Ibrahim-paša Novošeherlija
Ibrahim-paša Novošeherlija (Novi Šeher, Žepče, 1560-ih – Beograd, 10. srpnja 1621.), osmanski veliki vezir i vojskovođa.[1] Pogrešno ga je brkati s Ibrahim-pašom Paržaninom i istoimenim pašom iz Nevşehira.
| Dodaj infookvir "vojna osoba". (Primjeri uporabe predloška) |
Rođen je u selu Domislici. Rodna čaršija Novi Šeher onda se zvala Nova Palanka (Palankai džedide, Yeni Palanka), dok je ime Novi Šeher došlo sredinom 19. stoljeća. Prema Josephu von Hammeru, Ibrahim-paša je Hrvat iz Slavonije.[2]
Turski izvori ga smatraju Hrvatom iz Bosne ili Hrvatske.[3] Odveden je putem danka u krvi i postupno došao do visokih funkcija.[4] U Carigradu se školovao u atmejdanskoj školi, a na dvor je primljen kao silahdar. Janjičarski aga 1579. godine. Već dvje godine poslije beglerbegom je Rumelije.[5]
Njegovom usponu mnogo je pomogao njegov zemljak Mehmed-paša Sokolović. Ibrahim-paša je napredovao baš u vrijeme kad je pravi autoritet na dvoru i najveći utjecaj imao baš on. Nosio je Ibrahim-paša naslov damata, jer je bio zet osmanskog sultana, oženivši njegovu kćer Ajšu 1581. godine, malo poslije smrti Mehmed-paše Sokolovića. Ženidbom za Ajšu postao je upravitelj Egipta. Obnašao dužnost beglerbega Rumelija 1581. godine. Sljedeće godine u Egiptu je bio namjesnik. Druzi su pružali otpor u Siriji, Ibrahim-paša ga je skršio 1585. godine.[1] Odsutnost iz glavnog grada, smrt Mehmed-paše Sokolovića i uskoro Ibrahim-pašin utjecaj blijedi sve do kraja smrti Murata III.
Na visoke grane vratio se pod sultanom Mehmedom III., kad je postao veliki vezir. Vraćanje na visoki položaj bilo je i zbog osmanskih teritorijalnih gubitaka na granici s Habsburškom Monarhijom, u Ugarskoj. Dužnost velikog vezira obnašao u tri navrata od 1595. godine.[1] Prvi mandat bio je od 4. travnja do 27. listopada 1596., drugi od 5. prosinca 1596. do 3. studenoga 1597., a treći od 6. siječnja 1599. do 10. srpnja 1601.[6]
Povjesničari ga smatraju izvrsnim vojskovođom i državnikom. Boljitak države spriječile su dvorske spletke. Ibrahim Pečevija, Čelebi i Faizi iz zgoda izvlače zaključak da je Ibrahim-paša bio "velikodušan, darežljiv, plemenit, dobroćudan i milosrdan čovjek ne samo prema svojima već i prema neprijateljima".[5][2]
Sudionik borbi u Ugarskoj. Dobro je pripremio pohod protiv Habsburške Monarhije i uskoro je stekao naslov "osvajača Egera" 1596. godine. Ibrahim-paša više se volio fokusirati na sređivanje upravnog sustava i učvršćivanja državne strukture, nego u osvajačkim potjerama prema Habsburškoj Monarhiji, pa je sišao s mjesta velikog vezira. Zbog državnih potreba treći je put postao veliki vezir. Iz tog vremana poznat kao osvajač Velike Kaniže (tur. Kanije).[7] Unatoč osmanskim uspjesima, rat se odužio. Mukotrpni rat zamorio je vojsku i izazvao zasićenje. Novošeherlija je za to optužio Kodžu Sinan-pašu, rodom Albanca. Pohod je počeo tako što je napad usmjerio izravno ka Ostrogonu, gradu koji je Sulejman Veličanstveni osvojio 1543., a Osmanlije su ga izgubile 1595.). Kampanju je prezimio u Beogradu. Novi pritisak na Habsburge bio je južnijom trasom, podsjevši tvrđavu u Velikoj Kaniži. Osmanski robovi u tvrđavi izazvali su eksploziju u skladištima baruta u tvrđavi i teško oštetili zidine. Tvrđava se ipak nije predala. Opsjednutoj Velikoj Kaniži u pomoć je stigla vojska od 20.000 vojnika pod zapovjedništvom Filipa Emanuela Lotarinškog. Osmanska je vojska pobijedila obje vojske i utvrda se predala. Za upravitelja osvojenog grada postavljen je Hasan-paša Tiro. Velika Kaniža je uskoro postala polazište osmanskih napada u Srednjoj Europi.[2][8][9]
Nakon susreta s Hasanom Ćafijom Prušćakom, Ćafija je po Ibrahim-pašinom savjetu preveo Uredbu svijeta s arapskog i protumačio na turskom jeziku, te obogatio brojnim stihovima-citatima i na perzijskom. Po Ibrahim-pašinom savjetu tako uređeno djelo je predao sultanu "da bi se njime mogli koristiti i činovnici carskog divana".[2]
U rodnome Novom Šeheru Ibrahim-paša podignuo je džamiju, a u Osijeku bezistan.[1] Džamiju je sagradio i u Velikoj Kaniži.[5]
Umro je od kuge u Beogradu. Tijelo mu je preneseno u Carigrad i pokopan je u džamiji Šehzadi, u čijem je dvorištu supruga mu Ajša podigla česmu za dušu svog muža.[2] Ibrahim-pašin turbe nalazi se iza turbeta kraljevića Mehmeda i Mehmedove kćeri Humusah Sultan i brata Džihangira, a pored njega je turbe velikog vezira Rustem-paše Hrvata. Turbe je djelo Ahmeda Čavuša iz 1601. godine.
Izvori uredi
- ↑ a b c d Proleksis Ibrahim-paša Novošeherlija (pristupljeno 11. veljače 2017.)
- ↑ a b c d e TV Zaboravljeni Maglaj Damat Ibrahim-paša (pristupljeno 11. veljače 2017.)
- ↑ Necdet Sevinç. 1985. Osmanlı sosyal ve ekonomik düzeni (turski). Üçdal Neşriyat.
Damat İbrahim Paşa — Milliyeti : Boşnak yahut Hırvat,
- ↑ Mutlu Dikmen. 28. listopada 2014. BOSNA REHBERİ: BOSNA REHBERİ (turski). Mutlu Dikmen. str. 11–. GGKEY:BX7UBXRFSNF.
Devşirme sistemiyle Osmanlı hizmetine giren Sırplar ve Hırvatlar arasından da önemli devlet adamları çıkmıştır. Hersekzade Ahmet Paşa, Damat İbrahim Paşa ve Sokullu Mehmet Paşa bunlardan bazılarıdır.
- ↑ a b c Bašagić, Safvet-beg: Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. str. 33-34.
- ↑ İsmail Hâmi Danişmend, Osmanlı Devlet Erkânı, Türkiye Yayınevi, İstanbul, 1971. (turski)
- ↑ Hrvatski obiteljski leksikon Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. veljače 2021. (Wayback Machine) Ibrahim-paša Novošeherlija (pristupljeno 11. veljače 2017.)
- ↑ Tomislav Dretar Tomislav Dretar preporučuje: Saftvet-beg Bagašić - Redžepašić (Mirza Safvet): Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine - sedmi dio, 25. veljače 2012.
- ↑ Google Knjige Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Od g. 1463-1850 , str. 52