Ilija Trifunović-Birčanin

Ilija Trifunović-Birčanin (Topola, Srbija 1887.Split, 3. veljače 1943.), četnički vojvoda tijekom drugog svjetskog rata.

Dodaj infookvir "vojna osoba".
(Primjeri uporabe predloška)
Ilija Trifunović Birčanin među hercegovačkim četnicima, 1942. godine

Životopis

uredi

Kao 19-godišnjak pridružuje se četnicima – paravojnim postrojbama koje vlasti Kraljevine Srbije šalju u Makedoniju radi specijalnih oružanih operacija protiv turskih vlasti i protiv bugarskih komita. Sudjeluje u Prvom i drugom balkanskom ratu, te u I. svjetskom ratu; 1916. godine nakon ranjavanja na Solunskom frontu u borbi gubi ruku. Tijekom ratovanja postupno napreduje do zapovjednika čete, a nakon ranjavanja u istom boju na Sivoj stijeni u kojem je poginuo četnički zapovjednik vojvoda Vojin Popović („vojvoda Vuk“), četnici biraju Birčanina za vojvodu.

Između dva svjetska rata je jedan od trojice najistaknutijih četničkih vojvoda – uz Punišu Račića i Kostu Pećanca. Od 1929. do 1932. je predsjednik "Udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić za kralja i otadžbinu", a od 1932. godine predsjednik velikosrpske organizacije "Narodna odbrana". 1934. osniva i predvodi "Udruženje starih četnika".

S četnicima povezana ORJUNA ga 1924. godine bira za „velikog čelnika“.

Bio je među prevratnicima koji su izveli državni udar 27. ožujka 1941.[1]

Nakon kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj Kolašina (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s Dobroslavom Jevđevićem uspostavlja četničko zapovjedništvo koje kolaborira s talijanskim okupacijskim vlastima.[2] Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dovode dva časnika za vezu koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).[3]

Barem nominalno, Birčanin je zapovijedao svim četničkim postrojbama (oko 29 000 pripadnika) unutar talijanske okupacijske zone u NDH: takvo imenovanje je dobio od Draže Mihailovića, koji u travnju 1942. godine potvrđuje Birčaninovo zapovjedništvo nad štabom zapadnobosanskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom Dinarske četničke divizije (Birčanin je, pak, posredovao u imenovanju Mihailovića ministrom obrane u Jugoslavenskoj vladi u egzilu), a i Talijani su mnoge odnose s četnicima (koje su Talijani naoružavali, odijevali, hranili i plaćali) uređivali putem Birčaninovog zapovjedništva u Splitu.[4] Četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile su niz ratnih zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva – među njima Pokolj u Rami 1942. i Pokolj u Zabiokovlju 1942.

Teško je obolio i umro u Splitu 3. veljače 1943. godine.

Izvori

uredi
  1. SOE and British Involvement in the Belgrade Coup d'État of March 1941, David A. T. Stafford"Slavic Review, Cambridge University Press, 27. January 2017
  2. "The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005" Sabrina P. Ramet, Indiana University Press, 147
  3. "Četnici u Hrvatskoj 1941. – 1945.", Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.
  4. "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. – 1945.: Okupacija i koloboracija", Europapres holding Zagreb, 2010