Igor Gostl
Igor Gostl (Split, 23. svibnja 1938. – Zagreb, 20. rujna 1999.), hrvatski filolog i leksikograf [1][2]
Životopis uredi
Rodio se u Splitu. Završio klasičnu gimnaziju u rodnom gradu. Diplomirao u Zagrebu engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Poslije studija radio kao nastavnik u Splitu. Otišao je u Zagreb gdje je radio u Institutu za strane jezike Narodnoga sveučilišta, gdje je predavao engleski i talijanski jezik te objavio i sudjelovao u pisanju dvaju udžbenika engleskoga jezika i vodio nakladničku djelatnost. Magistrirao je u Zagrebu tezom John Dryden kao kritičar. Specijalizirao se na Sveučilištu u Leicesteru kao stipendist Britanskoga savjeta za kulturne veze (British Councila). U Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« zaposlio se 1977. godine. Ondje je obnašao uredničke i upravne dužnosti. Doktorirao u Zagrebu 1982. godine tezom O nekim sociolingvističkim aspektima višejezičnih izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Stručnim tajnikom Enciklopedije Jugoslavije, urednikom njezinih inojezičnih izdanja, pomoćnikom glavnog urednika Hrvatske enciklopedije (od 1991.), članom Uredničkoga kolegija Hrvatske enciklopedije (od 1997.)[1][2]
Suradnik u dvama odborima Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, onima što se bave leksikografskom problematikom. Predavao je studentima Filozofskoga fakulteta, Hrvatskih studija i Zagrebačke škole za strane slaviste.[2]
Napisao prinose za enciklopedije i leksikone, objavio studije iz leksikologije, leksikografije, onomastike, povijesti filologije i hrvatske kulturne povijesti, povremeno i prijevode. Od kolega u struci razlikovao se što se posebno bavio teorijom leksikografije i enciklopedike, posebno je proučavao povijest leksikografije kao takve, bavio se životopisima hrvatskih leksikograf (proučavao je Belostenčevo, Crijevićevo, Habdelićevo, Jakobovićevo, Jambrešićevo, Jurinovo, Kašićevo, Katančićevo, Lalangueovo, Lanosovićevo, Mažuranićevo, Mikaijino, Parčićevo, Patačićevo, Relkovićevo, Ritter-Vitezovićevo, Stullijevo, Šitovićevo, Šulekovo, Tadijanovićevo, Tanzlingher-Zanottijevo, Užarevićevo, Voltićevo, Vrančićevo, Zochovo konkretno leksikografsko djelo), bavio se problematikom oko preizdavanja starih izdanja, oko objavljivanja rukopisnih djela, i kritičke redakcije starih leksikografskih priloga. Preizdao je dva sveska nedovršene Zoch-Mencinove Hrvatske enciklopedije, izdane u Osijeku.[2][3]
Djela uredi
- U Novim Dvorima (o banu J. Jelačiću, 1990.)
- Zagrebački perivoji i promenade (1994.)
- Bogoslav Šulek, otac hrvatskoga znanstvenoga nazivlja (1995.). Sslovački prijevod: Bohuslav Šulek, otec chorvátskej odbomej terminológie, Záhreb, Spoločnost’ chorvátsko-slovenského priatel’stva, 1997.
- Najsjajnija zagrebačka predstava, 1996.
- Dragutin Antun Parčić i njegovo filološko djelo, 1998.
Priredio i komentarima popratio:
- Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj 1848 (I–II, 1994. – 98.), Memoari Josipa Neustätera[1]
Suautor kasete English for You Instituta za strane jezike u Zagrebu.[4]
Izvori uredi
- ↑ a b c d Hrvatska enciklopedija Igor Gostl, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 24. veljače 2018.)
- ↑ a b c d e Leksikografski zavod Miroslav Krleža Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. srpnja 2020. (Wayback Machine) Dalibor Brozović: In memóriám - Igor Gostl (1938.-1999.), Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, knj. 9, Zagreb, 2000., str. 222 (pristupljeno 24. veljače 2018.)
- ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. srpnja 2020. (Wayback Machine) Dalibor Brozović: In memóriám - Igor Gostl (1938.-1999.), Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, knj. 9, Zagreb, 2000., str. 221 (pristupljeno 24. veljače 2018.)
- ↑ Discogs Igor Gostl (pristupljeno 24. veljače 2018.)
Vanjske poveznice uredi
- Institut Ruđer Bošković Pregled po znanstveniku