Potjecao je iz bogate obitelji te je njegovim dolaskom opet oživjela splitska nadbiskupska palača, kao u doba Hugrina (1245. – 1248.). Imao je mnogo konja, uzdržavao je veliku družinu, a sagradio je nekoliko kuća i veliku kuriju s kulom u Prosiku blizu rijeke Jadro, na putu prema Klisu.[1]

Tijekom svog nadbiskupovanja zamjerio se Splićanima koji su ga htjeli maknuti s nadbiskupske časti te su čak tražili intervenciju kralja Žigmunda Luksemburškog († 1437.) i kraljice Marije Anžuvinske († 1395.). To im je konačno uspjelo 1388. godine kada se Hugolin odrekao časti splitskog nadbiskupa.[2]

Bilješke uredi

  1. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 214.
  2. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 292.

Literatura uredi

  • Novak, Grga, Povijest Splita I, Čakavski sabor, Split, 1978.
Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
bl. Peregrin Saksonac
splitski nadbiskup
1349.–1388.
nasljednik
Andrija I. Gualdo
Nedovršeni članak Hugolin Branca koji govori o biskupu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.