Ignacije Gavran

Ignacije Gavran (Vareš, 24. veljače 1914.Visoko, 24. studenog 2009.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački[1] franjevac, prevoditelj, povjesničar, putopisac.

Ignacije Gavran
Puno ime Ignacije Gavran
Rođenje 24. veljače 1914.
Vareš
Smrt 24. studenog 2009.
Visoko
Zanimanje svećenik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste putopis
Portal o životopisima

Životopis uredi

Osnovnu školu završio je u Varešu, gimnaziju u Visokom, novicijat na Gorici kod Livna, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Breslau, filozofiju u Breslau i Ljubljani, gdje je i doktorirao. Jednu godinu pohađao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Univerzalno naobražen. Vrstan poznavatelj teologije, umjetnosti i humanističkih znanosti uopće. S prilozima iz oblasti teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, prikazima knjiga, putopisnim zabilješkama i prijevodima surađivao u mnogim glasilima, te priredio za tisak više ljetopisa čiji su autori franjevci Bosne Srebrene. Preminuo je 24. studenog 2009. u Visokom, u 96. godini života.

Bibliografija uredi

  • Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (studija, 1941.)
  • Bludna psovka (studija, 1962.)
  • Veliki likovi povijesti umjetnosti (1969.)
  • O. fra Lujo Zloušić (1970.)
  • Lucerna lucens (studija, 1978.)
  • Fra Bono Benić: Ljetopis sutješkog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1979.)
  • Fra Nikola Lašvanin: Ljetopis (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1981.)
  • Fra Marijan Bogdanović: Ljetopis kreševskog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1984.)
  • Putovi i prikazi (članci, 1988.)
  • Suputnici bosanske povijesti (sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca, 1990.)
  • Župna crkva u Varešu (monografija, 1998.)
  • Vrata u život/Uz 100. obljetnicu postojanja zgrade Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (spomenica, 2000.)

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi